U poljima kukuruza kojima se okom ne vidi kraj, u zlatnim oranicama žita koje se prostiru u zemaljska prostranstva a gladnima utjehu daju za onu malenu koricu kruha. Krvavi tragovi poginulih hrabrih vojnika kojima je jauk i bol zamjenio onozemaljski mir i spokoj! Tijela ranjena, mučena koja su tražila samo mir i pravdu, ostavljena na pustopoljinama bježeći od hordi zla .. Ne zaboravite ga nikada.... Zapamtite Vukovar!

Opomenu koju nam šalje žrtva ovoga Heroja, opomena je cijelom ljudskom rodu da se svijetlo zla ugasi poput plamena na svijeći! Čim taj plamen zla proviri iz iskonskih dubina mržnje! Da nikada više susjed na susjeda iz mržnje ne posegne za ubilačkim oružjima, da se nikada više ne gledamo preko nišana, uljem, dračem i krvlju natopljenim puškama! Jer ovaj grad je ponovno kao feniks probuđen iz ljubavi, ne mržnje. Ne zaboravite ga nikada ..... Zapamtite Vukovar!

Jauci starčadi, plač majki koje ne znajući sudbinu vlastitih potomaka bježahu u nepoznato. Kilometarske kolone sijećanja koje bježeći pred stotinu granata, stotine željeznih grdosija koje su na Trpinjskoj cesti izdahnule pred hrabrom vojskom koja do zadnjih kapi hrvatske krvi nije posustala: Plavi kaputić, načeti vodotoranj, i vjera u bolje sutra, ipak je vratilo Vukovaru stari sjaj! Ali ne zaboravite nikada .... Zapamtite i Škabrnju!

Tisuće svijeća, tisuću duša, mnogo dana pod ospadom snajpera i pješaštva, tenkova i minobacača. Zlo, tama i mržnja koja se nikada ne smije više ponoviti! Hvala Vam hrabri heroji Vukovara, Hvala Vam vječno na žrtvi i križu koji i danas nosite na svojim krhkim plećima! Hvala Vam za slobodu današnjeg Grada Heroja!

Nikada, ali nikada ne zaboravite Vukovar!