U Pakračkom listu (link) danas je objavljeno pismo čitatelja Nikole Ivanovića, koje se odnosi na obnovu Saborne crkve Svete Trojice u Pakracu.

Na prvi pogled, ništa ne bi bilo sporno za nazočnih 450 ljudi – obnova, slavlje i veselje – održano 7. rujna 2025. godine. Među okupljenima bile su i javne osobe: saborski zastupnik Milorad Pupovac, u pratnji bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića, a samom događaju nazočio je i Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske (????).

Čitatelj Ivanović u pismu je zahvalio svima koji su pridonijeli obnovi, istaknuvši:

„Zahvalan sam svima na podršci u obnovi, prije svega Episkopu g. Jovanu koji je rukovodio istom, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, podršci iz Srbije i Republike Srpske, Slavoncima iz cijelog svijeta, političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj, aktivistima koji su godinama krčili, čistili, pomagali. Zahvalan sam i onima članovima srpskih manjinskih Vijeća iz Pakraca i Lipika i SKD Prosvjete koji su u nedjelju pripremili hranu za više od 450 ljudi, jer i kruh dijeljen s ljubavlju postaje svetinja.“

Zašto baš taj datum, 7. rujna?

Slavlje obnove crkve održano je dan prije komemoracije za poginule hrvatske branitelje u Kusonjama. Dana 08. rujna 1991. stradalo je 20 pripadnika A satnije Bjelovar. Dvije godine kasnije, na istom mjestu, poginula su još trojica uzvanika prilikom polaganja vijenca. Nisu oni samo poginuli – nad njima je izvršen stravičan masakr.

Kao da episkop Jovan, to nije znao. Kao da predstavnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj to nisu znali. Kao da saborski zastupnik Milorad Pupovac to nije znao. Znali su. Ipak, slavlje se održalo upravo tada.

Pa se postavlja pitanje: je li Pupovac otišao u Kusonje, na kuću broj 55, ili u Rakov Potok, pokloniti se žrtvama hrvatskih branitelja? Ili je procijenio da to nije važno? Po pismu čitatelja, vrijeme je za mir, a je li vrijeme za ispriku?

Dodatnu težinu svemu daje činjenica da je u Pakracu bio i Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, a o tome se u javnosti jedva govorilo. Kako je moguće da takvo prisustvo prođe ispod radara? 

Na svojem facebook profilu, Goran Prodanović, pod "javno" stavio je video zapis: 

Ako u pravoslavnom kalendaru ili u okviru Srpske pravoslavne crkve 7. rujna doista ima liturgijski značaj kao predpraznik Rođenja Presvete Bogorodice, pa i spomendan svetaca, postavlja se logično pitanje – zar se nije mogao pronaći neki drugi datum za obnovu Saborne crkve Svete Trojice u Pakracu? Uvažavamo poruku samog čitatelja koji u svom pismu poziva na mir i pomirbu, ali upravo zato ne smije se zaboraviti masakr u Kusonjama. Ako je cilj istinski mir, a ne provokacija ili nametanje jednostrane simbolike, onda je jasno da se drugi datum mogao naći – da je bilo zdrave pameti i dobre volje.

U obnovi crkve i duhovnosti mnogi će vidjeti most suradnje i zajedništva. Ali za hrvatske branitelje i njihove obitelji, odabir datuma otvara staru ranu i ostavlja gorak okus – jer mir i suživot ne mogu se graditi na zaboravu žrtava.

Na dan, 08. rujna, nije samo „crkveni dan“, već dan kada je počinjen jedan od najokrutnijih zločina nad hrvatskim braniteljima.

— Komemoracija u Kusonjama nije samo ritual — ona je simbol otpora zaboravu.

— Ona je živo svjedočanstvo da se istina ne može izbrisati pjesmom o miru, koliko god ona bila dirljiva.

— I presudno: da se slavlja i blagdani ne smiju zakazivati tako da uguše njihov glas.