STRAHOTA KNINSKOG ZATVORA: Razmjena otkrila grozne detalje: ‘Tukli su nas susjedi. Jedan od njih je nastavnik tjelesnog Đoko’
DRAMATIČNA RAZMJENA U OTOČCU
Na današnji dan 1993. godine, u Gackom Polju nedaleko Otočca, odigrala se razmjena zarobljenika iz kninskih zatvora. Točnije, 29 zatočenih Hrvata razmijenjeno je za 28 srpskih vojnika, piše Dnevno.hr .
Ova iznimno mučna razmjena jedna je od poznatijih jer se tog 25. svibnja dogodila uz prisustvo Željka Lončara, Vlade Đapića, Ante Bučana i Tomislava Vidoševića s hrvatske strane, dok se u ime Republike Srpske Krajine kao čelni čovjek komisije za razmjene zarobljenika pojavio Savo Štrbac, s kojim su u delegaciji bili Branko Opačić i Radivoje Nikolić.
Mučno zarobljavanje
Željko Zdunić prisjetio se za Zadarski list kako ga je zarobila vojska Kapetana Dragana:
“U tom trenutku nas nitko nije niti udario. Čak su nam dali vode, nakon čega je njihov zapovjednik desetine naredio prebrojavanje svojih vojnika. Tada su shvatili da je im jedan vojnik nedostaje te su ga ubrzo pronašli mrtvog. Mi zarobljenici morali smo ga u nekakvoj deki nositi oko dva kilometara do njihovih kamiona u Biljanima Donjim, gdje su nam ponovno vezali ruke, ali i stavili povez preko očiju da ne bismo vidjeli gdje idemo. Ubrzo smo se našli u njihovom obučnom centru Alfa u Bruškoj. Čim smo stigli, skinuli su nas do gola i dali nam za obući SMB uniformu bivše JNA, da bismo zatim, jedan po jedan, bili odvedeni osobno kapetanu Draganu na ispitivanje”, prisjetio se Zdunić.
U zatvoru ih tukli susjedi
“Ispitivao nas je o našim položajima, snagama, a ja se sjećam da sam samo govorio: ‘Ne znam!’ Tada nas niti kapetan Dragan niti netko od njegovih, nije tukao. U jednom trenutku, on se okrenuo svojima i rekao da ne smiju tući zarobljenike koji idu u zatvor u Knin te da mi više vrijedimo živi jer na drugoj, hrvatskoj strani, ima sigurno jako puno zarobljenih Srba. Ipak, nismo te noći oka sklopili, jer je svako malo netko dolazio kod nas u ćeliju, izvlačili su nas vani, kako bi nas mogli tući. Tijekom ispitivanja u Bruškoj udarao me Zoran Erceg zvani Šugi iz Zemunika Gornjeg. Nešto kasnije u zatvoru u staroj bolnici u Kninu, scenarij se promijenio. Ušli bi nam u ćeliju, zavezali oči, a onda bi nas tukli, po glasu, sve poznati ljudi. Tako sam prepoznao također bivše susjede, Zorana Subotića Jovinog i bivšeg nastavnika tjelesnog odgoja u Zemuniku, Đorđa Đoku Ercega. Ispitivali su nas o ubojstvu Subotićeve žene i brata Mirka, ali sve dok ne bismo od batina ostali bez svijesti. Kad bih došao svijesti, sve te svoje susjede mogao sam prepoznati gledajući ih kroz rešetke zatvora kako se šeću Kninom.”
