Krčimo šume da prodajemo trupce, a ne događa se sustavno pošumljavanje. Tlo bez zelenila se suši i ono onda djeluje kao beton”, objasnio je Runko Luttenberger

Lidija Runko Luttenberger, okolišna inženjerka te profesorica na politehnici Sveučilišta u Rijeci, gostovala je naTeleviziji N1 i komentirala hrvatski sustav zaštite od poplava .

“Za klimatske promjene znamo više desetak godina i one uistinu utječu na vodene cikluse, ali postoje procesi preuzimanja prvih mjera da barem ublažimo efekte. Ne bi rekla da imamo dobro postavljen sustav obrane od poplava. Postoji jedna činjenica koju svi prešućuju. Prije desetak godina analizirala sam aktivnost Hrvatskih voda. Godine 1995. došlo je do privatizacije onog sektora vodoprivrede koji se bavi poplavama. Privatni sektor nije zainteresiran za obranu od poplava jer tu nema zarade. Rijeke su izgubile prostor za širenje”, rekao je Runko Luttenberger.

Objasnila je i kako se betonizacijom korita rijeke, a što je kod nas uobičajena praksa, kada krenu velike padaline rijeke iz tog korita izlijevaju.

Smatra se i kako se izgradnja nasipa može djelomično riješiti problem s poplavama.

“Prvo bi trebali donijeti politiku zaštite vegetacije. Nemilice uklanjamo zelenilo i šume da bi nešto gradili. Svi vidimo kako zelene površine nestaju i na tom prostoru se grade prilazne ceste i trgovački centri. Tlu uzimamo moć propusnost. Naša politika prema prirodnom kapitalu ne postoji. Nadalje, kročimo šume da prodajemo trupce, a ne događa se sustavno pošumljavanje. Tlo bez zelenila se suši i ono onda djeluje kao beton”, objasnio je Runko Luttenberger.

Pita se i zašto regulatori dopuštaju takve gradnje i prekomjerno krčenje šuma.

“Primjerice, vodeni val koji je došao u Karlovac možda je uzrokovan gradnjom negdje drugdje. Hrvatska nikada nije donijela nacionalni plan korištenja zemljišta, kao ni plan prostornog razvoja da bi dobili okvire gdje se i kako smije graditi”, zaključila je Lidija Runko Luttenberger.