U Srbiji se u tajnosti kuje plan protiv Hrvata: Pokrenut je velikosrpski ‘protokol 39’

Otkako je ovog ljeta na zagrebačkom Hipodromu Marko Perković Thompson organizirao svoj povijesni koncert, ljevica u Hrvatskoj, kojoj se pridružio i SDSS preko svojeg tjednika Novosti, neumorno širi laži o fašizaciji Hrvatske i buđenju ustaškog duha koji je u srpnju pušten iz boce. Kakvog su duha ljevičari i ideološki im blizak Milorad Pupovac vidjeli među pola milijuna ljudi koji su slali poruke vjere, ljubavi i domoljublja uz projekciju Gospe, križa i motiva iz Domovinskog rata, teško je objasniti. No mržnja prema hrvatskoj državi koju mnogi na ljevici nikada nisu željeli, pa i danas oplakuju neprežaljenu Jugoslaviju, može izazvati različita viđenja koja su u suprotnosti s realnošću. A nju Pupovac i njemu slični nerijetko režiraju po vlastitoj mjeri. Sveopća histerija na kojoj oni poput Pupovca inzistiraju sručila se ovih dana i na Plenkovića, kojega ljevica optužuje za takozvanu fašizaciju društva.

Današnji lijevi narativ, koji je raširenih ruku dočekao Pupovac, neodoljivo podsjeća na operaciju KOS-a Labrador iz 1991., o čemu je u splitskoj galeriji Muzeja Domovinskog rata, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Muzeja Domovinskog rata, predavanje održala dr. sc. Andrijana Perković Paloš, autorica znanstvenog rada “Pokušaji difamacije Hrvatske kao antisemitske države 1990-ih: Operacija Labrador”. U tom radu podsjeća kako su 19. kolovoza 1991., tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, postavljene i aktivirane dvije eksplozivne naprave na vratima Židovske općine i u židovskom dijelu Mirogoja. Taj teroristički čin, odnosno manipulativnu operaciju koja je kasnije nazvana Labrador, izvela je Kontraobavještajna služba JNA kako bi optužila Hrvatsku za porast antisemitizma i prikazala hrvatsku vlast kao profašističku, iako je vodstvo u Hrvatskoj i tada izrazilo solidarnost i potporu židovskoj zajednici u Hrvatskoj. U operaciji Labrador cilj je djelomično ostvaren pa je ugled Hrvatske zbilja narušen, ali su brze reakcije ondašnje vlasti veću štetu ipak spriječile.

U tom kontekstu treba znati da su već koncem 1988. SDB i KOS JNA počeli provoditi ozbiljne operativne analitičke planove postupanja prema republikama, posebno prema Hrvatskoj, Sloveniji i BiH preko centrale u Beogradu. SDB je u svakoj republici imao republički SDB koji je bio vezan uz politički sustav CK, dok je KOS djelovao kroz jedinice vojnih oblasti. SDB je djelovao na terenu centra, a KOS imao takozvane KOG-ove, odnosno kontraobavještajnu teritorijalnu podjelu. Početkom devedesetih aktivirane su operacije Opera i Labrador s ciljem da se nakon višestranačkih izbora destabilizira, sruši i eliminira političko vodstvo HDZ-a. Kako je nova vlast od postojeće preuzela infrastrukturu, organizirana suradnička mreža ostala je u svim sferama društva, ne prihvaćajući demokratske promjene.

Djelovali su agresivno i operativno

Smatra se da su za provođenje operacija bili zaduženi pukovnik Slobodan Rakočević i Radenko Radojčić, koji je formalno bio analitičar CKSKH u Kockici uz samog predsjednika Saveza. Radojčić je kao rezident vodio suradnike na terenu i u operativno interesantnim sredinama u kojima je služba imala vlastiti operativni interes. Da bi ocrnili novu vlast pred međunarodnom zajednicom, provodili su subverzivna, teroristička djelovanja, pa tako i aktivirali minsko-eksplozivnu napravu na židovskom groblju. Jedna od istaknutih osoba iz tog perioda bio je i načelnik kontraobavještajnog dijela SDB RH Veljko Traživuk, koji je zadatke dobivao izravno od čelnika KOS-a Aleksandra Vasiljevića.

Djelovali su agresivno i operativno, što je dovelo do početka tzv. balvan-revolucije i naoružavanja Srba te blokade pregovora i provođenja destrukcije IDDR-a. Zahvaljujući hrvatskom kadru u SDB-u i SZUP-u, uspjeli su ih identificirati, locirati, pa i uhititi, čime je presječena ta mreža, što je rezultiralo i suđenjem Radojčiću koji je kasnije razmijenjen. Sve to ukazuje na kontinuitet djelovanja tih službi na hrvatskom području u svim razvojnim fazama države. Jedan od većih iskoraka u suprotstavljanju tom djelovanju i zaštiti ratnih operacija imao je SIS, koji je u javnosti prikazan u negativnom kontekstu, ali je bio stup sigurnosne zaštite RH ne samo do 1995. nego i kasnije, suprotstavljajući se djelovanju stranih obavještajnih služi koje su radile na rušenju Tuđmana i HDZ-a. Pravodobno su detektirali suradničku mrežu koja je djelovala kroz HHO, Glas 99 i Savu Štrpca. Treba naglasiti i da je u akciji Opera pripremana eliminacija Franje Tuđmana u napadu na Banske dvore.

BIA dakle neprestano radi s drugim imenima, ali istim metodama, u posljednje su vrijeme usredotočeni na kibernetičke napade, izgradnju infrastrukture i punktova preko tvrtki i fiktivnih osoba dvojnog državljanstva po cijeloj RH, a posebno u Istri. Riječ je o neprestanom, 35-godišnjem djelovanju srpskog obavještajnog i kontraobavještajnog aparata koji djeluje na destabilizaciji, podjeli, ustašizaciji i negativnoj propagandi protiv hrvatske države na međunarodnom planu.

Širenje straha

Ovih dana Hrvatska se susreće s gotovo identičnim scenarijem: politička ljevica nedavno je, uz potporu bliskih aktivističkih organizacija, obilježila Kristalnu noć, odnosno progon Židova iz 1938., koristeći taj datum kao još jednu priliku za širenje teza o fašizaciji Hrvatske, posebno naglašavajući incidente vezane uz Dane srpske kulture, u sklopu kojih je organizirana i izložba o Dejanu Medakoviću, potpisniku Memoranduma SANU-a, te peticije da se ratnog zločinca Radovana Karadžića zaštiti od sudskog progona. Progon Židova u nacističkoj Njemačkoj dežurni antifašist Zoran Pusić usporedio je s navodno zabrinjavajućim stanjem u Hrvatskoj, što se često može čuti i u Srbiji.

Nezadovoljstvo hrvatskih građana i u studenome posebno osjetljive braniteljske populacije zbog velikosrpskih manifestacija, da ne kažemo provokacija u Hrvatskoj, poput festivala “Nosi se” u Benkovcu ili Dana kulture u Splitu, tumači se kao fašizacija i ugrožavanje srpske manjine u Hrvatskoj, a upućeni u tematiku kažu kako bi izvorište tih tenzija koje doprinose širenju atmosfere straha možda trebalo tražiti izvan Hrvatske, u istom onom leglu iz kojeg je ponikla operacija Labrador, jer je obrazac gotovo identičan – Hrvatsku se i sada nastoji difamirati izmišljotinama o ustaštvu i fašizmu.

Propitujete li način na koji se financira SNV Milorada Pupovca, možete očekivati da će vas se proglasiti napadačem na nacionalnu manjinu, a isto očekujte i ako postavite pitanje financiranja jugoslavenskih manifestacija i kulture. Svako pitanje na tu temu proglašava se napadom na slobodu govora, ali i napadom na kulturu, što vodi prema ograničavanju drugih sloboda.
Incidenti koji, objektivno govoreći, nemaju nikakve veze ni s Plenkovićevom vladom ni s Thompsonovim koncertom predstavljaju se kao posljedica puštanja ustaškog duha u Hrvatskoj koje je počelo na Hipodromu, što podsjeća na pokušaj iz 1991., kada je državni vrh optužen zbog postavljanja eksploziva na židovskom groblju i u općini.

Balkanski dopisnici

Sve je jači pritisak na Plenkovića da se obračuna s imaginarnim ustašama, a slučajno ili ne, ti se pritisci poklapaju baš s periodom u kojem Pupovčev SDSS ne sudjeluje u vlasti. Tim su se pritiscima, po ustaljenom običaju, pridružili i domaći mediji, od kojih je dobar dio u stranom, odnosno srpskom vlasništvu. Oni neumorno pišu o fašizaciji Hrvatske, a neki se pritom pozivaju i na naslove u stranim medijima. Naravno da se fašizacija vidi i u prosvjedima protiv provokacija SNV-a. No dobar dio javnosti ne zna da se i iza tih stranih medija na koje se pozivaju ovi domaći nerijetko kriju balkanski dopisnici uglavnom lijeve ideološke orijentacije nastanjeni u Beogradu.

Od takvih naši mediji preuzimaju sadržaj i serviraju ga čitateljima pod krinkom tobožnjeg straha za sliku Hrvatske na globalnoj razini. Primjer je Associated Press, čiji je dopisnik za Hrvatsku i šire balkansko područje Dušan Stojanović iz Beograda. Medijska kuća za koju Stojanović radi ljetos je izvještavala o Thompsonovu koncertu spominjući pronacistički pozdrav, a njegovo zapažanje prenijeli su i drugi mediji u SAD-u. Za britanski Reuters regionalna je urednica Ivana Sekularac iz Beograda. To su samo neki od primjera.

Međutim, teško da ćete u tim renomiranim stranim medijima na koje se nerijetko pozivaju i neki domaći naići na vijest da je uoči još jedne tužne vukovarske godišnjice predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata i antifašista Ranko Britvić položio vijence za vukovarske žrtve srpske nacionalnosti u Borovu Selu. Nastavak je to politike koju godinama propagira Pupovac, ali i onoga što je lani u Vukovaru izvela Sandra Benčić iz Možemo. Bacanje vijenaca tek je jedna u nizu srpskih provokacija s kojima se susreću hrvatski branitelji, što je dobro detektirao i gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček koji je lažnu braniteljsku udrugu VeDRA okarakterizirao kao provokatore koji žele remetiti mir u njegovu gradu.

Strateški ciljevi

“Oni moraju biti svjesni da su u gradu trenutačno deseci tisuća hodočasnika i da vrlo lako mogu isprovocirati te ljude koji su ovdje kao i branitelji”, rekao je Pavliček. No Pavliček nije rekao da su oni toga svjesni. Ne samo da su svjesni, nego su provokacije njihov cilj i model djelovanja koji se širi preko Srpskog narodnog vijeća, na čije je financiranje, pa i djelovanje, ovih dana upozorio saborski zastupnik DOMiNO-a Krešimir Čabaj, koji je premijera Andreja Plenkovića pitao o izgradnji srpskih kulturnih centara, upozorivši da je najvažnije pitanje nadzora nad tim objektima.

Čabaj je izdvojio članak 33. Statuta SNV-a, prema kojem, u slučaju prestanka rada te organizacije, njezina imovina prelazi na upravljanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što smatra duboko spornim. “Riječ je o javnom novcu i zajedničkoj imovini svih građana. Ne može se dopustiti da ona prelazi iz jedne ruke u drugu bez ikakve kontrole. Država mora imati jasne mehanizme nadzora”, upozorio je Čabaj. Upozorenja se mogu čuti i od domaćih obavještajaca, koji smatraju da srpske provokacije koje su zaredale od koncerta na Hipodromu nisu plod slučajnosti. Na to upućuje i knjiga “Protokoli velikosrpske ideologije” koja se bavi Drugim memorandumom SANU-a. U poglavlju “Strateški ciljevi za Hrvatsku” nabrojen je cijeli niz protokola koji se uistinu mogu poistovjetiti s onime što se danas događa u našem društvu.

Protokol 39 nalaže da se u Hrvatskoj stalno inzistira na opasnostima od obnavljanja NDH, što se neumorno i čini, posebice u posljednjih pola godine preko lijevih aktivista, Pupovca i njihovih medija. Protokol 40 traži se da uvijek i na svakom mjestu uz Hrvate treba isticati ideja ustaštva, zločina, logora NDH te njihov radikalizam, ekstremizam i brutalnost, što često spominje srpski predsjednik Aleksandar Vučić. U istom protokolu navodi se da se za tu svrhu koriste mediji, što također nije daleko od realnosti, a spominje se i podmićivanje i ucjenjivanje što većeg broja hrvatskih intelektualaca. I to je ono čemu dobar dio hrvatskog naroda svjedoči svaki dan.

Osnovni uzrok

U protokolu 41 dolazi se do onoga što je ovih dana možda i najaktualnije – korištenja incidenata za argumentiranje teze o ugroženosti Srba, pri čemu se kontinuirano, javno podgrijava teza o Hrvatskoj kao nastavku NDH, dok se incidenti prikazuju kao posljedica politike mržnje usmjerene prema Srbima. U idućem, 42. protokolu, ističe se kako uvijek i na svakom mjestu treba isticati da je ustaštvo, radikalizam i hrvatski klerofašizam bio jedini i osnovni uzrok rata u Hrvatskoj, koji dobar dio ljevičara i danas naziva građanskim.

U protokolu 47 navodi se na stalno naglašavanje i prikazivanje međunacionalnih incidenata kao dijela plana ili državnog sustava, nekih paramilitarnih političkih, veteranskih, navijačkih, klerofašističkih organizacija koje djeluju uz suglasje i prešutnu potporu vlasti. Pri nabrajanju ovih protokola koji su danas aktualni valja imati na umu da su “Protokoli velikosrpske ideologije” hrvatska knjiga iz 2021. koja se bavi temeljnim dokumentima velikosrpske ideologije, a nastala je kao produkt rada skupine autora.