Zapovjednik obrane Škabrnje: Zločinci iz Škabrnje ostali su nekažnjeni

Zapovjednik obrane Škabrnje, Marko Miljanić, svake godine sudjeluje u obilježavanju Dana sjećanja na tragediju koja se dogodila 18. studenoga 1991. godine. Ove je godine za N1 izrazio nezadovoljstvo zbog neprocesuiranja odgovornih za zločine u Škabrnji:

"Da zamažu oči, bace neku medicinsku sestru ili pilićarku. Gdje su pukovnici? Ja ću im dati adrese u Beogradu. Gdje su oni koji su doveli specijalce na Jabuku? Sve se zna tko je ratovao. Nismo mi u Zanzibaru da ne znamo tko nas je napao," rekao je Miljanić.

Istaknuo je kako obrana Škabrnje nije bila kratkotrajna:

"Nismo mi pali u jednom danu. Tri mjeseca smo se borili da sačuvamo svoje, i platili smo cijenu jer nismo htjeli bježati. Nitko nije odgovarao, niti će odgovarati dok se politika prema braniteljima ne promijeni."

Pokolj u Škabrnji: Simbol stradanja i otpora

Dana 18. studenoga 1991. godine, pod zapovjedništvom Ratka Mladića, pripadnici JNA, srpskih paravojnih postrojbi SAO Krajine i dobrovoljačkih skupina iz Srbije i BiH počinili su stravične zločine u Škabrnji. Tog dana ubijeno je 43 civila i 15 hrvatskih branitelja.

Ukupno su u Domovinskom ratu Škabrnja i njezini mještani pretrpjeli gubitak 56 civila i 25 branitelja, dok je još šestero mještana poginulo nakon rata od zaostalih mina. Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine, u Škabrnji je ubijeno ukupno 86 osoba.

Napad: Dvije kolone smrti

Napad na Škabrnju započeo je rano ujutro 18. studenoga 1991., kada su dvije kolone agresorskih snaga krenule prema mjestu. Jedna je dolazila iz smjera Zemunika Gornjeg, dok je druga napredovala iz Biljana Donjih. Glavni udar bio je usmjeren na zapadni ulaz u selo, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice. Uz intenzivnu vatrenu podršku neprijateljskih položaja i zrakoplova, angažirane su jake tenkovsko-pješačke snage JNA i paravojnih postrojbi.

Agresori su do središta sela i crkve Velike Gospe stigli tek predvečer, koristeći zarobljene branitelje i civile kao živi štit.

Masakr civila i razoreno selo

Civili, većinom žene, djeca i stariji, nasilno su izvlačeni iz zaklona i podruma te su mučki ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, većinom žena i djece, zarobljeno je i odvedeno u Benkovac. Nakon napada, Škabrnja je spaljena i potpuno razorena, a crkva Velike Gospe srušena do temelja. Područje je potom gusto minirano.

Muškarci iz sela završili su u kninskim logorima, dok su preostali civili kasnije predani hrvatskoj strani u Pristegu.

Pravda ostaje neispunjena

Za zločine u Škabrnji osuđena je samo jedna osoba – bivša medicinska sestra Zorana Banić. Osuđena je za sudjelovanje u napadu i ubojstvima civila 18. studenoga 1991. godine.

Najprije je u odsutnosti dobila kaznu od 20 godina zatvora, no nakon uhićenja u Švicarskoj 2001. godine i izručenja Hrvatskoj, kazna joj je postupno smanjivana. Na ponovljenim suđenjima dobila je 10 godina, a Vrhovni sud smanjio je kaznu na svega 6 godina. Iz zatvora je izašla 2007. godine, što je izazvalo ogorčenje među preživjelima i obiteljima žrtava.

Škabrnja – mjesto sjećanja i ponosa

Dan sjećanja na žrtve Škabrnje podsjetnik je na neizrecive strahote i gubitke koje je ovo mjesto pretrpjelo, ali i na hrabrost njegovih stanovnika koji su tri mjeseca pružali otpor nadmoćnom agresoru. Škabrnja danas simbolizira bol i patnju, ali i neuništiv duh hrvatskog naroda.

Video možete vidjeti na linku https://www.facebook.com/watch?v=537795782494811&locale=hr_HR