Zašto se Plenković toliko inati s najranjivijima, ljudima koji rade za 600 eura?

Ovdje više nema mogućnosti da se na kraju priče pojavi kao princ na bijelom konju, s bisagama punim novca koje zli ministri nisu htjeli podijeliti ljudima - kao što je to bilo sa sucima i liječnicima. Stvar je jednostavno otišla predaleko i premijer će na kraju priče torbe s novcem baciti na stol kao - gubitnik

Nevjerojatno,  Andrej Plenković  ipak  ništa nije naučio. Čak ni na vlastitom primjeru, čak ni u situaciji koja je sasvim sigurno imala utjecaja na to da na Pantovčak dođe političar koji mu, najviše od svih, ide na jetra.

Ujesen 2019. godine krenuo je, naime, štrajk u školama. Nezadovoljni primanjima i tretmanom vlasti djelatnici u obrazovanju obustavili su rad. Plenković dugo nije htio ni čuti za njihove zahtjeve. Ne, dani i tjedni bez škole su se nizali i nizali. Bijes se krenuo taložiti.

Plenković je i tada bio ponavljač

Plenkovićev problem bio je taj što bijesni nisu više bili samo zaposlenici u školama – sve duži i duži štrajk sve više i više je izluđivao djecu, a onda i njihove roditelje. Eksplodirao je prosvjednim skupom nekoliko desetak tisuća na Trgu bana Jelačića – usred kampanje za predsjedničke izbore. Plenković je na kraju, nakon 36 radnih dana štrajka, popustio. HDZ-ova kandidatkinja za predsjednicu Republike je izgubila.

Što je najgore, Plenković je bio ponavljač. Samo pola godine ranije sindikati su se pobunili protiv produljenja dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina. Plenković nije htio ni čuti za odustajanje od mirovinske reforme.

Sindikati su, usred kampanje za europske izbore, skupili preko 600 tisuća potpisa za referendum protiv produljenja radnog vijeka. Plenković je popustio. HDZ, unatoč očekivanjima i anketama, nije uspio dobiti više eurozastupnika od SDP-a.

Pet tjedana. I broji

Pet tjedana već traje njihov štrajk koji je gotovo potpuno paralizirao pravosuđe. Bijes se već dobro nataložio. A bijesni više nisu samo sramotno loše plaćeni djelatnici u pravosuđu, bijesni su građani, koji ne mogu učiniti osnovne pravosudne usluge – poput upisa hipoteke, ili raspleta imovinskog spora.

Na kraju će, teško je sumnjati, Plenković popustiti. Povišicu plaća vrlo blizu traženih 400 eura, pravosudni djelatnici dobit će za koji tjedan. Jedino pozitivno za ponavljača s čela Vlade je to što sad još ipak nije u toku predizborne kampanje, iako je miris superizborne sljedeće godine sve oštriji.

Izgubljena situacija

Do ovakve, unaprijed izgubljene situacije, premijera je doveo cijeli niz pogrešnih poteza koje je povlačio posljednjih mjeseci. Prvo, očito nije postojao nikakav sustavan i održiv politički odgovor Vlade na najočekivaniji od svih scenarija u godini prije parlamentarnih izbora (pa još u ogromnoj inflaciji) – na niz sindikalnih zahtjeva za povećanjem plaća.

Ne, prvo je pušteno da liječnici dođu do ruba štrajka, da bi se, kao Deus ex machina pojavio premijer i dao im tražene povišice. Pa se slično dogodilo i sa sucima. Sudski službenici, međutim, oni koji su inače na kraju hranidbenog lanca, s prosječnom plaćom od sramotnih 600 eura, ostali su zaboravljeni. Pa su odlučili da im je dosta i krenuli u štrajk.

Proces izrade uredbi

Umjesto da u Vladi progutaju vlastitu  pogrešku  koju su počinili parcijalnim povećanjima plaća, sad resorni ministar  Ivan Malenica  poziva sudske službenike na strpljenje i traži njihovo povjerenstvo “da skupa prođemo taj proces izrade uredbi i povećanje koeficijenata”. Proces koji bi trajao, ne bi trebao biti kasnio, do početka sljedeće godine. Logično pitanje na koje nema logičnog odgovora je, dakako, zbog čega na strpljenje “do izrade uredbi”, Vlada nije pozivala suče i liječnike.

Princ na bijelom konju

Rasplet samog štrajka, valja ponoviti, prilično je izvjestan. Pritisnut bijesom javnosti, koja, kao iu slučaju štrajka prosvjetara ima sve veće simpatije za one koji prosvjeduju, Plenković će kapitulirati. Upitno je, međutim, zbog čega Plenković i dalje uporno inzistira na inaćenju s najranjivijima u pravosudnom sustavu.

Ovdje više nema mogućnosti da se na kraju priče pojavi kao princ na bijelom konju, s bisagama punim novca koje zli ministri nisu htjeli podijeliti ljudima – kao što je to bilo sa sucima i liječnicima. Stvar je jednostavno otišla predaleko i premijer će na kraju priče torbe s novcem baciti na stol kao – gubitnik.

Čemu onda uopće takva vrsta sujetnog i samoranjavajućeg inaćenja? I zašto nitko u HDZ-u u premijeru nema snage reći da im ovakvim iracionalnim ponašanjem (opet) radi ozbiljnu političku štetu? Posljednje pitanje je, dakako, u potpunosti retoričko.

 ** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti ve ć isključ ivo mišljenje i stavove njihovih autora**