VRUĆA TEMA Holjevac: ‘Penava je provincijski političar i upravo je dokazao da se tog duha ne može riješiti’

Stvari vezane uz unutarstranačke izbore u Domovinskom pokretu, nažalost, prilično su očite: Penava se želi riješiti Radića i preuzeti svu vlast u stranci te postaviti svagdje isključivo sebi odane ljude. Domovinski pokret već je preživio jednu smjenu lidera – Miroslava Škore, i održao stranačko jedinstvo. Stranka je tada domovincima bila važnija od pojedinca, a na njezino je čelo iznenada došao popularni gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, i to upravo kao kadar Marija Radića. Unatoč popularnosti, od početka je bilo prilično jasno da Penava, realno, nije političar nacionalnog kalibra, da nema širinu i intelektualnu razinu koja je potrebna za to, i da nije dugoročno rješenje za stranku. Jednostavno, on je provincijski političar koji se slijedom okolnosti našao na nacionalnoj sceni, ali da nije nadišao provincijalni duh, dokazao je izazivanjem raskola i unutarstranačkog rata u DP-u.

Neovisno o tome tko će pobijediti u tom ratu, gubitnik će biti stranka. Ovog puta pojedinac je ispao važniji od stranke. Penava je samog sebe stavio ispred dugoročnih interesa ne samo Domovinskog pokreta kao stranke nego i hrvatske desnice koja trenutno nema autentičnog predstavnika koji bi mogao prikupiti više od jedan ili dva posto glasova. A upravo je to bila rak-rana hrvatske desnice i dosad – taština. Sve hrvatske desne stranke redom su propadale upravo zbog osobnih taština lidera i postojale su uglavnom zbog toga što se lideri na desnici ne mogu dogovoriti ni koje je boje drek.

Krivca za raskol nije teško detektirati, to je svakako Penava. Stoji li iza toga njegov ego ili netko drugi komu bi kasnije cijela stranka bila izručena na srebrnom pladnju, zasad ostaje pitanje u zraku. No svakako nije bilo razloga za pokretanje spornih i očito namještenih izbora osim uvođenja svoje svevlasti u stranku. Istina, svevlast su u svoje stranke uveli i Plenković i Milanović, ali više sam puta pisao koliko je to dugoročno za te stranke loše, jer kad jednom ode vođa, ostaju samo klimoglavci, a političari koje nitko nije postavio i imenovao nego su u politiku ušli sa svojim dostignućima, svojim imenom i prezimenom, budu potjerani ili odlaze. Scenarija su u tom slučaju dva, a DP-u prijeti onaj drugi, gori. Na dosadašnjim primjerima stranačkih raskola nije teško vidjeti kako to završava. Kao ni koja će stranka imati najviše koristi od slabljenja ili nestanka DP-a. Ono što je sigurno jest da Plenković nije pretjerano zabrinut zbog situacije kod svojih koalicijskih partnera, što dosta govori samo za sebe.

Raskol se teško preživljava

I HDZ i SDP su preživjeli takve raskole, iako oslabljeni: DP je upravo i nastao na raskolu unutar HDZ-a i izbacivanjem dijela članstva nakon usvajanja Istanbulske konvencije, čime je prvi put dobio ozbiljnu konkurenciju s desne strane političkog spektra, većinom u vidu svojih bivših članova. SDP je pak doživio raskol kad se bivši predsjednik Bernardić odlučio na osnivanje vlastite stranke, Socijaldemokrata, i povukao za sobom brojna jaka imena u stranci – samo da bi mu stranka potpuno propala na izborima. Ali i SDP je platio visoku cijenu i od propasti ih spašava samo nesposobnost Možemo. Ovako, za njih glasaju oni koji ne mogu smisliti HDZ, i bilo što desno, ali ne radi njih.

S druge strane, stranke poput HSS-a, gdje je Krešo Beljak slično onako kako to sad pokušava Penava izbacio sve oponente i prepoznatljiva imena poput Marijane Petir i skrenuo stranku snažno ulijevo, nakon raskola su redom propale. Tu su i brojne stranke hrvatske desnice koje su se mrvile do besmisla i na kraju nisu služile ničemu osim da bi njihov lider mogao reći da je vođa stranke. A za njega ne bi glasala ni bliža rodbina. HDZ i SDP su opstali jer su to jedine dvije naše tradicionalne, velike i prepoznatljive stranke s velikim brojem lokalnih podružnica i članova i s fiksnim biračkim tijelom koje glasa za stranku kao takvu, ne za određeno ime. Usto, ne treba zaboraviti da su brojni birači interesno vezani uz te stranke, naročito HDZ.

No kod malih je stranaka drukčije. Stranka nakon raskola ostaje kadrovski očerupana, svedena na beznačajnost i karikaturu same sebe, te životari i postoji na papiru još neko vrijeme, dok ne padne u zaborav. Ili se prikrpi nekoj većoj stranci. Penavin Domovinski pokret doslovce bi bio “one man band” pa se postavlja pitanje zašto je uopće ulazio u Domovinski pokret kad je imao svoju stranku prije toga, koju je osnovao kad je napustio HDZ? Ako mu je jedini cilj bio biti predsjednik beznačajne stranke u kojoj je on jedini prominentni član? I da stvar bude bolja, predsjednik njegove bivše stranke, Darko Dimić, istovremeno je šef podružnice Domovinskog pokreta i jedan od onih koji bi ga trebali podržati na saboru stranke! Penava u tome ne vidi problem. Onda ni ja ne vidim problem u tome da Penava istodobno bude predsjednik obiju stranaka, nije ni morao prepuštati mjesto Dimiću! A zašto se njegova stranka nije jednostavno spojila s DP-om, kad su već članovi isti u obje stranke, a i svjetonazorske razlike nema, valjda zna samo on.

Ostao je sasvim sam

No postoji li uopće stvarni raskol ili je s jedne strane Penava, a s druge svi ostali? Mario Radić, Igor Peternel, Slaven Dobrović, tri možda najjača i najprepoznatljivija imena u DP-u, na suprotnoj su strani od Penave, koji ne skriva da će ih, ako pobijedi, izbaciti iz stranke. On ih optužuje za kukavičluk, napose Radića i Dobrovića, jer nisu htjeli zasjesti u ministarske fotelje. Radića to nije zanimalo niti mu se isplati – njemu je ministarska plaća beznačajna, a našao bi se na udaru javnosti kao gospodarstvenik koji je ujedno i ministar gospodarstva, tj. stalno bi bio pod sumnjom da pogoduje sebi i svojim partnerima, da je u permanentnom sukobu interesa. Usto – Radić po svom habitusu nije političar, on je biznismen. Dobrovića, profesora na fakultetu, pak nije zanimalo ministarsko mjesto ako nije vezano uz zaštitu okoliša, što je mjesto na kojem je već bio i što je resor koji poznaje i gdje je stručan. Njega zanima ekologija i što može učiniti na tom planu, ne ministarska fotelja po sistemu daj bilo koju.

Penava je krenuo agresivno, računajući da će imati podršku većine delegata na saboru. Jer ih je uglavnom sam odredio, i to arbitrarno. To mu dopušta statut stranke jer u DP-u izbori ne funkcioniraju po načelu jedan čovjek – jedan glas. Tako će većina delegata biti iz Slavonije, dok vodeći ljudi DP-a sa sjevera Hrvatske, Davor Dretar i Ivančica Pahor, prvi i drugi na listi DP-a na nedavnim izborima za Hrvatski sabor u III. izbornoj jedinici, neće uopće biti na saboru!

Pitanje je kako se moglo dogoditi da se Mario Radić, jedan od osnivača Domovinskog pokreta i njegov zacijelo glavni financijer, dovede u položaj da mu lokalni političar tako lako može oteti stranku pred nosom, kako se sada može učiniti? Da drži saborske zastupnike i ministre u džepu? Očito, Radić je prije svega čovjek iz svijeta biznisa, ne politike. I nije dovoljno pozornosti obratio na detalje statuta, vjerojatno računajući da se to ne može dogoditi. Penava ga je izigrao lukavim izbornim gerrymanderingom, krojenjem izbornih pravila tako da idu u korist jednoj strani. Riječ je o vidu političke manipulacije.

Ne udara ispod pojasa

Radiću, ali i svima ostalima, očito je prošlo ispod radara što Penava sprema pa je u zadnji trenutak istaknuo svoju kandidaturu za predsjednika Domovinskog pokreta. Nakon što je Penava pokušao difamirati Radića time da je bio u zrakoplovnoj školi JNA i da sigurno nešto skriva zato što nije htio među ministre, nismo puno trebali čekati da Radić ne samo odgovori na to – spomenuo je da su s njim u školu išli i Perišin, Antun Radoš i mnogi drugi, da je dragovoljac Domovinskog rata, i pozvao Penavu da pokaže svoj ratni put. To bi bilo nekorektno od Radića, s obzirom na to da je Penava imao 15 godina kad je rat počeo, kad ne bi bilo toga da je još više nekorektno bilo prozivanje dragovoljca Domovinskog rata zbog zrakoplovne škole koju je upisao s 14 godina, kad neovisne Hrvatske nije bilo ni u planovima.

U međuvremenu je iscurilo kako je Ćipe, kojeg je Penava predložio za svog zamjenika, izvlačio neku, doduše neveliku lovu, iz svoje braniteljske udruge. Riječ je o sitnom kokošarenju, ali posve je sigurno da će idućih dana isplivati još puno prljavštine. To će samo po sebi nanijeti nepopravljivu štetu stranci, a najviše Penavi, pa ako i pobijedi, to će biti jalova pobjeda. Osim ako nema neke svoje planove o kojima zasad možemo samo nagađati, a koji ne uključuju opstanak DP-a, ali uključuju njegovu korist.

U slučaju Radićeve pobjede, Domovinski pokret ostao bi bez Penave, u slučaju Penavine pobjede, ostao bi bez Dreleta, Ivančice Pahor, Peternela, bez intelektualno možda trenutačno najjačeg imena – Slavena Dobrovića – i bez onog daleko financijski najjačeg – Radića. Uz mnoge druge. A kakve su Radićeve šanse za pobjedu? Upitne, jer Penava u džepu drži ministre i zastupnike: prvi bi u slučaju preslagivanja Vlade bez DP-a ostali bez poveće ministarske plaće i vratili se među zastupnike, a njihovi bi zamjenici ostali bez posla i zastupničke plaće. Može li ih Radić pridobiti, i čime, saznat ćemo uskoro.