Što je politika "tolerancije"?

To je politika dragovoljnog pristajanja smatrati se žrtvom.

Općepoznato je kako su svi sustavi bazirani na politici "tolerancije" najplodnije tlo za kriminal, korupciju i kolaps pravne države.

Kada se na državnom nivou promovira politika "tolerancije", što se narodu tom politikom zapravo govori?

Govori im se: "zaobiđi, samo prođi, ne govori ništa, skreni pogled, ne miješaj se, ti si nebitan i nevažan, ti NE MOŽEŠ NIŠTA».

"Ne talasaj".

To je ono što vlastodršci u Hrvatskoj hrvatskome narodu govore, i na što ih sile još od smrti dr. Franje Tuđmana.

To je ono čemu se hrvatsku djecu uči od malih nogu, a kao primjer što se događa ako ne pristanu na tu politiku vrši se doslovni teror nad njihovim roditeljima, djedovima i bakama, koji se opiru toj "ruke dolje, glavu na leđa" politici.

Sa druge se strane pak, jednom broju pripadnika srbske etničke manjine u Hrvatskoj dopušta provocirati i do krajnjih granica iskorištavati volju hrvatskog naroda za pomirbom i ŽIVOTOM, a nikakvim "suživotom".

Tko normalan u ijednoj zajednici preferira "suživot" naspram zajedničkog života?

Takvu izopačenu i destruktivnu politiku mogu provoditi jedino neprijatelji SVIH državljana republike Hrvatske, čemu smo već dugi niz godina na žalost, svjedoci svi.

A oni i dalje ostaju na vlasti. Kako?

Upravo iskorištavanjem plodova takve politike: kroz kriminal i korupciju. Jer jedino u takvom sustavu oni mogu ostati na vlasti, i ako se hrvatski narod zajedno sa svim etničkim skupinama koje u Hrvatskoj žive uskoro masovno ne pobune protiv tog nakaradnog sustava u kojemu se tirani, kriminalci, pa i ratni zločinci vječno izmjenjuju na vlasti - naša je sudbina kristalno jasna. To je potpuna propast.

To je potpuna propast svega za što smo se nakon toliko stoljeća napokon izborili; to je potpuna propast svake budućnosti za buduće naraštaje u nezavisnoj Hrvatskoj, i onima kojima to nije jasno uistinu nema pomoći, ni na kojem nivou.

Zato je krajnje vrijeme za čupanje iz tog zatvorenog kruga nepotizma, nesposobnosti, izdaje, korupcije i kriminala u kojega su nas sljedbenici jugoslavije, današnji poslušnici brisela - uvukli i zatočili.

Vrijeme je: Sad il' nikada.

Ako se "elita" koja drži sve poluge vlasti u Hrvatskoj i dalje bude pozivala na zakone, dovoljno je prisjetiti se kako ta ista "elita" živi po sasvim drugim zakonima od onih koji obvezuju nas "male" ljude, te kako oni do zakona ne drže niti koliko do lanjskog snijega.

Jer kad bi se oni sami držali zakona, ne samo ove naše države, već i zakona njihovih pulena iz Brisela - u Hrvatskoj više ne bi vladali nasljednici zločinačkog komunističkog sustava jugoslavije, niti bi ulicama slobodno šetali čak najkrvaviji zločinci i iz zadnjeg, Domovinskog rata, tijekom kojeg smo se jedva obranili od srbijanske agresije.

Kada bi se oni sami držali zakona, u Hrvatskoj pravosuđe ne bi bilo zakopano neriješenim predmetima, uz svu silu sudaca i "sudija" kojih imamo u broju kojega se ne bi posramila niti zemlja veličine Kanade.

Kada bi se oni sami pridržavali zakona, ne bi stotine tisuća Hrvata sa čitavim obiteljima i sa suzama u očima bježale iz ove najljepše zemlje na svijetu; niti bi se Hrvatskom bez većih problema odvijao unosan posao krijumčarenja ilegalnih migranata, dok nam policajci jedva preživljavaju na plaćama upravo tolikim da samo oni sa najjačim integritetom i sami ne podliježu sve bržem rastu korupcije u Hrvatskoj.

Kada bi se oni držali zakona, u Hrvatskoj jedna nezakonito postavljena plastična ploča sa oznakom puzajuće velikosrbijanske agresije ne bi bila vrjednija od života ubijenog maloljetnog branitelja Vukovara, niti života oca koji je 2 sina izgubio u agresiji na Hrvatsku.

Kada bi se oni držali zakona, u Hrvatskoj bi ljudi mogli živjeti pristojno od svoga rada, a ne biti osuđeni na politiku koja partijsku knjižicu stavlja ispred sposobnosti i kvalifikacija osobe koja se javlja na natječaj na posao.

Kada bi se oni sami držali zakona - učinili bi masovno ono što je legendarni junak Domovinskog rata «Zulu» učinio kad ga je tijekom rata general Gotovina upozorio na stegovni prekršaj. Taj se veteran mnogih ratova bez problema mogao izvući iz tog prekršaja povrede vojne stege, ali se umjesto toga sam javio u zapovjedništvo i samoga sebe stavio u vojni zatvor.

U Remetincu bi neko vrijeme bila gužva, ali mi smo Hrvati - mi bismo im ubrzo oprostili sve što su pokrali, sve zlo što su nam učinili, i izmolili bismo barem jedan "Oče naš" i za njih - za tu svemoćnu "elitu", za te najsjajnije pripadnike crvene buržoazije koju je svijet ikada vidio.

Oprostili bismo, ali ne bismo zaboravili.

Pa neka i oni budu svjesni te karakterne crte u Hrvata - Hrvati učinjeno im dobro nikada ne zaboravljaju, ali niti zlo, a jednoga dana će na vlast doći Hrvati kojima će na umu biti prvo narod, a tek onda njihove stražnjice.

Zato prestanimo više zaboga tolerirati sva zla i nepravde koje nam čine, probudimo se više i recimo dosta.

Prilika je sada, ako je ne ugrabimo, nemojmo poslije plakati kako živimo loše, jer za to ćemo si biti krivi samo mi sami, i nitko drugi.

Darijo Strehovac Streh