Većina nije dala život za petokraku, nego za slobodu i demokraciju!

U okviru manifestacija programa „Rijeka europska prijestolnica kulture 2020.“ nakon odgode zbog pandemjje korona virusa, na Riječkom neboderu u središtu grada na Korzu postavljena je 20. rujna 2020. godine instalacija autora Nemanje Cvijanovića nazvana „Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik“

Lovel Franić

Instalacija je u vidu komunističkog simbola crvene zvijezde petokrake u koju je uronjeno 2.800 krhotina stakla, a koje prema autorovim riječima simboliziraju i podsjećaju na isto toliko partizanskih boraca koji su 1945.g. poginuli u bitci za Rijeku.

No, što u tome može biti i je li uistinu sporno, upitno i neprihvatljivo; da izaziva tolike prijepore, društvene podjele, suprotstavljanja pa i javne prosvjede?

Može li u ideološkom, političkom, društvenom, kulturnom, moralnom i estetskom kontekstu komunistički amblem crvena zvijezda; biti i je li doista i bila ideološki, politički i kulturno te općenito svjetonazorski reprezentativan simbol većini poginulih boraca u bitci za Rijeku kao i uopće većini sudionika NOB-a?

Prije nego što je Drugi svjetski rat 1941.g. zahvatio i područje tadašnje Kraljevine Jugoslavije i Banovine Hrvatske, Komunistička partija Jugoslavije imala je samo 12.000 članova. Komunisti su bili pokretači te političko i vojno vodstvo partizanskog pokreta, ali su bili kvantitativna manjina u ukupnosti svih partizanskih postrojbi. Što logično znači da su bili manjina i među tih kao što to tvrdi autor instalacije Nemanja Cvijanović „2.800 partizana koji su poginuli u bitci za Rijeku“, jer su oni u velikoj većini bili nekomunisti i borci za nacionalno oslobođenje, slobodu, socijalnu pravdu te politički i kulturni pluralizam i demokraciju; a ne za komunističku proletersku revoluciju i Staljinov ideološki i politički monolit, gulage i totalitarizam!

Partizanski antifašistički pokret nije u programu imao ideološki i politički monizam i uspostavu totalitarnog političkog poretka nego je bio politički i kulturno pluralan, jer su u njemu sudjelovale i građanske demokratske političke stranke te njihovi članovi i simpatizeri, i koji su k tome što je vrlo važno bili u velikoj većinu u odnosu na komuniste!

I upravo zbog te neosporne povijesne činjenice u okviru civilizacijske humanističke i religijske tradicije i kulture sjećanja, poginulim se borcima ne mogu i ne smiju pijetet, priznanje i zahvalnost za njihovu žrtvu dogmatski i sektaški izražavati i odavati crvenom zvijezdom petokrakom, koja je njima u velikoj većini bila simbol ideološki stranog im komunizma i komunističkog totalitarizma!

Osim, kao pomno planirana i ciljana ideološka i društvena manipulacija, prekrajanje povijesne istine i dnevnopolitička provokacija te kulturna i estetska diverzija. Što u kontekstu navedenih valjanih povijesnih ideoloških, političkih, ratnih, društvenih i kulturoloških činjenica i sadržaja – to doista i jest. Nehuman, nekulturan i neciviliziran odnos prema sjenama i uspomeni tih časnih i velikih ljudi, njihovim obiteljima i kulturi sjećanja i pijeteta cijelog društva i hrvatskog političkog naroda!

Zašto Hrvatska ne poštuje europske rezolucije?   

AUTOR: IVO VERSIĆ