U Zagrebu održana tribina o ulozi Svete Stolice i pape Ivana Pavla II. u priznanju Republike Hrvatske

U organizaciji Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, Zavičajnog kluba "Ban Josip Jelačić" i Inicijative "ZAjedno", sinoć je u Zagrebu u prostorijama Zajednice održana tribina na temu: "Uloga Svete Stolice i pape Ivana Pavla II. u priznanju Hrvatske". Ovaj događaj upriličen je na 34. obljetnicu priznanja Republike Hrvatske od Svete Stolice, u znak sjećanja i zahvalnosti našoj Crkvi i svecu Ivanu Pavlu II. koji je u svemu odigrao najznačajniju ulogu, ne samo u priznanju Lijepe naše, nego i svojom potporom tijekom tri posjeta kojima nas je počastio (1994., 1998. i 2003. godine). Na drugom pohodu Hrvatskoj (3. listopada 1998. godine) u Mariji Bistrici, na čast Oltara uzdigao je kardinala Alojzija Stepinca (koji je od tada blaženik) i tako učvrstio vjeru i pružio novu nadu hrvatskom i katoličkom puku nakon teških ratnih patnji i stradanja.

 Na početku je održana minuta šutnje za sve one koji su dali svoje živote i žrtvovali se za Hrvatsku kroz našu burnu povijest i u Domovinskom ratu, a potom je intonirana himna.

 Nazočne je u uvodnom dijelu pozdravio predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, Ivan Martinović, koji je podsjetio na neke od najvažnijih aktivnosti u kojima je udruga angažirana, kao i na gubitak s kojim se nedavno suočila preranom smrću svoga dopredsjednika i autora dvije knjige o Srijemu, Zvonimira Pažina, u 62. godini života.

 Razgovor s gostima tribine vodio je prof. povijesti Marko Raič, a istaknuti novinar, publicist, filmski redatelj i dugogodišnji voditelj Hrvatskog katoličkog radija, Domagoj Pejić, podsjetio je na svoja dva susreta sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II. i na najvažnije trenutke iz bogatog životopisa našeg sveca i zaštitnika. Njegovo dojmljivo izlaganje, a pogotovu svjedočenje o pothvatu što ga je poduzeo kao hodočasnik, kada je u travnju 2004. godine, krenuo pješice iz Zagreba u Vatikan, u pohode Svetom Ocu, kako bi mu čestitao 84. rođendan i zahvalio na svemu što su on i Sveta Stolica učinili za našu Domovinu, Hrvate i katolički puk. Obraćajući se nakon dolaska u Rim (13. svibnja 2004. godine) licem u lice papi Ivanu Pavlu II., on je najprije izrazio toplu zahvalu za sve što je učinio za nas i potom rekao kako moli Boga za njega i za bratski poljski narod, na što mu je Sveti Otac odgovorio na hrvatskom jeziku: "Hvala lijepa", pogledavši ga ravno u oči sa smiješkom na usnama, iako je tada već bio ozbiljno narušena zdravlja i vrlo teško se kretao.

 Novinar i publicist Zlatko Pinter govorio o ulozi Svete Stolice i pape Ivana Pavla II. u priznanju Hrvatske u onim teškim vremenima obilježenim ratom i stradanjima i značaju tog čina za Hrvate, ali i sve druge građane Republike Hrvatske, istaknuvši kako je Vatikan kao Duhovno središte naše Crkve kroz sva prošla stoljeća bio čvrst i pouzdan oslonac hrvatskom narodu i katolicima, pa u tom kontekstu treba promatrati i priznanje Republike Hrvatske koje je Sveta Stolica najavila prije svih drugih - već 3. listopada 1991. godine. Istaknuo je i izuzetne zasluge prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i trojice ministara vanjskih poslove koji su od svibnja 1990. godine do primitka Hrvatske u UN (22. svibnja 1992. godine) sa svojim diplomatskim timovima vrijedno radili na projektu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske (dr. Frane Vinka Golema, dr. Davorina Rudolfa i dr. Zvonimira Šeparovića), te nemjerljiv značaj Crkve u Hrvata i blagopokojnog kardinala Franje Kuharića.

 Prostoriju Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata ispunila je publika koja je s pozornošću i zanimanjem pratila izlaganje gostiju, a na kraju su zainteresirani postavljali pitanja, pa se poveo dijalog i o nekim pitanjima daljnjeg angažiranja s ciljem očuvanja

sjećanja na važne događaje i znameniti ljude iz naše povijesti. U neformalnom, prijateljskom druženju nakon službenog dijela programa, posjetitelji i organizatori su jednodušno zaključili kako su ovakvi susreti poželjni, potrebni i korisni, te da će se s njima nastaviti i u budućnosti, jer podsjećanje na istinu o našoj prošlosti danas je potrebnije nego ikad - jer mnoge se povijesne činjenice prešućuju, zanemaruju ili iskrivljuju.

 Za vlastitu sadašnjost i budućnost naraštaja koji dolaze poslije nas, odgovorni smo i sebi i našoj djeci i unucima - zato smo obvezni pisati i govoriti istinu, samo istinu i jedino istinu.

 Osim naprijed spomenute gospode, u organizaciji tribine svojim su trudom pomogli Marinko Raič, Milan Zanoški, tajnik Zajednice Zlatko Žužić i Vlado Posavec, predsjednik UHDDR Pešćenice.

Autor: Zlatko Pinter/PDN