Piše Zoran Andreju na Facebooku nekoliko puta na dan. Vraća Andrej Zoranu, danju usmeno, noću pismeno. Kaže Zoran Andreju da je terminalno nesposoban, šmokljan i lijenčina, briselski suverenist, i nabraja mu propuste i promašaje iz petogodišnje vladavine. Odgovara Andrej Zoranu da je jedan ljubomorni iskompleksirani lažljivac, da su njegove objave sramotne, da su govor mržnje i talog, poručujući mu da je teško pravno i politički poražen. I dodaje da bi politički poraz mogao doživjeti i u Saboru, dakle biti opozvan.

Priskočio je Andreju u pomoć njegov glavni politički partner Milorad. Optužuje Zorana da je na njega vršio pritisak zbog izbora predsjednika (predsjednice) Vrhovnog suda. Da, možda ste i zaboravili da je to bila početna točka sukoba – izbor predsjednika Vrhovnog suda. Sessa ili Đurđević? Ali oni su već odavno u drugom planu ove predsjedničko-premijerske sapunice. Prepustili su mjesto još sočnijim sadržajima.

Svrgavanje s vlasti

To što je Zoran nakon bačene rukavice sasuo Miloradu, ne tako davno (i) svomu dragom političkom partneru, to se u hrvatskom mainstream prostoru dosad nije moglo čuti. Da je plačibaba koja se oko njega kao premijera ‘grebla’ za nekretnine na mareći za potrebe srpske manjine koju predstavlja.

Nakon što ga je Milorad u medijima susjednih zemalja prozvao za kulturni rasizam, a Andrej ga u tome podupro rekavši kako je Zoran Milorada učinio metom, Zoran im je uzvratio: da je Milorad ‘zaštićeniji od pandi u njujorškome zoološkom vrtu‘. ‘Nikakve mete, to je ponašanje Udbe i KOS-a, to više ne prolazi’, poručio im je Zoran pobjegavši simbolično u Hollywood i high-tech. ‘Biram biti Marlon Brando, nemam drugoga kanala osim Facebooka, moju je poruku vidjelo 500 tisuća ljudi’, poručio je Zoran najavivši neizravno i svoju trenutačnu misiju: svrgavanje Andreja s vlasti. (…)

Nastavke ove sapunice na najvišoj političkoj razini očekujemo. Prema pravilima dramaturgije, finale bi trebalo biti uoči lokalnih izbora. Dakle, mnogo nas još epizoda očekuje. (…)

Dvojac iz istoga kadrovskog bazena

Ako uzmemo u obzir da i Zoran i Andrej zapravo dolaze iz istoga kadrovskog bazena Ministarstva vanjskih poslova i duboke države, tradicionalno usidrene na zagrebačkom Pravnom fakultetu, na prvi je pogled potpuno nelogično da upravo oni, koji su mogli mirno suživjeti do kraja svojih mandata, otvaraju ovako brutalnu međusobnu bitku, ‘do pobjede naše ili vaše’. U normalnim okolnostima njih dvojica ni u kafiću, nakon obilnih konzumacija, ne bi mogla ovako žučno zaratiti.

Otkako su iz diplomacije ušli u politiku, najprije Zoran, a zatim Andrej, budućnost im je bila toliko jednoznačno zacrtana: kontrolirati svoju stranu političkog spektra. Zoran središnje lijevu, Andrej središnje desnu. I drugo i najvažnije: ne puštati nikoga novog u političku arenu, zadržati monopol vlasti. To im je jamčilo mirnu političku budućnost, miran put do mirovine. Europske ili hrvatske.

(…)

A dok gledam tu predstavu, svaki se dan pitam: je li hrvatska intelektualna i poslovna elita, ona koja misli i koja stvara, uistinu tako nemoćna i tako neambiciozna da samo gleda kako je vode Zoran, Andrej & Co.? I pita se kamo će je odvesti. Zaslužujemo li iz vlastite perspektive iščekivati rezultate programiranog dvoboja programiranih likova – Zorana i Andreja?