Zašto su socijalno ugrožena skupina? Prikaz obilježja braniteljske populacije

Zbog marginalizacije i diskriminacije branitelji pripadaju ranjivijoj socijalnoj skupini u hrvatskom društvu, a čini se da s vremenom bivaju sve više socijalno isključeni. Razlozi zašto društvo u cjelini otežava braniteljima socijalnu reintegraciju u poslijeratnom vremenu su brojni, no zasigurno je temeljni problem nedovoljna upućenost javnosti u probleme i poteškoće s kojima se suočavaju pripadnici ove ugrožene skupine.

Nažalost, šira javnost još uvijek nije u potpunosti ili dovoljno upoznata s time zašto je društveni položaj branitelja specifičan te s kojim psihosocijalnim problemima i poteškoćama prilagodbe u mirnodobnom vremenom se ona susreće. Problem proizlazi iz nedovoljno provedenih znanstvenih istraživanja te ne educiranja šire javnosti o obilježjima braniteljske zajednice zbog čega posljednjih godina i prevladava negativan odnos društva prema braniteljima.

Nezadovoljstvo se kod braniteljske populacije pronalazi u području socijalne i zdravstvene politike. Branitelji su suočeni s nizom materijalnih, statusnih i egzistencijalnih problema poput siromaštva, socijalne isključenosti, nezaposlenosti, neriješenog stambenog pitanja. Također, mnogi su suočeni sa zdravstvenim problemima i invaliditetom što im otežava pristup tržištu rada i samim time uzrokuje nezaposlenost,“ objašnjavaju Željko Tuličić i Ivana Marić u znanstvenom članku iz 2018. g. naziva Veteranski centri kao primjer sveobuhvatne skrbi za hrvatske branitelje.

Branitelji kao posebna kategorija socijalno ugroženih skupina u RH

Socijalna isključenost širokog je značenja, a uvjetovana je ekonomskim, socijalnim, kulturnim, političkim i drugim dimenzijama.

Europska komisija definirala je socijalnu isključenost kao proces koji gura pojedince na margine društva i sprječava ih da u potpunosti sudjeluju u društvu zbog osobnog siromaštva, nedostatka osnovnih kompetencija, šansi za cjeloživotno učenje ili zbog diskriminacije. Na nju utječe niz različitih i međusobno povezanih faktora, kao što su regionalna nejednakost, nezaposlenost, slabe stručne ili socijalne vještine, nizak dohodak, loši stambeni uvjeti, pripadnost manjinskoj skupini, itd, te obuhvaća nemogućnost pojedinca da pristupi javnim službama, da sudjeluje u životu zajednice i da djeluje u društvu s osjećajem osobnog dostojanstva,“ stoji u Vladinoj Strategiji borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014. – 2020.).

Prema Strategiji, pojedince ili pak cijele zajednice isključuje se iz društva na temelju njihovog ekonomskog statusa, obiteljske strukture, identifikacije, dobi, počinjenja zločina, obrazovanja, zdravstvenog stanja i invaliditeta. Pojedinci postaju žrtve predrasuda i diskriminacije zbog različitosti od opće populacije.

Posebnu kategoriju ranjivih skupina čini dio hrvatskih branitelja, dio stradalnika rata i članovi njihovih obitelji koji su u poslijeratnom razdoblju podložniji socijalnom isključivanju s obzirom na siromaštvo, invalidnost, nezaposlenost, narušeno zdravstveno stanje, neriješena stambena pitanja, otežanu uspostavu socijalnog kontakata i ostalo.

U posljednje vrijeme evidentiran je određeni broj branitelja u prihvatilištima koji zbog psihičkih problema (PTSP i psihičkih poteškoća) i drugih razloga, poput nedostatka potrebnih dokumenata, nisu u mogućnosti ostvariti mnoga prava, nemaju potporu obitelji i slično. Iskustvo Domovinskog rata kroz koje je Republika Hrvatska prošla, rezultiralo je izravnim i neizravnim posljedicama kako za pojedince neposredne sudionike i stradalnike Domovinskog rata, tako i posredno na društvo u cjelini,“ navodi se u Strategiji.

Pregled obilježja hrvatskih branitelja

Prema evidenciji Registra hrvatskih branitelja u Domovinskomu je ratu od 1991. do 1996. sudjelovalo 506 133 hrvatskih branitelja uključujući borbeni i neborbeni sektor.  U ukupnom stanovništvu RH branitelji čine oko 10%. Među njima je oko 95,1% muškaraca i 4,9% žena. Najviše je hrvatskih branitelja u dobi između 40 i 54 godina života, njih oko 60,7%, a njihova prosječna dob iznosi oko 48,5 godina,“ pišu Tuličić i Marić.

Prikaz zdravstvenog stanja

Očekivano, kao posljedica ratnih zbivanja braniteljsku populaciju karakterizira narušeno psihofizičko zdravlje. Od fizičkih teškoća dominiraju oštećenja organa i organskih sustava te teškoće s kretanjem, a u manjoj mjeri teškoće s vidom, sluhom ili glasovno – govornom komunikacijom, dok kod mentalnih oboljenja prevladavaju posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i depresija, iznosi se u studiji Demografska i socioekonomska obilježja hrvatskih branitelja iz 2017. godine.

Dio hrvatskih branitelja ima status invalidnosti. Kako smo pisali, 2008. godine u RH bilo je registrirano 43.493 hrvatskih ratnih vojnih invalida, od kojih je 860 najtežih (100% I. i II. skupine), dok je bilo svega 7.746 branitelja koji su ostvarili status hrvatskoga ratnog vojnog invalida po osnovi oboljenja od PTSP-a.

Najnovija istraživanja upozoravaju na značajan porast pojave novotvorina (tumora) među hrvatskim braniteljima, od čega najveći broj njih i umire posljednjih godina (u općoj populaciji glavni uzroci smrtnosti su bolesti cirkulacijskog i krvožilnog sustava). Porast tumora među braniteljima povezuje se s izloženosti kumulativnom stresu koji dovodi do bržeg napredovanja bolesti sve do smrtnog ishoda.

Smatra se da ratni veterani pripadaju ranjivijoj socijalnoj skupini zbog direktnog sudjelovanja u ratu i izloženosti traumatskim ratnim stresorima koji dovode do pojave PTSP-a.

Utvrđeno je da su najčešći stresori, kojima je bilo izloženo preko 70 % gardista bili: nazočnost ranjavanju drugih ljudi, sudjelovanje u akciji u kojoj su bili ubijeni vojni neprijatelji, pružanje pomoći ranjenicima ili sudjelovanje u njihovom spašavanju, nazočnost pogibanju neprijateljskih vojnika, situacije u kojima su bili potpuno sigurni da će poginuti ili biti ubijeni i opažanje raskomadanih ili izgorjelih ljudskih tijela. Hrvatski vojnici tijekom rata u prosjeku su doživjeli čak 15 traumatskih događaja (samo jednom stresoru bilo je izloženo manje od 5 %, a nijednom svega 2,7 % gardista), što upućuje na zaključak o njihovoj višestrukoj traumatiziranosti.“, navodi se u istraživanju proživljenih traumatskih iskustva pripadnika profesionalnih postrojbi Zorana Komara i suradnika provedenom 1998. godine.

Zabrinjavajuć je i trend porasta samoubojstva u braniteljskoj zajednici koji je, usporedno sa stopom suicida opće populacije, dvostruko veći. Najviše samoubojstava počinjavaju branitelji iz skupine najtežih vojnih invalida (60-100 posto oštećenja). Uzroci tog trenda porasta kompleksni su i uvjetovani sociološkim, biološkim i psihološkim čimbenicima te faktorom sudjelovanja u ratu. Međutim, istraživanja su demantirala da se samoubojstva događaju kod branitelja s dijagnosticiranim PTSP-om.

Stambena zbrinutost i obiteljski odnosi

Kao i ostatak društva, braniteljska populacija većinom živi u privatnim kućanstvima te se tip i obilježja mjesta stanovanja (veličina, status i opremljenost stambenog prostora) ne razlikuju znatno od opće populacije. No, zanimljiv je podatak da je udio hrvatskih branitelja koji živi u institucionalnim kućanstvima četiri puta manji (iznosi 0,3 posto) od udjela opće populacije u RH.

Obrazovanje i (ne)zaposlenost

Prema obrazovanju, naspram opće populacije uglavnom veći dio branitelja ima završeno srednjoškolsko obrazovanje, dok niži udio ima završeno više ili visoko obrazovanje. Po pitanju radne aktivnosti, ni tu branitelji ne odudaraju od ukupnog stanovništva, no bilježe veći udio umirovljenih što je i očekivano.

Dakle, hrvatski branitelji u podjednakoj su mjeri radno aktivni kao i ukupno stanovništvo, čak imaju nešto veći udio zaposlenih i manji udio nezaposlenih od ukupnog stanovništva. Očekivano, braniteljska populacija bilježi nešto veći udio umirovljenih od ukupnog stanovništva te niži udio neaktivnih zbog preuzimanja obveza u kućanstvu od ukupnog stanovništva“, navodi se u Demografskim i socioekonomskim obilježjima hrvatskih branitelja.

Statistika nezaposlenih branitelja ne razlikuje se značajno od prosjeka opće populacije, međutim kako je najveći udio nezaposlenih branitelja u dobi između 40 i 54 godine (60,7%) i s nižim stupnjem obrazovanjem u odnosu na ukupno stanovništvo, nezaposlenost više pogađa braniteljsku populaciju. U prosjeku oko šest posto branitelja nema nikakve prihode.

Prema evidenciji HZZ-a na kraju prosinca 2017. registrirana su 18.152 nezaposlena branitelja. Udio nezaposlenih branitelja u ukupnoj nezaposlenosti je 9,7%. Prema Tablici 2, najveći broj registriranih nezaposlenih branitelja je u dobi od 45 do 59 godina, što pokazuje kako su radno još uvijek sposobni. U Tablici 2 prikazani su registrirani nezaposleni branitelji prema spolu. Od ukupno 18.263 registriranih nezaposlenih branitelja 633 su žene“, pišu govore Tuličić i Marić.

Iz priloženih podataka nesporno je da branitelji nemaju nikakav privilegiraniji status naspram ostatka stanovništva u Hrvatskoj.

 

Autor: Žana Jukić/Priznajem.hr