Posljednja etapa Hodočašća ratnika: Tomislav Lučić i Toni Kumerle krenuli iz Ljubuškog prema Međugorju

Hodočasnici Tomislav Lučić i Toni Kumerle danas, 19. dan hodočašća, krenuli su iz Ljubuškog prema Međugorju na posljednju etapu svog velikog hodočašća koje je započelo još 7. svibnja u Zagrebu.

Nakon gotovo tri tjedna hoda kroz Hrvatsku i Hercegovinu, brojnih prijeđenih kilometara, molitvi, susreta i fizičkih izazova, pred njima je završna dionica puta prema mjestu koje je od prvog dana bilo njihov konačni cilj.

Njihovo hodočašće od samog početka nije predstavljalo samo fizičko putovanje, već osobni čin molitve, obraćenja i duhovne obnove, ali i snažnu poruku hrvatskom narodu o važnosti vjere, zajedništva i povratka temeljnim vrijednostima.

Kroz cijeli put Tomislav Lučić i Toni Kumerle svakodnevno su nosili različite molitvene nakane i postaje križnog puta koje su posvećivali hrvatskim braniteljima, ratnim vojnim invalidima, obiteljima, mladima, hrvatskom iseljeništvu, svećenicima, bolesnicima i svim ljudima koji su im se obraćali tražeći molitvu i podršku.

Na tom putu prošli su kroz brojne gradove i mjesta — od Zagreba, Karlovca, Gračaca, Knina, Sinja i Imotskog pa sve do Hercegovine — gdje su ih dočekivali ljudi dobre volje, hrvatski branitelji, obitelji i domaćini koji su im pružali pomoć, smještaj i podršku.

Posebno emotivni trenuci obilježili su njihove susrete s hrvatskim braniteljima i obiteljima poginulih hrvatskih vitezova, kao i zaustavljanja kod brojnih spomen-obilježja gdje su palili svijeće i molili za poginule hrvatske branitelje.

Tijekom cijelog hodočašća naglašavali su kako njihov put nema političku dimenziju, nego predstavlja osobni i duhovni poziv hrvatskom narodu.

„Jedinu pravu bitku možemo dobiti ako se vratimo Gospodinu i Majci Božjoj“, jedna je od poruka koju su često ponavljali tijekom svog puta prema Međugorju.

Unatoč umoru, žuljevima i svakodnevnim naporima koje nosi višednevno pješačenje, hodočasnici su nastavili dalje korak po korak, oslanjajući se na vjeru, molitvu i podršku ljudi koji ih prate tijekom cijelog puta.

Posebnu snagu, kako su više puta istaknuli, davale su im upravo molitve ljudi koji su ih pratili putem društvenih mreža i portala, ali i brojni susreti s ljudima koje su upoznavali na cestama Hrvatske i Hercegovine.

Na samom završetku svog hodočašća prema Međugorju poručili su kako danas, više nego ikada tijekom puta, u svojim molitvama nose sve ljude koji su im povjerili svoje životne nakane, molbe i križeve.

„Nećemo puno duljiti. Nosimo sve one nakane koje ste nam povjerili i danas ćemo prikazati sebe dragom Bogu kako bismo bili što bolji ljudi, a u molitvama prikazujemo i sve vas koji dijelite isto razmišljanje. Molimo Gospodina za milost i snagu“, poručili su u posljednjem obraćanju prije dolaska u Međugorje.

Njihova završna nakana tako je postala molitva za duhovnu obnovu, osobnu promjenu i snagu da čovjek, unatoč svim životnim teškoćama, ostane na putu vjere, dobra i zajedništva.

Pred njima su sada posljednji kilometri puta prema Međugorju, mjestu prema kojem su gotovo tri tjedna usmjeravali svaki svoj korak, molitvu i nakanu.