"Izgubit ćemo od Španjolaca, remizirati s Albancima, pa opet izgubiti od Talijana", prognozirao je Vitez nakon prijateljske utakmice s Portugalom

STOTKA
Gavella (lipanj 2024.)

Pa o postolaru iz Špičkovine koji je radio štiklice za Elizabeth Taylor i Jovanku Broz.

O prvom dečku  Melanije Trump.  Objasnio sam tko se usudio za vrijeme Juge okrenuti Titovu sliku naopako. Kako je planirana otmica zrakoplova ispod stana Gorana Ivaniševića. O treneru koji Luki Modriću nije dao dres s brojem 10. Priču o Tuđmanovom tulumu u Karakiju.

O  Branku Zebecu  koji je skrivao rakiju u kosilici za travu.

O namještanju utakmica.

Tko bi sve to nabrojao.

Hvalio bih se još.

Ali ne smijem.

Ego navaljuje.

Pamet smiruje.

A onda mi se u  bistrou Gavelle  dogodilo nešto čime se moram dodatno pohvaliti.

Podružio sam se s novinarskim magom  Ninom Pavićem.

U jednom trenutku mi reče:

– Da znaš, čitam te redovito. A nedjeljni Večernjak su dobre novine.

– Jutarnji?

– Vjerovao ili ne, uopće ga ne čitam. Emotivan sam kad je u pitanju Jutarnji.

Reče mi kako je napokon pronašao  pravog terapeuta.

– Osjećam se sve bolje.

– To znači da bismo za pet mjeseci mogli nešto i cugnuti.

– Nadam se – uzvrati.

Bit će mi gušt nazdraviti jer će razlog biti onaj najslađi.

Pavić će prvi put postati deda.

Njegov grijeh je supruga  Jelene Valentić , koja je doznala da je u blaženom stanju isti dan kad su joj tatu Duška odveli u bolnicu.

O tome sam pisao u prošlonedjeljnom "Putnom".

Sva sreća budućim roditeljima, bakama i dedi Paviću.

Nakon veselih vijesti iz  rodilišta  čekam ga na šanku Gavelle da spijemo "Putno".

A ja ću ovu svoju "stotku" proslaviti interno s kćerkom Anjom na palačinkama u vajnšatou.

TKO ARSENA MOŽE PLATITI
Histrioni, Gavella (lipanj 2024.)

– Kad me netko pita što pijem, nisam siguran misli li na alkohol ili na lijekove – poručuje mi iz Zeline prijatelj i kolega Šagi.

Slično i kod mene.

Stisle nas neke opasne godine.

Koliko god mogu odgađam susret s doktorom Igorom Potočnjakom.

Konzultiram ga tu i tamo telefonski.

I to zasad funkcionira.

Znam kad odem na prvi pregled.

Nešto će sigurno pronaći.

Zato što dalje – to bolje.

Sprovoda i komemoracija k'o utakmica na EP-u.

Na zadnjoj, u Gavelli, prijatelji i kolege Duška Valentića baš se nisu iskazali.

Kazalište poluprazno.

Možda je kriv Vakula, koji najavljuje toplinski udar.

– Znaš li da za Stevu Krnjajića nikad nije održana komemoracija u Gavelli? – reče mi Večernjakova slavonska princeza Marta Meder.

– Nemoguće.

– Moguće, pa valjda ja znam. Provela sam s njim sedam godina.

Marta je na komemoraciji za Duška održala dirljiv govor.

Baš onako po slavonski.

Bećarski.

Zdenko Jelčić prisjetio se anegdote s Papundekom.

– U vrijeme kad sam snimao onu reklamu za bronhi bombone šećem s Duškom ulicom. Klinci idu za nama i viču: "Papundek, Papundek!" Dule mi se žali, a ja mu kažem: "Budi sretan. Tebi viču ime, a za mnom kašlju."

Netko mu je šapnuo da je Kruno, a on uzvratio kako su mu rekli "Bruno".

I sve to uživo jer mikrofon nije bio isključen.

Kad smo već kod anegdota, Gigin ujo Zlatko Vitez ispričao je jednu vezanu za dva šibenska slavuja.

Arsena i Đanija.

Dođe Đani Stipaničev do Arsena i reče mu:

– Arsene, ja bih obradio nešto tvoje.

– Može, Đani, imam jedan zapušteni vinograd pa ako te volja, obrađuj.

Ima tih anegdota kol'ko o'š.

Pogotovo s Arsenom.

Gostovali jednom klapa iz Šibenika i Arsen u Beču.

Zima, a u hotelu nema grijanja.

Poslije nastupa ne radi ni šank ni kuhinja.

– Ća je ovo, Arsene? – tužno će članovi klape.

– Pa zar nije prelijepo što nismo doma. K'o to more platit'?

Bit će toga još.

U vruće dane.

Za smijanje.

SIN REJ POPUT TATE BRUNE
Trg bana Jelačića (lipanj 2024.)

Stiže mi na WhatsApp poruka dr. Zrinke Stričević.

Za novi hit Crvene jabuke "Košulja od boli" stihove je napisao Rej Kovačević.

Rej je Zrinkin sin.

Tata Bruno Kovačević.

TV urednik i komentator.

Kad su stihovi u pitanju, Rej je pokupio gene od ćaće.

Prije puno godina Boris Novković je sa šulkolegom Kovačevićem sklepao bezvremenski hit "Tamara".

Znate ono:

"Ko mi tebe uze, Tamara

Prodala si suze drugima

Noćima ja sanjam tvoje tragove

Kuda idu izgubljene djevojke".

Sin očito nastavlja tamo gdje je ćaća stao.

Kad sam već kod nota, moram pohvaliti Kraljeve ulice koji su isfurali još jedan Cest is d'best.

Zvao me Pajo da budem pokrovitelj utrke smetlarki.

I bi mi čast.

Gledajte te ukrase Čistoće kako điraju oko Mandušina zdenca.

Sve su pobjednice.

Cure su prave dame na  triciklima.

– Znate li da je našu utrku smetlara prije nekoliko godina snimio BBC? – pohvali se Pajo.

Pitam njegova sina Mišu jesu li se dva kralja pomirila.

– U sve boljim su odnosima. Mislim da je sad OK – uzvrati.

A to znači da sam popušio večeru koju obećah onome tko pomiri  Paju i Hadžiju.

Kraljeve koji Zagreb čine ljepšim.

P.S

Što se EP-a tiče...

I naših.

Citirat ću Zlatka Viteza, koji je nakon prijateljske utakmice s Portugalom prognozirao:

– Izgubit ćemo od Španjolaca, remizirati s Albancima, pa opet izgubiti od Talijana.

Nadam se ipak da Vitez nije  Baba Vanga .

A što se mog komentara tiče...

Već nakon prvih 45 minuta s Albancima čvrsto sam odlučio više neću jesti majonezu.

Pametnom dosta.