Tihomir Traljić, samozatajni pripadnik MUP-a mučki ubijen na Ovčari; Bio je kao njegovo ime…
Tihomir Traljić, za obitelj i prijatelje Tiho, rođen je u Vukovaru 17. srpnja 1967. godine kao prvi od dvoje djece Ljubice rođ. Đurašević i Petra Traljića. Pohađao je Osnovnu školu Bratstvo i jedinstvo, danas OŠ Blage Zadre, a potom dva razreda usmjerenog obrazovanja u COUO Edvard Kardelj, gdje će nakon toga završiti još 3. i 4. razred, metalski smjer – za strojobravara.
Nakon završene srednje škole odlazi na odsluženje vojnog roka u Slavonsku Požegu, a po povratku iz JNA zapošljava se kod privatnika na poslovima bravarije.
Rekreativno od osnovne škole, Tihomir će trenirati odbojku, pa će potom, kao srednjoškolac, neko vrijeme igrati za Odbojkaški klub Borovo, a u krugu obitelji, rado će zaigrati i šah.
Tihomira Traljića prijatelji iz mladosti i djetinjstva opisat će kao iznimno tihu, mirnu i samozatajnu osobu. Kao sjećanje na svog školskog prijatelja i susjeda, vukovarski branitelj, pripadnik legendarnih Žutih mravi s Trpinjske ceste, Tomislav Orešković, na dan njegovoga rođendana, zapisat će: "Bili smo susjedi, išli u iste škole i družili se. Kako su ga roditelji imenovali, upravo je takav i bio, tih, miran, nenametljiv i dobar, ali i hrabar i odlučan braniti svoj dom. Nekoliko godina prije rata, Tiho je došao kod mene i pitao me imam li snimku 'one popularne stvari' što stalno puštaju u Maloj sali. Pitao sam, koje, a on je rekao: 'Znaš, ona, ma ona, na kojoj tip kašlje na početku'. Nedugo prije sam iskamčio nasnimljenu kazetu iz Male sale, ali to se nije smjelo znati, na kojoj je bila i ta pjesma s kašljanjem. Dao sam mu da si presnimi... Danas slušam Scotch - Disco Band, Tihomiru u čast".
Zoran Turda, također prijatelj iz djetinjstva i Tihomirov susjed, dodat će: "Tiho je bio jedan dan stariji od mene. Živjeli smo kuća do kuće. Mrava u životu nije zgazio, svakog 17. srpnja, srce mi se stisne".
Nakon demokratskih promjena, Tihomir će se prijaviti na tečaj za Prvog hrvatskog redarstvenika i ubrzo će početi s radom u Policijskoj postaji Vukovar. Njegove kolege danas će za njega reći, gotovo isto što i prijatelji iz mladosti: "Tih, kao što mu ime govori, odradio bi svaku zadaću pred njega postavljenu. Nikada se ni za što nije bunio, ne možemo se sjetiti kako se na njega ikada netko požalio".
Posljednji Tihomirov ratni položaj bio je na Mitnici, na položaju poznatom kao GRIČ 2 čija je baza bila u ondašnjoj ulici Narodnih mučenika, danas Široki put, na kućnom broju 124.
Prema bolničkoj evidenciji, odnosno datumu upisanom na njegovu povijest bolesti, Tihomir Traljić na bolničko liječenje zaprimljen je 7. studenog '91. nakon što je u noćnim satima tijekom granatiranja gelerom minobacačke granate teško ranjen u predjelu leđa. Od iste granate ranjen je i Tihomirov kolega Damir Živković koji će zajedno s Tihomirom biti dovezen u bolnicu, gdje će biti posljednji put viđen i gdje mu se do danas gubi svaki trag.
Nakon sloma obrane grada i ulaska JNA, četnika i drugih paravojnih srpskih postrojbi u bolnicu, Tihomir Traljić bit će zarobljen i deportiran na farmu Ovčara, gdje će zajedno s drugim ranjenicima, braniteljima i civilima biti neljudski zlostavljan, a potom strijeljan i zakopan u masovnoj grobnici.
Tomislav Orešković će se prisjetiti: "Tihomira sam viđao u bolnici jer sam i sam bio teško ranjen. Budući da sam bio nepokretan, Tiho je dolazio do mene sa štakom, pogrbljen, teško hodajući. Posjećivao me je kad god je mogao. Posljednji put sam ga vidio dva dana prije ulaska četnika u bolnicu. Nije bio uplašen, no on je i inače bio smiren i staložen. Potpuno je bio svjestan situacije, uvijek je bio realan, ali na njemu nisam primjećivao strah…"
Tatjana Pavlešić, Tihomirova mlađa sestra, prisjetit će se kako je njihova rođaka koja se u bolnici nalazila sa svojom malodobnom kćerkom koja je bila ranjena tijekom granatiranja Tihomira vidjela pri ulasku u jedan od autobusa u kojima su ih odvezli: "Pitala ga je zna li gdje idu, kuda ih vode, a on je samo slijegao ramenima i spustio glavu… Vjerujem kako mu je sve bilo jasno… Naši roditelji danas samo žele da se o tim događajima i tim mladićima više piše i mlade generacije o njima više uče… Oni su ostali dosljedni sebi i svojim uvjerenjima, zaslužili su to…"
Nakon ekshumacije iz masovne grobnice na Ovčari te pozitivne DNA identifikacije na Zavodu za sudsku medicinu na Šalati, posmrtni ostaci Tihomira Traljića pokopani su na gradskom groblju Monte Giro u Puli, u Aleji hrvatskih branitelja.
Kada je kao ranjenik nakon sloma obrane Vukovara zarobljen, a potom zvjerski ubijen na stratištu Ovčara, Tihomir Traljić, sin i brat, imao je dvadeset i četiri godine. Tihomire, nismo te zaboravili.
