ZELENI UGOVORI Dobro pazite što potpisujete ako idete u vojsku: Hrvatska je mnoge ovako besramno prevarila
Pogodnosti koje će uživati svi oni koji se odazovu na služenje obveznog vojnog roka, ovih su dana vruća tema. Naime, zbog sumnje da će se zbog priziva savjesti od 18 000 raspoloživih punoljetnih muškaraca godišnje na služenje odazvati tek 5 000 hrvatskih mladića, iz MORH-a poručuju da će ročnici za osmotjednu obuku zaraditi 2.200 eura.
Također, ročnici će steći izravno pravo prijaviti se u vojnu službu, a imat će i prednost pri zapošljavanju u državnoj službi, jednako kao što ga po zakonu imaju i hrvatski branitelji, te članovi njihovih obitelji.
No, stvarnost je pokazala da se ta zakonom određena prednost pri zapošljavanju – vrlo rijetko ili gotovo nikako ne provodi u praksi, a prošlost nam svjedoči i da je država tradicionalno sklona varanju svojih profesionalnih vojnika.
Budući vojnici moraju biti oprezni s ugovorima
Ročnici koji će se voditi za obećanih 2.200 eura lako bi mogli pomisliti da je ova plaća za kratku obuku mizerija u odnosu na one koju primaju profesionalni vojnici, pa bi to moglo prevagnuti u njihovoj odluci da se prijave u vojnu službu. Ipak, tome nije tako jer plaća vojnika ili mornara u OSRH sa prosječnim iznosom od 1080 eura uopće ne odskače od one koju će dobiti polaznici obveznog vojnog roka. Točnije, za jednaku plaću rade ročnici i profesionalni vojnici.
Treba podsjetiti da takozvane “navlakuše” u svijetu hrvatskog vojnika nisu novost. Tisuće hrvatskih branitelja i danas pamte “zelene ugovore” kojima im je obećano sve i svašta, a na kraju nisu dobili ništa. Ugovori koji su masovno potpisivani ispali vrlo sporni, a na kraju i lažni, obvezali su se (člankom 6) svakom aktivnom pripadniku profesionalne brigade isplaćivati 3,5 prosječenih plaća u hrvatskom gospodarstvu. Izuzev toga, ugovorom je zajamčeno stambeno zbrinjavanje svakog potpisnika ugovora, i to pet godina nakon borbenih aktivnosti. Međutim, do toga nije došlo…
Tigar: “Lagali su nam, a bili smo spremni poginuti”
“Ako uzmemo da je gardist imao plaću od tadašnjih 2300 kn, a trebao je po ugovoru dobivati oko 9.560 kn mjesečno, onda je svaki gardist okraden za oko 75000 kn godišnje (bez kamata). To ukupno iznosi cca 3 milijarde kuna (bez kamata), a da stvar bude bolja onemogućili su nam čak i tužbu jer su retroaktivno proglasili zastaru nad tim potraživanjima. Želim da svi znaju kako je riječ o bezočnoj pljački pripadnika gardijskih brigada kojima je u profesionalnom ugovoru zajamčeno da će država Hrvatska meni kao pripadniku 1. gardijske brigade Tigrovi dati plaću u visini od 3,5 prosjeka u privredi u RH, i da će mi kao pripadniku OS RH, 5 godina po prestanku borbenih djelovanja trajno riješiti stambeno pitanje. Lagali su i ja ću se s time jednom pomiriti, ali želim da se to zna.”
“Ugovori su tražili svašta. Potpisati takav ugovor bilo je kao servirati svoj život na pladnju. Jedna stavka ugovora je bila ratovati gdje god Hrvatska bude imala svoje interese, dakle i van svojih granica. Ginuli smo, ranjavani, oboljeli, ali smo ispunili svoju ugovornu obvezu. Hrvatska nije”, zaključuje razočarani Tigar.
