Matea Jelić zaustavljena na granici: Zašto zlatna hrvatska olimpijska pobjednica vjeruje da je bila meta
Anonimna prijava zbog baklje koju, prema vlastitom iskazu, nije ni donijela ni zapalila dovela je do novčane kazne i neugodnog zadržavanja tijekom putovanja na natjecanje. Filmski autor i istraživački novinar Steve (Stipe) Ravić, koji je s njom bio na Thompsonovu koncertu, donosi svoje svjedočanstvo i otvara pitanja o širem kontekstu ovog slučaja.

Svjedočanstvo i komentar Stevea (Stipe) Ravića
Matea Jelić predstavljala je Hrvatsku na najvećoj svjetskoj sportskoj pozornici. Njezino olimpijsko zlato donijelo je radost cijeloj zemlji i učinilo je jednom od najomiljenijih hrvatskih sportašica. No tijekom putovanja s ekipom na taekwondo natjecanje u Crnoj Gori preko vikenda našla se u posve drukčijoj situaciji: hrvatska granična policija izdvojila ju je zbog događaja na Thompsonovu koncertu.
Dok su službenici pripremali dokumentaciju, njezini timski kolege i treneri morali su čekati. Povod je bila baklja koju je držala tijekom koncerta, a za koju kaže da je nije ni donijela ni zapalila.
„Nismo mogli proći bez toga”, navela je Matea, objašnjavajući da ekipa nije mogla nastaviti put dok potpisom nije potvrdila primitak policijskih dokumenata.
Za nju je to bila neugodna i neočekivana situacija. Vjerovala je da je događaj već objasnila policiji i da je stvar time riješena.
„Već sam bila u policiji i dala izjavu”, poručila je. „To je glupost zbog neke baklje koja uopće nije moja.”
Bio sam s njom na koncertu
Ovaj me slučaj posebno pogodio jer sam osobno bio na koncertu. Moja ekipa iz Majestic Filma i ja ondje smo snimali dio dokumentarnog filma Faith and Patriotism (Vjera i domoljublje).
Osobno sam intervjuirao Mateu i njezinu mlađu sestru Ivonu, također talentiranu taekwondo natjecateljicu. Naša je ekipa provela večer s njima, a poslije sam ih odveo iza pozornice kako bi se osobno pozdravile s Markom Perkovićem Thompsonom. Bio je to emotivan susret, praćen i suzama ponosa.
Matea je u našem društvu nosila malu torbicu i hrvatsku zastavu prebačenu preko ramena. Dok je bila s nama, nisam vidio baklju u njezinu posjedu. Njezina je torbica bila toliko malena da u nju baklja ne bi ni stala. Ivona, također ogrnuta hrvatskom zastavom, nije imala ni torbicu.
To je ono čemu sam osobno svjedočio.
Prema Mateinu objašnjenju, nepoznata osoba iz publike naknadno joj je dodala već zapaljenu baklju dok je sjedila nekome na ramenima i pjevala. Nije je donijela na koncert niti ju je zapalila. Držala ju je podignutu i udaljenu od ljudi oko sebe kako bi spriječila ozljede.
Te su okolnosti važne. Prizor baklje u nečijoj ruci ne govori sam po sebi kako je ona ondje dospjela ni zbog čega ju je zadržala.
Kazna i pitanje selektivnog postupanja
U policijskom izvješću navodi se da je Matea 4. srpnja 2026., oko 23 sata, na stadionu Ivan Laljak-Ivić u Zaprešiću, tijekom koncerta Marka Perkovića Thompsona, držala zapaljenu baklju u lijevoj ruci dok se nalazila na ramenima nepoznatog muškarca.
Prekršajnim nalogom od 29. srpnja izrečena joj je kazna od 660 eura i 66,36 eura troškova postupka. Nalog se odnosi na navodno nedopušteno posjedovanje i uporabu pirotehničkog sredstva kategorije P1. U dostavljenom opisu događaja ne navodi se da je ona baklju zapalila.
Međutim, za razumijevanje slučaja važan je i prizor koji je okruživao Mateu.
Prema mojoj procjeni kao prisutnog promatrača, koju možemo potvrditi snimkama naših kamera i raznim snimkama na društvenim mrežama, stotine ljudi držale su baklje, a tijekom večeri činilo se da ih je zapaljeno na tisuće. To nisu službeni podaci, nego moje opažanje koje se može potvrditi. Upravo ono objašnjava zašto se postavlja pitanje: kako je među toliko sličnih prizora upravo Matea postala predmet anonimne prijave?
Baklje već dugo prate sportske proslave i domoljubna okupljanja. Mnogi ih doživljavaju kao dio slavlja, zajedništva i nacionalnog ponosa. Njihova uvriježenost sama po sebi ne određuje zakonitost uporabe, ali pripada kontekstu u kojem se ovaj događaj odigrao.
Osobno nikada nisam svjedočio izricanju kazne zbog držanja podignute baklje. To ne znači da takvih kazni nema, ali objašnjava zašto me ovaj slučaj potaknuo da postavim pitanja o načinu postupanja.
Matea je bila među više od trideset tisuća ljudi koji su pjevali i slavili, okružena brojnim bakljama. Njezino uvjerenje da je bila posebno izdvojena zato zaslužuje ozbiljno razmatranje.
„Netko tko me ne voli anonimno me prijavio”, napisala je.
U razgovoru sa mnom izrazila je uvjerenje da ju je netko želio dovesti u nepriliku upravo zbog odlaska na Thompsonov koncert. To je njezin osobni zaključak, a ujedno i važan dio ove priče.
Prema onome što mi je prenijela, a i prema onome što sam osobno vidio i komentirao u njihovu obranu, ona i njezina sestra izložene su i uvredljivim komentarima na društvenim mrežama zbog otvorenog izražavanja svojeg hrvatskog identiteta i domoljublja. U tom kontekstu Matea doživljava i ovu prijavu.
Vjerovala je da je stvar riješena
Matea kaže da se nakon poziva odazvala policiji i objasnila što se dogodilo.
„U postaji su mi rekli da mi ništa ne može biti”, navela je.
Prema njezinu sjećanju, policajci su razumjeli njezino objašnjenje, ali su joj rekli da moraju reagirati na anonimnu prijavu. Taj joj je razgovor ostavio dojam da neće biti daljnjih posljedica.
Zbog toga ju je postupanje na granici iznenadilo.
„Zbog toga sam se osramotila pred svojim timom u Hrvatskoj jer sam išla na koncert”, napisala je.
U toj je rečenici sažet osobni teret cijelog događaja: osjećaj poniženja pred kolegama i svijest da zbog njezine situacije čeka cijela ekipa.
Širi kontekst koji se ne smije zanemariti
Matea ovaj događaj povezuje sa svojim odlaskom na Thompsonov koncert. Njezino uvjerenje pripada široj javnoj raspravi o Thompsonu, njegovoj publici i izražavanju hrvatskog domoljublja.
Za njegove su pristaše koncerti mjesta zajedništva, vjere, sjećanja i pripadnosti. Istodobno, koncerti i njihova simbolika izazivaju snažne političke i povijesne prijepore.
Thompsonovi pristaše smatraju da napadi na njegovu publiku dolaze od ideoloških protivnika koji umanjuju ili opravdavaju zločine bivšeg jugoslavenskog komunističkog režima. U tom okviru tvrde da se Thompsonova osuda jugo-totalitarizma dočekuje negativno, dok ti isti marginalci i protivnici izraze hrvatskog domoljublja olako i neosnovano označavaju fašističkima.
To je dio javnog sukoba mišljenja u kojem Matea tumači vlastito iskustvo.
Identitet i motiv anonimnog prijavitelja nisu utvrđeni u dokumentaciji koja mi je dostavljena. To, međutim, ne uklanja potrebu da se razmotri Mateino uvjerenje niti zatvara raspravu o mogućem selektivnom postupanju.
Kada se poznata sportašica prijavi zbog prizora kakvih je, prema opažanju prisutnih, bilo mnogo, opravdano je tražiti objašnjenje o tome kako je slučaj pokrenut i jesu li usporedivi događaji obrađeni na isti način.
Dokumentacija ne navodi je li prijava potaknuta snimkom s društvenih mreža. Takvu mogućnost smatram vjerojatnom, ali ona iz dostavljenih dokumenata nije potvrđena.
U svakom slučaju, fotografija ili kratak videozapis mogu prikazati trenutak, a izostaviti njegove ključne okolnosti: tko je baklju donio, tko ju je zapalio i kako je predana osobi koja je drži.
Strah od javnog izražavanja
Zabrinutost koju ovaj slučaj izaziva nadilazi jednu sportašicu.
Ako ljudi počnu vjerovati da ih javno povezivanje s koncertom može izložiti osobnim prijavama, neugodnostima ili pritiscima, mogu odustati od objavljivanja fotografija, razgovora pred kamerama ili samog odlaska na koncert.
Smatram da je upravo taj učinak zastrašivanja važno javno propitati.
Tijekom snimanja dokumentarnog filma Faith and Patriotism susretao sam ljude koji nisu željeli govoriti pred kamerama jer su se bojali posljedica na poslu. Drugi su mi opisivali kako su ih zbog povezanosti s koncertima ispitivali na radnim mjestima, čak i na drugom kraju svijeta.
To su iskustva koja su mi osobno prenesena i zbog kojih Matein slučaj promatram u širem kontekstu.
Za sportaša zadržavanje na granici ima i praktične posljedice. Putovanja ekipe, pripreme i natjecateljski rasporedi ovise o pravodobnom dolasku. Prema Mateinu iskazu, ekipa nije mogla nastaviti put dok nije potvrdila primitak dokumenata.
Poremećaj koji opisuje pokazuje zašto neizvjesnost u vezi s budućim putovanjima može biti opravdan razlog za zabrinutost. Takvi bi zapisi mogli izazvati zabunu i potencijalno dovesti do toga da je granični službenici u drugim državama zadrže ili joj čak odbiju ulazak. Ništa nije sigurno.
Pravo na pravedno postupanje
Mateina povezanost s Hrvatskom duboko je osobna. Njezin otac, Mate Jelić, hrvatski je branitelj. Njezino domoljublje uključuje zahvalnost njemu i svima koji su sudjelovali u obrani zemlje — zahvalnost koju otvoreno izražava.
Prema onome što mi je rekla, ovo je iskustvo neće odvratiti od podrške Thompsonu ni od javnog izražavanja domoljublja. Slučaj s bakljom smatra „glupošću” i ne želi dopustiti da je zastraši.
Kada sam doznao za policijsko postupanje, ponudio sam dati izjavu o onome čemu sam svjedočio. Matea mi je tada rekla da su joj policajci ostavili dojam da će se od slučaja odustati.
Poštena procjena navoda mora uzeti u obzir dokaze i njezino objašnjenje, a pri ozbiljnom razmatranju treba uzeti u obzir i širi kontekst: ciljanje Thompsonovih obožavatelja od strane marginalne skupine ljudi te Mateino uvjerenje da je zbog svojeg dolaska postala metom te iste marginalne skupine.
Matea ne traži da je olimpijsko zlato izuzme od zakona. No njezin uspjeh, domoljublje ili izbor koncerta ne smiju umanjiti njezino pravo na nepristrano i razmjerno postupanje. A sama Matea želi jasno reći da policajci na granici i policija „nisu krivi”. Netko drugi stoji iza takvih prijava kako bi stvarao probleme ljudima poput Matee.
Hrvatska je slavila kada je stajala na olimpijskom postolju uz zvuke hrvatske himne. Danas zaslužuje da se njezin glas čuje jednako jasno: da joj se objasne dokazi, razmotri njezin iskaz i odgovori na pitanja koja ovaj slučaj otvara.
A naša Matea opet je pobjednica: osvojila je prvo mjesto na Montenegro Openu i uz to na svojim društvenim mrežama pustila Thompsonovu pjesmu „Dobrodošli”, pokazujući da je mrzitelji neće intimidirati.
„Nebom lete šišmiši i vrane, al’ je soko’ za njih previsoko, nebom lete šišmiši i vrane, al’ dok je zla bit će i anđela.”
Godinama se borila za Hrvatsku.
Sada je vrijeme da hrvatski narod stane uz Mateu.
Piše: Steve (Stipe) Ravić
Photos by: Majestic Film (royalty free media use for publication permitted)
Izvor:PHB
















