Zbogom, vječna djevojčice: Daruvar tuguje za svojom Suzom dobrote

POSLJEDNJI POZDRAV SUZANI IVANKOVIĆ MILOŠEVIĆ -Otišla je daruvarska kreativka koja je stvarala dobrotu, ljepotu i tišinu

Daruvar je zavijen u tugu. Nakon duge i teške bolesti, zauvijek nas je napustila Suzana Ivanković Milošević, daruvarska dizajnerica čiji je rad, ali i njezina iskrena dobrota, ostavila neizbrisiv trag u gradu i u srcima mnogih. Vijest o njezinu odlasku rastužila je cijelu zajednicu koja je u Suzani prepoznala nešto posebno – mirno, nenametljivo, a beskrajno toplo biće.

„Ona je bila anđeo u ljudskom obliku, vječna djevojčica, uvijek nasmijana i uvijek spremna pomoći“, s dubokom tugom govori njezina školska prijateljica i zamjenica daruvarskog gradonačelnika, Vanda Cegledi. U tim je riječima sadržana bit Suzane – skromna, tiha, neupadljiva po nastupu, a velika po djelima i srcu.

Dizajnerica koja je Daruvaru darovala trajnu ljepotu

Suzana je svoj kreativni put započela još u školskim klupama. Uvijek je nešto stvarala, crtala, oblikovala. Bila je, prisjeća se Cegledi, „odlična učenica i dobra prijateljica, djevojka koja se nikad nije gurala u prvi plan, ali je nesebično davala sebe drugima“.

Njena predanost dizajnu pretočila se u brojne radove koji i danas uljepšavaju Daruvar. Potpisuje logo Zavičajnog muzeja, a posebno mjesto zauzima njezin prepoznatljivi rad – Mirelina klupica, posvećena Mireli Ljutak, prvom djetetu poginulom u Domovinskom ratu.

Za tu je klupicu Suzana izabrala krug kao središnji oblik, simbol cjelovitosti, duhovne povezanosti zemlje i neba, cikličkog kretanja života. Taj krug, govorila je, predstavlja čistoću i savršenstvo kakvo nose djeca – i kakvo je ona u sebi nosila cijelog života.

Djetinja čistoća pretočena u umjetnost

Suzanini radovi bili su odraz njezine unutarnje nježnosti. Izrađivala je jedinstven nakit, ukrasne predmete i čarobne minijature, sve s nevjerojatnim smislom za detalj.

„Kod kuće čuvam jednu njezinu kućicu iz bajke – prepuna sitnih, ručno oblikovanih i oslikanih detalja. To je bila Suzana: strpljiva, predana, puna ljubavi“, govori Cegledi.

Njezin talent nije se zaustavljao na oblikovanju materijala. Suzana je imala dar i za pisanu riječ. Na društvenim mrežama njezine su objave bile mješavina humora, topline i mudrosti, dokaz da se i najtežim trenucima može pristupati s osmijehom.

Borba s bolešću – tiha, hrabra i dostojanstvena

Iako je dugotrajna bolest polako uzimala snagu, Suzana nikada nije izgubila svoj vedar duh. „Za nju nije postojalo nerješivo. Borila se do samoga kraja, hrabro i dostojanstveno“, prisjeća se prijateljica.

No bolest je na kraju bila jača. Ono što nije mogla pobijediti jest trag dobra koji je ostavila iza sebe – u svojim radovima, u ljudima koji su je voljeli, u gradu koji je svojom kreativnošću obogaćivala.

Suzana je otišla tiho, baš onako kako je živjela. Iza nje je ostala tišina, ali i ljepota koju je stvarala, ljepota koja govori glasnije od ijedne riječi.

Posljednji ispraćaj

Posljednji ispraćaj Suzane Ivanković Milošević održat će se u petak, 12. prosinca, u 13 sati na Gradskom groblju u Daruvaru.

Obitelji, prijateljima i svima koji su je voljeli izražavamo najdublju sućut.

Neka njezina dobrota i stvaralačka svjetlost ostanu trajno svjetliti Daruvaru i svima koji su je poznavali.