"Na današnji dan 1993. nakon višemjesečnih tortura i Golgote u srpskom logoru, moj brat pušten je na slobodu. DORH nikada ništa nije poduzeo protiv njegovih mučitelja niti su hrvatske institucije bile zainteresirane za razgovor s njim. Nije ih zanimalo ni gdje je bio, ni što je sve vidio, ni tko ga je mučio a tko naređivao. Umjesto toga, našao se na srpskom popisu osumnjičenih za ratne zločine počinjene na području na kojemu uopće nije bio i u razdoblju tijekom kojega je bio u njihovom zatočeništvu.

Dok naše branitelje s namontiranim optužnicama šalju u HAAG, ovršuju ih, nazivaju ih ratnim zločincima, rugaju se s njihovim dostojanstvom, umanjuju njihovu žrtvu i prisiljavaju ih da plaćaju odštetu obiteljima ubijenih agresora koji su napadali našu državu, abolirani četnici i njihove obitelji imaju posebne privilegije, mirovine, statuse, čast, ugled pa čak i vlast. Oni su žrtve! Ovo je paradoks koji će trajati sve dok se ne dogodi lustracija i konačno oslobođenje hrvatskog doma koji je još uvijek u raljama jugozomboida, u kojemu će svim braniteljima biti vraćeno njihovo dostojanstvo i u kojem će sve žrtve moći glasno ispričati svoje priče, njihovi zlostavljači biti kažnjeni, a pravda barem polovično zadovoljena. Jer, istinske pravde za sudbinu svih žrtava nikada neće biti, barem ne na ovom svijetu."