OD MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKOG CENTRA DOMOVINSKOG RATA DO INTERPRETACIJSKOG CENTRA

Kako je sve počelo

Evo da malo pojasnimo jučerašnja događanja.

Sve je počelo 2016. godine, kada se izrađivao projekt obnove Sportskog centra Mukinje. Tada je pokrenuta inicijativa da se u projekt uvrsti i jedan lijep prostor u kojem se nekada nalazio muzej.

Inicijativu su pokrenule četiri udruge: UBDR Općine Plitvička Jezera, koju je zastupao predsjednik Ivica Jandrić, HVIDR-a Plitvička Jezera, koju je zastupao Marijan Marković, UHBDR Općine Rakovica, koju je zastupao predsjednik Nikola Turkalj, te HVIDR-a Saborsko, koju je zastupao predsjednik Zvonko Conjar.

Na nekoliko naših sastanaka donijeli smo odluku da pokrenemo zajedničku inicijativu.

Predložili smo da obnovljeni kompleks nosi naziv „Dom hrvatskih branitelja – Sportski centar Mukinje“, a da prostor unutar kompleksa nosi naziv „Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata“.

Odobren je naš zahtjev da se u projektnu dokumentaciju uvrsti Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, dok naziv cijelog kompleksa nije odobren.

Centar je trebao obuhvatiti šire područje

Na koordinacijama smo također dogovorili da postav Memorijalno-dokumentacijskog centra, osim područja općina Plitvička Jezera, Rakovica i Saborsko, obuhvati i područje Grada Slunja te Općine Cetingrad.

To smo predložili jer su prije okupacije branitelji s tih područja bili zajedno u okruženju.

Održali smo i nekoliko sastanaka s ravnateljem Tomislavom Kovačevićem. Na posljednjem sastanku, održanom prošle godine upravo o ovoj temi, donijeli smo zajedničku odluku da konačni naziv uređenog prostora bude „Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata“.

Tko je pozvan, a tko je izostavljen?

Ravnatelj Tomislav Kovačević jučer je na sastanak pozvao predstavnike UHBDR-a Općine Rakovica, UHBDR-a Saborsko te UHBDR-a Slunj, Cetingrad i Rakovica.

Poziv nisu dobili UBDR Općine Plitvička Jezera, HVIDR-a Plitvička Jezera i HVIDR-a Saborsko.

Za sastanak smo znali i sugerirali smo predstavnicima pozvanih udruga da na njega odu, bez obzira na to što mi nismo pozvani. Nismo željeli ostaviti prostor da se braniteljske udruge proziva kako ne žele surađivati s ravnateljem Tomislavom Kovačevićem.

Dnevni red sastanka

Sastanak je imao sljedeći dnevni red:

1. Unaprjeđenje suradnje Nacionalnog parka s braniteljskim udrugama

2. Otvaranje Interpretacijskog centra

3. Pismo

U priopćenju ravnatelja prve dvije točke predstavljene su kao glavne teme sastanka, dok je treća točka prikazana kao sporedna, iako smo mišljenja da je upravo ona bila glavna.

Još važniji cilj sastanka bio je fotografirati se s predsjednicima triju braniteljskih udruga, podizati tenzije i pokušati razbiti jedinstvo među udrugama.

Kovačeviću, nije ti uspjelo.

Otkud se sada pojavio Interpretacijski centar?

Postavlja se pitanje: odakle se sada pojavio naziv „Interpretacijski centar“ kada smo zajednički donijeli odluku da će prostor nositi naziv „Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata“?

Tomislave Kovačeviću, nisam ja nikakav kolovođa u pisanju pisma. Ja sam samo jedan od ravnopravnih sudionika i predstavnika braniteljskih udruga koje su upozoravale na probleme.

Tvoja prezentacija vlastitih uspjeha i brige o zapošljavanju lokalnog stanovništva ravna je nuli.

Godinama se upozoravalo na uvjete zapošljavanja

Prije pet godina, kao i svake godine nakon toga, upozoravan si da moraš mijenjati uvjete natječaja i zapošljavati djecu koja su završila ugostiteljske škole.

Nisi ih zapošljavao jer, zamislite, djeca koju je Nacionalni park stipendirao i koja su završila ugostiteljske škole nisu imala potrebno radno iskustvo.

Svojom „brigom“ za lokalno stanovništvo doveo si do toga da ugostiteljska škola u Korenici nije uspjela upisati jedan razred jer je roditeljima bilo preko glave tvoje brige za njihovu djecu.

Prošle godine krajem listopada domaće radnike poslao si kući, a istodobno si doveo radnike s Filipina.

Jedino što ti priznajem jest da si imao pravo kada si u uvjete natječaja stavljao poznavanje stranog jezika. Jedno vrijeme tražilo se čak poznavanje dvaju stranih jezika. Očito im je to potrebno kako bi mogli komunicirati s radnicima s Filipina.

Kako je „unaprijeđena“ suradnja s braniteljima?

Svoju suradnju s braniteljskim udrugama i hrvatskim braniteljima unaprijedio si tako što si im zabranio korištenje kuglane na kojoj su se nekoliko sati tjedno rekreirali.

Na tu su kuglanu hrvatski ratni vojni invalidi dolazili još nakon vojno-redarstvene operacije Oluja.

Sve koji su imali vlastito mišljenje i stav udaljavao si od sebe jer prihvaćaš samo one koji neće imati svoje mišljenje i neće ti se suprotstaviti.

Prema tvojem shvaćanju, svi moraju misliti onako kako ti misliš.

Pokušaj razbijanja jedinstva nije uspio

Još jednom naglašavam: glavni cilj sastanka bio je fotografirati se i pokušati posvađati braniteljske udruge.

Taj pokušaj nije uspio.

Drugo po važnosti bilo je pismo, a sve ostalo bilo je sporedno.

Možete mijenjati nazive centara, možete birati koga ćete pozivati na sastanke i možete izbjegavati one koji postavljaju neugodna pitanja. Međutim, ne možete izbrisati činjenicu tko je pokrenuo inicijativu, tko je godinama radio na tom projektu i kakvi su dogovori zajednički doneseni.

Braniteljske udruge neće dopustiti da ih se dijeli na podobne i nepodobne niti da se njihovo jedinstvo razbija radi nečijih osobnih interesa.

Ivica Jandrić
predsjednik UBDR-a Općine Plitvička Jezera