Zašto je cijena hrane najviše skočila u Hrvatskoj?
Cijene u svim kategorijama hrane u Hrvatskoj zabilježile su veći rast nego u većini drugih zemalja članica EU-a, a najveći skok imala je govedina. Kako se globalni trendovi prelijevaju na domaće tržište hrane, objašnjava Zvjezdana Blažić, konzultantica u prehrambenoj industriji i poljoprivredi
'Na globalnoj razini cijene hrane zadnjih mjeseci rastu i značajno su veće nego prošle godine te je na godišnjem nivou njihov indeks veći za sedam posto i najveći u zadnje dvije godine. Najviše su rasle cijene mesa te su na povijesno visokim razinama', objašnjava za tportal Zvjezdana Blažić, konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu, koliko se globalni trendovi prelijevaju na cijene hrane u Hrvatskoj.
'Možemo vidjeti da mjesečni rast cijena hrane usporava, što je većim dijelom povezano s krajem turističke sezone i manjim narudžbama, odnosno očekivanom manjom potrošnjom u narednim mjesecima', dodaje konzultantica.
Kada se promatra kretanje cijena na tržištu EU-a, napominje, harmonizirani indeks potrošačkih cijena pokazuje da one u Hrvatskoj rastu značajno više nego što je prosjek zemalja EU-a, pa čak i onih turističkih, poput Italije, Španjolske i Grčke.
'Te su zemlje imale upola manji rast cijena hrane nego Hrvatska. U gotovo svim kategorijama hrane imamo veći rast od većine zemalja članica EU-a', ističe Blažić, dodajući da je specifičnost hrvatskog tržišta u značajnijem rastu cijena nego što ga imaju druge zemlje u doba turističke sezone.
'Nažalost, većina tog porasta ostaje i nakon što turistička sezona oslabi', zaključuje.
Kada je u pitanju vruća agrarna tema, izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Blažić ističe da ne može govoriti o tome hoće li one utjecati na povećanje proizvodnje hrane jer, kaže, još nije prezentiran bilo kakav službeni prijedlog, već samo 'mnogobrojni prijedlozi zainteresiranih dionika'.
Značajna prednost
'Svi prijedlozi idu u smislu toga da bi trebalo proizvođačima koji stvarno proizvode hranu, koji su na tržištu i dokazuju svoju proizvodnju izdanim računima dati značajnu prednost prilikom dobivanja poljoprivrednog zemljišta. To bi po mom mišljenju bilo nužno jer za svako povećanje proizvodnje trebamo što više poljoprivrednog zemljišta staviti u funkciju', smatra Blažić.
Napominje da se uz to na većim površinama, kao i na većim objedinjenim površinama, može postići veća produktivnost i ostvariti veće prihode, ali i dohodak, jer i troškovi proizvodnje na njima mogu biti manji.
'Pored toga, brže povećanje proizvodnje mogu brže postići oni koji imaju svu mehanizaciju, zaposlene te razvijene odnose u prodaji i plasmanu svojih proizvoda', objašnjava svoj stav o zakonskim izmjenama.
Smatra također da bi fiskalizacija za obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) uvela red jer velik broj proizvođača na tržištu ne izdaje račune, izbjegavajući plaćanje poreza, te nemaju nikakvo financijsko računovodstveno stanje koji bi omogućilo praćenje njihova poslovanja.
'To nije dobro samo radi kontrole njihovog poslovanja, već je jako dobro i za njihovo poslovanje, jer temeljem boljeg praćenja mogu donositi bolje poslovne odluke. Osim toga, uredno poslovanje omogućuje pristup financijskim institucijama, kreditiranje i modernizaciju farmi. U krajnjoj liniji na taj način dobili bismo puno kvalitetnije podatke o našoj poljoprivrednoj proizvodnji, a koja je sada često u sivoj zoni, bez ikakvih evidencija o prodaji. To bi omogućilo i prilagodbu poljoprivrednih politika države', zaključila je konzultantica Blažić.
