Zašto mediji uveličavaju izborni rezultat Možemo, a umanjuju izborni rezultat Domovinskog pokreta?

Hrvatski mediji se u euforično trude javnosti objasniti „povijesni uspjeh“ navodno nove i perspektivne lijeve koalicije Možemo, koja je prema istim medijima glavno iznenađenje nedavnih izbora. Na drugoj strani, koaliciju Domovinski pokret zanemaruju ili nastoje prikazati njen nastup na izborima kao veliki neuspjeh.

Koji su razlozi za to?

Prvo, na nedavnim izborima koalicija Domovinski pokret ostvarila je bitno bolji rezultat od koalicije Možemo u omjeru 16:7 unatoč različitom medijskom tretmanu. Obje koalicije prvi put su sudjelovale na parlamentarnim izborima i u tom smislu su bile ravnopravne. Prema tome, Domovinski pokret osvojio 228% veći broj mandata od Možemo.

Drugo, hrvatski mainstream mediji hvale koaliciju Možemo jer se radi o tipičnom modernom ljevičarskom pokretu današnjice, kakav podržavaju i zapadni mainstream mediji. To je kombinacija zelenih i ekstremnih ljevičara, u koje se pokušava ugurati ‘građanski i urbani štih’ lažnog modernizma. To što se u tom pokretu otvoreno promiču ekstremističke političke ideje, medijima nije zanimljivo.

Suradnja zelenih, ekstremne ljevice i osoba iz područja nevladinih udruga koje su se odlučile politički angažirati poželjna je kombinacija na Zapadu, a taj trend se podržava i u Hrvatskoj od medija kojima su vlasnici ili tutori na Zapadu. U to su uključene i pozicije prema pobačaju, ilegalnom ulasku imigranta u Europu, LGTB ideologiji i tematika klimatskih promjena.

Zapadni mediji su danas u takvom stanju i pod takvim nadzorom da ubijanja, palež i nasilje pripadnika pokreta BLM ili Antifa prešućuju ili ne prikazuju kao problem. Na drugoj strani, medijski napuhavaju sve što može pridonijeti rušenju predsjednika SAD-a ili vlada u Mađarskoj, Poljskoj i donedavno Italiji dok je tamo bio Salvini. Čine to otvoreno, agresivno i sugestivno, te prikazuju kao glavni problem i uzrok svih problema zapadnog društva.

Treće, mediji nastoje predstaviti koaliciju Možemo kao potpuno nova i svježa imena koja do sada nisu bila prisutna na političkoj sceni u Hrvatskoj.

U stvarnosti, radi se o poznatim imenima političke scene i scene nevladinih udruga koje su mnoge pod financijskim utjecajem Otvorenog društva Georga Sorosa.

Ako pobrojimo samo neka imena s kandidacijskih lista Možemo sve će biti jasno: Sandra Benčić, Nadežda Čačinović, Zorislav Antun Petrović, Urša Raukar, Vilim Matula, Zoran Pusić, Teodor Celakoski, Bojan Glavašević, Rada Borić i drugi su sve samo ne nepoznata i nova imena hrvatske političke i nevladine scene. Svi su prisutni već više od 10 godina, a neki i od 1990. godine, pa i ranije – iz doba Jugoslavije.

Niti Tomislav Tomašević, niti Katarina Peović koja je bila predsjednička kandidatkinja nisu novi na političkoj sceni, a radikalni ljevičari kao Mato Kapović i druga imena iz Radničke fronte već su odavna poznati hrvatskoj javnosti po svojim ekstremističkim stavovima.

Četvrto, prelijevanje trendova sa Zapada i nestanak klasične socijaldemokracije prelijeva se i u Hrvatsku. Premda je SDP bio sve samo ne socijaldemokratska stranka, mijenjanje političke paradigme u svijetu stiže i u Hrvatsku. Forsirana globalna priča o klimatskim promjenama ne zahtijeva samo korištenje djece-simbola kao Greta Thunberg za ostvarenje ciljeva, nego i pojačani politički aktivizam. Zbog toga danas mjesto ljevice na Zapadu zauzimaju Zeleni, koji često imaju ekstremnije politički lijeve pozicije od klasične socijaldemokracije švedskog tipa. Zeleni više nisu nevladina udruga ‘koja brine o zaštiti prirode’, nego već odavno bitan faktor na političkoj sceni Zapada. Ubrzavanjem globalnih događanja dobivaju još značajnije mjesto u politici, jer će agenda o klimatskim promjenama tek dobiti najznačajnije mjesto u javnosti kada prođe globalna kriza izazvana korona virusom.

I u Hrvatskoj moraju Zeleni stvarati nove ‘zelene političke uvjete’ pa pričati o ‘zelenom gospodarstvu’, ‘novom zelenom Zagrebu’ i slično, naravno u koaliciji s ljevicom i ekstremnom ljevicom. Zeleni najviše dobivaju preko agende na Zapadu u gradovima, pa je i u Hrvatskoj priča krenula od Zagreba, od kuda će se širiti po cijeloj zemlji.

Peto, Domovinski pokret je oličenje svega onoga što zapadna elita mrzi i što joj stvara probleme. To se političkim rječnikom zove suverenizam.

Borba za jake i suverene države u EU, zalaganje za slobodu govora i pisanja, želja za pluralističkim medijima, isticanje važnosti obitelji, njegovanje pozitivnih nacionalnih povijesnih vrijednosti, neodricanje od kršćanstva, stvaranje snažnog domaćeg gospodarstva neovisnog o vanjskim faktorima, borba za život nerođene djece, borba protiv ilegalne imigracije i dr.

Iz istog razloga ti mediji najbolji izborni rezultat hrvatskih konzervativaca u povijesti i ulazak 16 vrlo kvalitetnih zastupnika u Sabor vide kao veliki neuspjeh, a 7 zastupnika Možemo ostvarenih  u svega par izbornih jedinica vide kao veliki uspjeh.