TKO JE USTAVNI SUDAC KOJI JE 'PODIGAO PRAŠINU' U DOBA KORONE?

Jedan ustavni sudac odlučio se početkom ovog tjedna na do sad neviđen potez - javno se oglasiti o pitanjima o kojima su njegovi kolege ustavni suci odlučili šutjeti te ih prozvati zbog šutnje.

Ustavni sudac Andrej Abramović je, podsjetimo u stručnom članku javno iznio svoju zabrinutost zbog činjenice da hrvatske vlasti u uvjetima pandemije koronavirusa bez dvotrećinske potvrde Sabora donose odluke kojima se ograničavaju ljudska prava. Izravno prozvao Ustavni sud zbog guranja glave u pijesak.

Svojim je kolegama ustavnim sucima poručio da ne bi smjeli šutjeti u okolnostima u kojima se ljudska prava ograničavaju mimo predviđenih Ustavnih procedura.

Abramovićevo mišljenje, kako doznajemo dijeli još dvoje ustavnih sudaca; Lovorka Kušan i Goran Selanec, ali se ne oglašavaju javno. Ostalih deset ustavnih sudaca među kojima i šef suda Miroslav Šeparović su se od Abramovićevih stavova javno ogradili.

Tko je dakle pedeset četverogodišnji ustavni sudac koji se odlučio javno oglasiti o ustavnosti u doba virusa?

Radio kao sudac punih 20 godina

U Ustavni je sud Andrej Abramović došao u 7. lipnja 2016. u velikoj smjeni ustavnih sudaca. Do izbora na Ustavni sud koji se u profesionalnom putu jednog suca smatra krunom karijere Andrej Abramović nije imao velikih karijernih "skokova".

Za razliku od većine sadašnjih ustavnih sudaca koji su u taj sud došli iz državne uprave ili Sabora, Abramović je do dolaska na današnju dužnost radio kao sudac. I to punih 20 godina.

Nakon stažiranja u odvjetničkom uredu i pravosudnog ispita,1996. zaposlio se na zagrebačkom Općinskom sudu na kojem je ostao punih 16 godina.

Tijekom karijere općinskog suca sudio je u vrlo širokom spektru sporova, a na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu bio je i voditelj grupe za medijske sporove.

U ožujku 2010. donio je presudu kojom je odbio tužbu tadašnje sutkinje ustavnog suda Slavice Banić koja je za nanošenje duševnih boli tužila Jutarnji list jer je problematizirao način na koji je izabrana u Ustavni sud.

U obrazloženju presude Abramović je istaknuo da je za demokraciju važno da mediji smiju i mogu propitivati odluke najviših tijela vlasti te da odluke Ustavnog suda nisu dogme, nego su podložne kritici.

Na posao dolazio biciklom

Sredinom 2012. nakon reorganizacije upravnih sudova Abramović je raspoređen za suca Upravnog suda u Zagrebu, a potkraj te godine DSV ga je imenovao za predsjednika toga suda.

U intervjuu pred tadašnjim članovima DSV-a citirao je Imanuela Kanta i njegov kategorički imperativ "radi tako da princip tvoga rada može postati princip rada i svih drugih".

Kolege ga se sjećaju kao suca koji se "zbigecan" u odijelo i kravatu na posao dovozio biciklom. U proljeće 2016. javio na natječaj za Ustavni sud i bio jedan od osmero novoizabranih sudaca toga suda.

U političkim je kuloarima u vrijeme toga izbora slovio kao kandidat koji uživa podršku lijevo liberalnog političkog bloka u Saboru.

Međutim za razliku od Ingrid Antičević Marinović i Josipa Leke koji su u Ustavni sud došli ravno iz saborskih klupa te bivšeg SDP-ovca Mate Arlovića i kandidata lijevo-liberalnog bloka ustavnog Rajka Mlinarića koji su se u Ustavnom sudu brzo i oportunistički konformirali sa stavovima većine, sudac Abramović se i na dužnosti ustavnog suca pokazao kao žilav i neovisan igrač.

U prvoj polovici mandata na Ustavnom sudu (mandat traje osam godina), što sam, a što zajedno s još dvoje kolega Lovorkom Kušan i Goranom Selancem donio je niz zapaženih izdvojenih mišljenja od većinskih odluka Ustavnog suda.

Izdvojena mišljenja mijenjaju uvriježene poglede na ustavno pravna pitanja i mijenjaju dotadašnju dugogodišnju praksu uspostavljenu pod predsjedanjem Jasne Omejec u kojem je Ustavni sud gotovo sve svoje odluke donosio jednoglasno.

Inicijativa za nagrađivanje sudaca

Abramović se primjerice tako nije složio s odlukom većine u Ustavnom sudu koje je zaključila da u Lex Agrokoru nema ničeg ustavno spornog. Imao je izdvojeno mišljenje i u slučaju odluke Ustavnog sud o Statutu grada Vukovara, jer je smatrao da se konzumacija ustavom zajamčenih manjinskih prava ne može unedogled odlagati političkom voljom većine u vijeću toga grada.

Zajedno sa sucima Selancem i Kušan izdvojenim mišljenjem oštro se suprotstavio odluci većine u Ustavnom sudu kojom je taj sud odlučio da vlada ne mora objaviti iznose plaćene američkoj odvjetničko-lobističkoj tvrtki Patton Boggs za haašku obranu generala Gotovine i Markača.

Jedna od inicijativa suca Abramovića, izazvala je oštre kritike dijela sudačke i odvjetničke struke. Riječ je o njegovoj nedavnoj inicijativi da posebno tijelo HOK-a svake godine bira najbolju prvostupanjsku presudu, a suca koji je donio nagradi sa 700 eura nagrade iz neformalne zaklade nazvane po uglednoj dugogodišnjoj općinskoj sutkinji Sanji Đanović.

Predsjednik Udruge Hrvatskih sudaca Damir Kotrec i potpredsjednik Marin Mrčela nazvali su Abramovićevu inicijativu bizarnom, a ideju da sudac od neformalne zaklade primi i novčanu nagradu ugrožavanjem sudačke neovisnosti.

Iako je većina ustavnih sudaca 2017. zaključila da je izraz "Tako mi Bog pomogao" u tekstu svečane predsjedničke prisege u skladu s Ustavom, sudac Abramović i sutkinja Kušan su u izdvojenom mišljenju istaknuli da je taj izraz kojeg je predsjednik Tuđman 1992. svojevoljno dodao u prisegu - protuustavan. On, zaključili su to dvoje sudaca,u nejednak položaj dovodi ateiste i agnostike.