U Kumrovcu dernek, a u Teznom tuga, jad i žalost!

Na obilježavanje tzv. Dana mladosti i radosti, u Kumrovec,  stiže sve više ljudi, pretežno Jugoslavena, bivših komunista i mrzitelja Republike Hrvatske.

Tako je bilo i ove subote, 24. svibnja 2025.

Mediji izvještavaju da su ljudi stigli iz svih krajeva bivše, propale Jugoslavije, s majicama, kapama i drugim obilježjima s likom Josipa Broza Tita.

Besramno se klicalo propaloj državi, a pljuvalo i bljuvalo po Hrvatskoj i Hrvatima, ističući da se nekada u vrijeme Jugoslavije živjelo najmanje pet puta bolje te da Hrvatske nikada ne bi bilo da nije bilo partizana i komunista.

Govornici su također naglašavali da Hrvatsku treba graditi na „Titovu putu“ i pravdali  zločine Tita i partije u vrijeme komunizma.

Plesala su se uglavnom srpska kola.

Bio je to još jedan partizansko-komunistički dernek, koji je završio pjevanjem i plesanjem srbijanskih kola. Sve je izgledalo kao da više ne živimo u Hrvatskoj već i dalje u Jugoslaviji, protiv koje smo se borili.

No, ne možemo a da se ne upitamo: mogu li se usred Kumrovca isticati obilježja države protiv koje smo se borili? Nije li to kazneno djelo? Mogu li sudionici ovog sramnog skupa bez problema nositi odore zločinačke JNA, pa i one u kojima su se u vrijeme Domovinskoga rata borili srbijanski agresori?

Može li netko, kao na ovom derneku, s pozornice galamiti protiv hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskoga rata, aktualnog državnog rukovodstva, uzdizati Tita, a javno ili prešutno ponižavati prvog hrvatskog predsjednika, utemeljitelja RH, vojskovođu i pobjednika hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dr. Franju Tuđmana?

Inače, ta “partizansko-komunistička rulja“ svaki puta kad na nekom skupu  vidi hrvatske zastave najčešće dobije „proljev“!

Ako im je tako lijepo bilo u Jugoslaviji, uz Tita, Rankovića, Bakarića, Planinc, Dolanca, Perkovića, Mustača, Blaževića i brojne druge komunističke zločince, što nisu sačuvali „lijepu njihovu“, već su se u vrijeme srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku poput miševa sakrili u rupe te tek kad je Hrvatska postala Hrvatska ponovno digli glave? Jaki su samo kad je ugašeno svijetlo, a kad se upali bježe poput „štakora“!

Svi ti i takvi obično ističu da je Tito imao i dobrih strana. A koji ih zločinac nema? Međutim, zaboravljaju da se Titu, komunistima i tzv. antifašistima, ne sudi zbog dobrih, već loših strana, zbog Križnih putova, Golih otoka, Stare Gradiške, Lepoglave, jednom riječju za ubijanje i masakriranje Hrvata, prije svega, bez suda i suđenja!

Oni koji su 1991. branili Jugoslaviju (oružanom silom!) izgubili su rat, a s njime i tu državu, koja danas postoji samo kao imaginarna „zločinačka zemlja“, na čijem je čelu bio bravar iz Kumrovca.

No, kako god bilo da bilo, i nakon ovog derneka trebalo bi se oglasiti i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Uskok i slične organizacije.

Dosta je bilo srbijanskih opanaka, harmonike, janjetine i Srbije i propale Jugoslavije usred – Hrvatske!

Oko petnaestak tisuća onih koji su dali svoje živote za hrvatsku državu i iznimno veliki broj hrvatskih branitelja i stradalnika za to se sigurno nisu borili!

Međutim, dok se u Kumrovcu slavio Tito i propala Jugoslavija, u Teznom kraj Maribora, bila je posve druga slika. Tamo su na tisuće  Hrvata žalili i plakali za više od 15.000 nevinih ljudi, koji su nakon Drugog svjetskog rata, po nalogu Josipa Broza, likvidirani, na najgore moguće načine, bez suda i suđenja.

Tezno je najveća masovna grobnica Hrvata!

Na stratište u Teznom, u nekadašnji protutenkovski rov dug jedan kilometar, partizani su zarobljenike, čije su ruke vezane žicom, dovozili u kamionima  iz sabirnih logora oko Maribora. Tu su ih ubijali poput životinja. Ljudske kosti su nađene u dubini rova od 120 do 170 centimetara. Točan broj ubijenih se ne može ni utvrditi.

Zbog tog zločina, na čijem je čelu bio Broz nikada nitko nije odgovarao.

Jadno je i žalosno što Hrvatska ne traži da se kosti tih jadnih Hrvata dostojno pokopaju u našoj državi, već najčešće tamo šalju neke delegacije s vijencem, i to je – sve.

Dakle, s jedne strane imamo Tezno, a s druge – Dan mladosti i radosti!

DORH i Uskok, istaknimo još jednom, ne javljaju se  u svezi ni jednog i drugog.