U vojno-redarstvenoj operaciji Oluja poginulo je oko 90 branitelja s hrvatskog sjevera, dok ih je oko 500 ranjeno. Gotovo trideset godina kasnije, pod geslom „Zajedno u ratu, zajedno u miru“, veterani 7. gardijske brigade Pume i Specijalne jedinice policije RODE ponovno su se okupili u Varaždinu kako bi se prisjetili ratnih dana i svojih poginulih suboraca.

U ranim jutarnjim satima 5. kolovoza 1995., varaždinske Pume spuštale su se s Dinare prema Kninu. Operacija oslobađanja bila je brza i odlučna, a uz njih rame uz rame bili su i pripadnici varaždinske Specijalne jedinice policije RODE.

– Osjećaji su bili nevjerojatni, ponos, slava i što je najvažnije unutrašnjeg mira, da imamo državu – prisjetio se branitelj Zdravko Škrinjar.

Bojnik Mirko Druško, tada operativac iz Ivanca, bio je među prvima koji su ušli u Kraljevski grad:

– Neprijatelja i neprijateljsku obranu smo razbili, koja je bila četiri i više godina na tim položajima, uspjeli smo ih razbiti u prvom valu i natjerati ih u bijeg.

Oko 10 sati ujutro Pume su izašle na povijesnu Kninsku tvrđavu i razvile dvadeset metara dugu hrvatsku zastavu – simbol pobjede i slobode.

– Mi smo išli prema Malom Alanu, spuštamo se u Gračac i na vezi čujemo "Pume su ušle u Knin", to mi je bilo u srcu, vrlo emotivno, sjećam se tih dana kao sad – rekao je Ivo Loborec iz varaždinske Specijalne jedinice policije RODE.

Nekoliko dana nakon Oluje Varaždin je priredio veličanstven doček svojim herojima.

– Kako se ne bih sjećao, to je bilo veličanstveno, bio je to lijep i nezaboravan događaj – dodao je Škrinjar.

Tri desetljeća poslije, branitelji se i dalje redovito okupljaju. Ovog puta susret je održan na Grebengradu kod Novog Marofa, gdje su se prisjetili i drugih akcija – Maestrala i Južnog poteza.

– Ove godine nas osim Oluje čeka i Maestral, tu je Južni potez i ima jako puno toga. Drago mi je da se i ovdje na Grebengradu skupilo puno ljudi, pogotovo naši prijatelji iz Specijalne policije – poručio je Robert Puja iz Udruge veterana 7. gardijske brigade Puma.

Dan je započeo odavanjem počasti poginulim i nestalim suborcima, polaganjem vijenaca na varaždinskom groblju – još jednom potvrđujući da su njihova žrtva i ponos vječni.