Tijekom više od tri mjeseca studentskih prosvjeda u Srbiji, na masovnim skupovima, nigdje (pa ni na marginama tih događanja) nije se mogla vidjeti nijedna jedina zastavu ili kakav simbol Europske unije ili bilo koje druge organizacije ili institucije sa Zapada. Mahalo se tamo državnim (srbijanskim), crkvenim, četničkim i tko zna kojim sve zastavama i zastavicama, izbacivale parole o slobodi i pravdi, nosile ikone i slike sv. Save, Karađorđa i drugih srpskih velikana, sve u svemu, "svetosavska" Srbija došla je na svoje i na djelu potvrdila odmak od  "trulog i omraženog Zapada" - od takve simbolike prosvjednici su bježali kao vrag od tamjana, ne bi li potvrdili svoj patriotizam i dokazali  Vučiću i njegovoj vrhuški kako se ne radi o "obojenoj revoluciji".

 Tako je to bilo sve dok se vjerovalo kako će masovne šetnje i okupljanja sami po sebi riješiti problem. Ubrzo se, međutim, ispostavilo da je četnički gojenac i bivši Šešeljev potrčko Aleksandar Vučić tvrd orah i da se ne kani olako odreći vlasti. On sam, kao i dobar dio onih koji mu još uvijek vjerno služe, svjesni su da ih poslije eventualnog prevrata čekaju suđenja i dugogodišnje robije budući da su preko guše zaglibili u korupciju i kriminal - i zato će se ta oligarhija braniti svim sredstvima i do "posljednjeg metka". Planove im mogu pokvariti jedino vojska, policija i tajne službe, ako otkažu poslušnost , no, prije svega, Vučić mora na vanjskopolitičkom planu izgubiti legitimitet i potporu, ako ne Moskve (u što je teško povjerovati), a ono barem Zapada.

 Budući da prosvjedi jenjavaju i ni izbliza nisu masovni kao prije 2 - 3 tjedna, prosvjednički stožer odlučio se poput utopljenika uhvatiti za slamku i kleknuti pred Europom i njezinim institucijama. Upravo danas (srijeda, 3. travnja), 80 studenata i akademaca zajašilo je dvokotače i iz Novog Sada krenulo na put dug oko 1.300 kilometara (akcija nosi naziv "Tour de Strasbourg") kako bi europskim dužnosnicima "ukazali na situaciji u Srbiji". Ovaj put trebali bi prijeći do 15 travnja, a što će biti tamo, nitko ne zna. Europskim institucijama je uglavnom jasno što se u Srbiji događa, ali izbjegavaju bilo kakvo svrstavanje na jednu ili drugu stranu, jer ne zaboravimo kako je Vučić još uvijek njihov sugovornik i kao takav do daljnjeg legitiman, a uz to, u bezbroj navrata optužio je Zapad za urotu protiv Srbije i organizaciju samih prosvjeda.

 Strasbourg, naravno, nije odabran slučajno. U ovom je gradu sjedište Vijeća Europe, Europskog parlamenta i Europskog suda za ljudska prava. Dakako, pitanje je što gosti iz Srbije mogu tamo postići i hoće li od te biciklijade imati više štete ili koristi. Vučić će sad konačno dobiti u ruke ključni "dokaz" kojim će potkrijepiti svoje nebuloze o "obojenoj revoluciji" i svakako će "Tour de Strasbourg" maksimalno iskoristiti kako bi svoje stranačko članstvo i sve druge građane koji su mu lojalni mobilizirao protiv "unutrašnjih neprijatelja Srbije" čiji nalogodavci sjede u Londonu, Parizu, Berlinu, Strasbourgu i Bruxellesu. U većinskoj rusofilskoj struji kojoj je Zapad još uvijek "krvni neprijatelj" ima dovoljno onih koji će nasjesti na njegovu propagandu - iako bi ga i sama činjenica da osobno odlazi na sastanke s istim europskim moćnicima unaprijed trebala dezavuirati. Na Vučićevu sreću, veliki broj Srba nije toliko "vidovit" da bi mogao shvatiti ovu diskrepanciju, tako da će kampanja zacijelo pasti na plodno tlo.

 Biti "Srbin sa dna kace", "domaćin", "patriota" sanjati o "Carstvu Dušanovom", zaklinjati se u Kosovo, Otadžbinu i "majčicu Rusiju", ponositi se svojom "izabranošću" i pripadnošću "nebeskom narodu", veličati zemaljsku ali i "nebesku" Srbiju, živjeti u svijetu zabluda i samoobmana u kojem se realnost prepliće s mitovima i legendama - to su suviše jaki porivi da bi se tek tako odbacili u tu nikakav "Tour de Strasbourg" ne može pomoći.

(Video): Biciklima u Strazbur: Studenti krenuli iz Novog Sada; 

Zlatko Pinter/PDN