"NASTAVAK NAŠEG SVJEDOČENJA

Temeljem gore navedenog formiraju se po tri desetine u svim vodovima. Zapovjednici desetina 1. p.v. su: 1.p.d. Mladen Vučemilović, 2.p.d. Željko Tokić, 3.p.d. Branko Vadlja. Svaka desetina imala je po tri grupe po 8 vojnika. Desetine se angažiraju težišno na Orlovnjaku, angažirane tro smjenski:1 smjena na zadaći, 2 smjena u pripremi, 3 smjena na odmoru. Zadaća snaga na Orlovnjaku je bila nastaviti izgradnju zaklona za vatreno djelovanje i zaštitu, osma trati aktivnost neprijatelja i njihove aktivnost žurno prenositi u zapovjedništvo, na provokacije ne odgovarati vatrom bez dozvole zapovjednika desetine. Uto vrijeme se kao dragovoljac u postrojbu prijavljuje Emil Jurak (Deda) koji je bio od iznimne važnosti kad je o utvrđivanju riječ. U tom razdoblju izgradili smo SOVA 4, SOVA 5,SOVA 6 otporne točke desetine koje su imale utvrđene zaklone za zaštitu i vatreno djelovanje i doradili postojeće prometnice.

U 2. p .v. vodu Ivanovac 1. p. d. Zvonimir Milas, 2. p. d. Pero Milas, 3. p. d. Ivica Gašparić. 2. p. v .uz redovite aktivnosti nadzora s. Divoš angažira se u ojačavanju crte Orlovnjak, kao pričuva satnije je angažiran u obrani tijekom napada na 3 p.v lateralni kanal-pumpna stanica, zaposjedanjem položaja na Bobotskom kanalu Plava Ćuprija i tijekom napada Petrovu Slatinu ojačavajući snage 3.p.v i policije.

U tom periodu inženjerijska desetina inženjerijskog voda brigade minski zaprećuje protu pješačkim minama prostor lijevo i desno od komunikacije Orlovnjak -Tenja u širini od 300m., skupinom protu tenkovskih minama zaprečavaju prometnicu 100m. ispred prednjeg kraja obrambene crte. Na insistiranje nismo dobili zapisnike minskih polja, rekli su da je to „tajna.“

10. kolovoza zaprimljeno je 70 kom. puška M-48. Zamjenjuje se lovačko naoružanje i uvećava se brojno stanje voda. Dana 28 kolovoza zapovjedništvo satnije se iz Antunovca (škola) izmiješate na Seleš (društveni dom , kuglana, sportski objekti) Satnija zaprima i vod M.B.M-82 mm provodi obuku težišno na upravljanju vatrom i korekturi. Obuka se provodi na Selešu i u njoj učestvuje kao nosioc Željko Radanović. Po izvršenoj obuci zaposjeda paljbene položaje iza farma , desno od komunikacije Seleš-Orlovnjak. Zadaća je bila ostvariti zaprečne i pokretne vatre po zahtjevu.

Tijekom mjeseca kolovoza neprijatelj iz smjera Tenja djeluje po našim snagama M.B.82m.m i teškim strojnicama težišno po lijevom kraju naše obrane ne nanoseći znatnu materijalnu štetu samim objektima farmi. Na farmi se nalazi cca. 1 500 muznih krava i svakodnevno dolaze djelatnici farme da ih timare. U tri navrata neprijatelj pokušava piješadiskim napadom snagama T.O. Tenja, četničkim i Arkanovim formacijama ovladati farmom, to im ne uspijeva. Na zahtjev zapovjedništva jednom na intervenciju dolaze snage 3.br.1. satnija. U svim zahtjevima koji će ići prema zapovjedništvu brigade do 06. listopada uvijek brzo i efikasno su se angažirale snage PZO voda poslije divizijuna 106. b.r Posebno se ovom prigodom želim zahvaliti u ime nas gospodinu Bekavcu, Jari, Lakiju i ostalim pripadnicima .Uvijek ste dolazili na vrijeme bili vrlo efikasni i sa Oerlikonima i Pragama nevoljko ste nas napuštali po zapovjedi nadređenog zapovjedništva. Nijedna intervencijska postrojba se na Orlovnjaku-Bricinom Bunaru -Kudeljari nije angažirala do 06. listopada osim ovih snaga koje ćemo sada navest: Temeljem učestalih zahtjeva za dodatnim snagama glede širine obrambene crte i jačine neprijateljskih snaga ispred prednje obrambene crte, zapovjedništvo 106. brigade donosi odluku da obrambenu crtu Orlovnjak ojačavaju snage jednog p. v. iz sastava 3.p.b. (Čepin) koje se zapovjedno podređuju zapovjedniku obrambene crte. Moram posebno istači jednu pješačku desetinu sa Zelenog polja koja je dragovoljno došla i stavila se na raspolaganje zapovjedniku obrambene crte, i bila je angažirana tjedan dana u kontinuitetu angažirana dvosmjenski .Ovo je smo da vidite da je bilo i takvih koje sam naveo. U tom vremenu gospodin Bekavac i PZO vod samoinicijativno opremaju jedan top 20 mm Oerlikon iz Osječke šećerane , obučavaju posadu iz sastava 2.p.s. u djelovanju i ciljanju ciljeva na zemlji i isti poklanjaju satniji, sa 1 000 kom. streljiva, pričuvnim dobošima i punjačem kao i kamionom na koji je top bio ugrađen.

Spoznajom zapovjedništva da obrambena crta nije dostatni zaprečena minskim poljima zapovjedništvo insistira na zaprečivanju tijekom referiranja u brigadi . Dobiva odgovore da ima preko 5 000 protu oklopnih mina , ali je problem u neimanju ljudi da ih postave. Temeljem toga zapovjedništvo donosi odluku da se formira pionirska desetina od sobstvenih snaga. Sastav desetine: zapovjednik Branko Vadlja, Josip Hegeduš, Zoran Plečko, Zdravko Pinter, Mato Lukić, Dejan Gici (Mrkela), Ivica Čorić (Fafko) i motorno vozilo tipa TAM sa 7 sjedišta, bivši lanser protu gradnih raketa. Po formiranj desetine zapovjedništvo brigade je bez našeg znanja integrira u inž. vod brigade. Desetina je u obrambenoj zoni samo inicijativno zaprećivala puteve po dubini naše obrane, navodno po zapovjedi gospodina Tandarićai . Kada je operativac zahtijevao zapisnike minskih polja u našoj zoni oni su ih odbili dati sa izgovorom daje to zapovijed gospodina Tandarića i da je to tajna. Tada zapovjednik Zdenko Pongrac zabranjuje bilo kakvo inžinjerisko djelovanje u našoj zoni odgovornosti bez njegovog odobrenja. Od tog trenutka niti jedno zaprečavanje u obrambenoj zoni nije provedeno inženjerskim snagama , sa ono malo mina koje smo dobili kritične točke minirala je izvidnička desetina satnije.

Aktivnosti krajem kolovoza i početak rujna. Više zapovjedništvo priprema i organizira zauzimanje vojarni i vojnih objekata, nastavlja sa obrambenim pripremama na cijelom prostoru, zapovjedništvo procjenjuje kako i na koji način organizirati i provesti obrambenu operaciju.

12mbr.Proleterska tipa A izmješta svoje snage iz Osijeka: 2mb preko Antunovca u smjeru Markušice, Izvidničku satniju preko Antunovca u smjeru Markušce, satniju vojne policije Preko Antunovca u smjeru Markušice, bitnicu BOV3 3x20 Preko Antunovca u smjeru Markušice, Dvije bitnice smovoznih topova 122mm „GVOZDIKE“ C poligon Betin dvor, jedna bitnica aerodrom Klisa, bitnicu VBR-a M 63 vojarna Tenja- Topolik poslije se premještaju na izlazu iz Tenja prema Silašu lijevo od komunikacije, Dvije bitnice PZT M53/m59 Praga vojarna- C poligon-Betin dvor, jedna bitnica na aerodrom Klisa, 1mb- 1 t.s, zapovjedništvo plus bitnica MB120mm vojarna C poligon. Dio materijalnih sredstava ostao je u vojarni naprimjer 1 oklopna satnija , koja se probila iz okruženja i došla u Tenje. Veći dio dragovoljno pristiglih rezervist zarobljen je tijekom oslobađanja vojarne, kao i sva tehnička sredstva. Tenkovsku satniju iz vojarne izvezli su ročni vojnici .Logistička bojna izvlačila se po dijelovima kroz duži period i izmjestila se u Veri naknadno su se sve snage s C poligona izvukle smjerom Brijest-Josipin dvor-Drvaruša- Tenja. Inženjerijska bojna 12mb nalazi se u Vukovaru a dijelovi 3mb u Našicama koji su zarobljeni. Zašto ovo pišem, zato što će se sve te i dodatne snage okrenuti protiv 2.p.s. 2.p.b.106.br.A poslije, druga pješačka satnija će 27rujna postati 4.p.b. 106. br.

Neprijatelj početkom mjeseca rujna ponovo pokušava ovladati farmom angažirajući značajne snage sastavljene od TO. Tenja, srpskih dobrovoljaca i Arkanovih snaga. Tada zapovjednik voda Mladen Vučemilović koji je osmatrao neprijatelja iz vodotornja na farmi alarmira vod na crti i zapovjedništvo satnije. Neprijatelj je krenuo u napad bez topničke pripreme. Dočekan je organiziranom vatrom MB-a , topa 20mm Oerlikon i vatrom iz pješačkog naoružanja, trpi gubitke i povlači se. Tada otvara vatru iz MB-a i teških strojnica po braniteljima i farmi , tom prigodom je usmrtio nekoliko krava a više ranio. Zapovjednik satnije Ilija Vučemlović, Zapovjednik voda Zdenko Pongrac i operativac predlažu izvlačenje krava sa farme uz pomoć djelatnika farma generalnom direktoru IPK Osijek u zgradi uprave, na što on s radošću prihvaća i obavezuje se prevesti krave od Seleša na sigurne lokacije. Treći dan djelatnici farme i branitelji sve krave pješice su dopratili do Seleša. Neprijatelj kolonu nadlijeće zrakoplovima i helikopterom, nisu borbeno djelovali zbog velikog broja stranih novinara.

S spoznajom da 12mbr. Izvlači snage sa C poligona i dostavlja streljivo za MB i ostalu opremu četničkim formacijama u Tenje, zapovjeđeno je zapovjedniku izvidničke desetine Peri Čiziću da skupinom mina koje smo dobili od policije zapreći put Josipin Dvor-Drvaruša, što on i čini. Drugi dan na postavljenu minu naišao je transporter OT M60 JNA, kojom prilikom je poginuo jedan vojnik poručnik teško ranjen a ostatak posade lakše ili teže ranjeni. Sutra dan na telefon u zapovjedništvu satnije javlja se pukovnik Jordan Ivanović i od komandanta(Ilija Vučemilović) traži da mi propustimo snage s C poligona temeljem potpisanog dogovora. Citiram: ja vam to ne mogu omogućiti zovite Šeksa. Nakon otprilike zvao je Gospodin Šeks i zapovjedio da omogućimo siguran prolaz.

Nakon ovog događaja neprijatelj sada uz pomoć VBR-a PLAMEN M63, GVOZDIKA H- 122.mm. I MB- 120. mm. ponovo pokušava zauzeti farmu, tada su zapaljena većina objekata i krmivo, neprijatelj trpi gubitke , mi smo imali nekoliko ranjenih. Tada se odlučuje da se p.p. MB- 82.mm. sa farme Orlovnjak izmjeste i zaposjednu p.p desno od komunikacije Seleš-Orlovnjak (prasilište). Nedugo zatim dolazi skupina od desetak dragovoljaca iz Hrvatskog Zagorja sa sobom donose poklon općine Pregrada: 5 kom. A.P. A.K 47. cal. 5,54, 1 snajper mod. 98, 1 MGV, 4 00 metaka cal. 5,54 i 25 ručnih bombi. Dana 16 rujna s prostora Seleš (pista) protu gradnim raketama raketiramo Tenje. Dana17 rujna zrakoplovi raketiraju trafostanicu Ernestinovo, po njoj djeluju i haubice 122. mm. Taj dan na ulici Republike predaju se ročni vojnici sa transporterom OT M 60 VP.5530/35, vojnici koji su se predali: Dražen Mataković, Oliver Barišević, Nenad Krstić, Jozo Šarac, Šaban Betići i Mile Perulić (za prezme nism sigurni neka Mile oprosti) Tom prigodom došli smo u posjed: 1 OT M60,3 AK47, 3 AP „ŠKORPION“, 1 PS M53, 1 PZS M-1 BROVING, 4 protu oklopne rakete POLO 9-K11,upravljački pult, 4 RRB M79 90 mm. OSA i 3 ručne bombe. Istog dana preostale snage prvog meh. bataljuna 12mbr, preostalo zapovjedništvo brigade napuštaju C poligon. Pero Čizić (izvidnička desetina koja je pratila kretanje neprijatelj oko ponoći je utvrdila da na C poligonu nema neprijateljskih snaga i da prostor nije miniran. Zapovjednik voda određuje skupinu koja će ući na C poligon: , Pero Čizić, Zdenko Pongrac. Željko Zaterini, neka oprosti onaj kojeg smo zaboravili? Na C poligonu od ostavljenih sredstava bilo je neispravno: 2 OT M60 jedan s dva netrzajna topa na kupoli, koje smo skinuli sačinili lafet ratificirali ciljničku spravu i postavili ga na Bricin bunar, kamion TAM 4 500 kojeg smo upalili i dovezli na Seleš, ostao ja 1 OT M 60, kojeg je osposobila postrojba sa Brijesta, 1 rovokopač, 1Pintzgauer, u kaponirima je ostalo tenkovsko streljivo 100 mm. Objekt na C poligonu nije bilo protu atomsko sklonište već divizijsko komandno mjesto. U jutarnjim satima su došli pripadnici zaštitne bojne i digli Hrvatsku zastavu.

Detaljan opis događanja disertacija od 234-238 usporedite i knjiga strana 147.

Dana 19 rujna dvije osobe majka i kći dojavile su da su u kanalu Brijest vidjele skupinu vojnika koja se skrivala. Po dojavi uzbunjeno je zapovjedništvo i postrojba na Orlovnjaku. Da ne opisujemo tijek događanja ,samo da napomenem, posada skladišta Lug se nije predala već je zarobljena. U zarobljavanju je učestvovalo 10 pripadnika postrojbe. Detaljan opis kretanja, uz male iznimke koje ne bih promijenile sadržaj, kao i sastavi zarobljeno naoružanje detaljno je opisao profesor Mihanović u svojoj disertaciji. Zarobljeni oficiri izjavili su sljedeće u zapovjedništvu satnije na Selešu: upitani tko su oni ,kapetan je rekao da su posada skladišta Lug da lutaju već dva dana i da su se željeli predati. Upitan zašto se nisu poredali snagama koje su opsjedale Lug, riječ je uzeo stariji vodnik prve klase i sljedeće izjavio: nismo se željeli predati moja zadaća je bila da se spojim sa svojom matičnim jedinicom, da smo željeli sukob mogli smo vam uništiti top 130 mm. na Zidinama. Nakon toga je govorio o obitelji u Osijeku ugroženosti nakon čega je prekinut. Nakon nekoliko sati došla su dva gradska autobusa u pratnji specijalne policije i odvezla skupinu u policiju.

Detaljan opis zauzimanja skladišta Lug opisuje dr. Mihanović u svojoj disertaciji od 238 do 243. i knjizi na strani147. Samo da napomenem zapovijed za zauzimanje skladišta Lug je dobio major Edo Bakarac kao zapovjednik 106br. sa detaljnim zapovijedima zapovjednika pukovnika Karla Gorinšeka: zauzeti skladište Lug do 20 rujna, sva materijalna sredstva osigurati i uskladištiti u log. Bazi Osijek. Koliko je sredstava bilo u skladištu vidite u disertaciji. Koliko ih je predano u bazu? Vidite u disertaciji Što čini autoritet pukovnik Karl Gorinšek umjesto da smijeni sa dužnosti majora Edu Bakarca zbog neizvršavanja zapovjedi time slabljenja obrambenih mogućnosti ZNG-a ,on ga favorizira i postavlja tako sposobnog na dužnost zapovjednika obrane grada. Knjiga strana 147i 148. Tu će se zaustaviti sa pisanjem tijeka događaja i osvrnuti se na knjigu i disertaciju sa zaključcima.

Do ovog trenutka obrambenom operacijom točnije do 16 rujna zapovijedao je Franjo Peić od sad zapovjede pukovnik Karl Gorinšek vida VA PVO a podrazumijevajući načelnik stožera je podpukovnik Vinko Vrbanac vida VA PVO koji je smijenio na dužnosti 09 kolovoza Zvonimira Ambrinca vida VA PVO. Do sada su ustrojene 3br, 106, 107, 108, 109, izvršene se pripreme za obrambenu operaciju, zauzete sve vojarne osim C poligona do 19 rujna. U jednom djelu knjige, po preuzimanju dužnosti zapovjednik pukovnik Karl Gorinšek kaže, OBRANA JE U NAČELU DOBRO POSTAVLJENA SAMO JE TREBA PROVESTI. Na stranici 155 knjige piše: dolaskom Pukovnika Karla Gorinšeka i podrazumijevajućeg načelnika stožera potpukovnika Vinka Vrbanca odjednom su izvješća dobila glavu i rep, gdje se omalovažava znanje i trud prethodnih zapovjednika i časnika u zapovjedništvu. Na strani 158 piše: novi je zapovjednik pukovnik Karl Gorinšek silom prilika prihvatio suradnju sa Branimirom Glavašem još ga nije ni upoznao, ne želimo objašnjavati. Na stranici 162 o gospodinu Vukovcu: dali je taj čovjek sposoban zapovijedati brigadom? Na stranici 274 pišete: o dolasku bivših oficira JNA. u HV. vidim da su uglavnom zrakoplovne struke i nemaju borbenog iskustva, omalovažavate svoje kolege. Koje ste ono vi struke , odnosno vida? Na stranici 313 pišete: Branimir glavaš je 05 prosinca napisao izvješće o stanju obrane grada, sljedećeg sadržaja: samo da napomenemo do je vrijeme kada je okupiran Antunovac, u obrani grada vlada totalna neorganiziranost, neodgovornost i ne poznavanje stanja i situacije na terenu, njegove tadašnje tvrdnje, mi čem to i dokazati. Na stranici pišete da Mile Dedaković plaće zbog sudbine Vukovara iz očaja i nemoći da pomogne Vukovarcima. Na stranici 213 pišete: možda je Dedaković sa snagama za proboj mogao zapovijedati iz Vukovara ironično? Na stranici 272 pišete: Dedaković je zbog pretpostavljenih krivih i dokazanih pogrešaka trebao odgovarati. Zar se tako piše o svojim ratnim suradnicima? Što je za posebno istaći na stranici 439 pišete: ZA ZAPOVJEDANJE NA OPERATIVNOJ RAZINI(operativna zona) MOŽE SE SLOBODNO REĆI BILO JE GENIJALNO I BEZ GREŠKE. Dosadašnji zaključak iz knjige do dolaska potpukovnik Vinka Vrbanca i pukovnika Karla Gorinšeka sav uložen trud i znanje gospodina Franje Peića i njegovih suradnika nije vrijedno spomena, organizirana obrana počinje dolaskom ova dva uvažena gospodina.

Na stranici 286 pišete da je u minsko eksplozivne prepreke ugrađeno 5 000 tisuća mina , postavila ih je 106 br? Jedino stvarno minsko polje postavila je 160 br. ispred sela Brešće u studenom 1991. Koji broj mina je postavljen možete pročitati u radu Slavka Barića naziva Razminiranje uvjet za reintegraciju Hrvatskog Podunavlja ili još točnije u centru za de miniranje gdje su evidentirana minsko eksplozivna sredstva obije zaraćene strane.

Nešto o čemu niste pisali je rušenje mosta na rijeci Dravi u Osijeku 17 rujna 1991. Dali je tu zapovijed izdao pukovnik Karl Gorinšek, koji u svom pisanju kritizira dr. Franju Tuđmana što nije naložio rušenje mostova na Dunavu u kolovozu mjesecu1991. Na stranici 168 pišete: Od inženjerca Petra Ljubičiča saznajem još kako se elaborat za rušenje nalazi kod Burgera, kao i stanje inženjerijskih sredstava.

Dali je major Edo Bakarac to učinio samoinicijativno? Ako je tako, odmah ga je trebalo zatvoriti najmanje. Po svemu sudeći je to izvršio po zapovjedi iz razloga što je zbog iskazane sposobnosti u vojnom prosuđivanju, autoritetu koji je imao kod zapovjednika izvršni postrojbi major Edo Bakarac imenovan zapovjednikom grada 02. studenog 1991.

Kad budete željeli pokaza ćemo vam da je rušenje mosta bila pogreška i suprotno vojnim načelima. Priprema mosta za rušenje što je naredio Franjo Peić da, rušenje ne. Dali je tome tako, mi ćemo pisati a vi uspoređujte i donosite zaključke.

Doktor Mihanović je u svojoj disertaciji vrlo vjerodostojno do sada prikazivao tijek događaja, za svaku pohvalu ,ako mu je do našeg mišljenja stalo?

,Dana 22 rujna dobivamo vod MB120 mm. Zapovjednik voda je Đuro Glogoški. Izobrazba posada u pripremi elemenata za ciljanje kao i rad na paljbenom položaju provodi se na Selešu (ekonomsko dvorište) gdje i zaposjedaju paljbene položaje.

Dana 23 rujna sa Betin dvora našim snagama na Orlovnjaku predaju se 4 ročna vojnika VP 5530/38 ,posada H122mm. Hačif Maloku, Neđad Haziraj, Hisni Hisenaj i Goran Božić. Tom prigodom sa sobom donose bilježnice sa koordinatama ciljeva i paljbenog položaja , koje predajemo u OZ.

Na osnovu iskazanih činjenica Zapovjednik major Edo Bakarac i dio zapovjedništva brigada upriličili su sastanak sa zapovjednicima u upravnoj zgradi na Selešu. Prvi put i nikad više, ni jedna razina brigade nije posjetila zapovjedništvo, kamoli prvu obrambenu crtu, izuzimajući pukovnika RV PVO Nikole Huđina."