Oluja na Banovini još nije bila gotova kada su poginuli Igor Gustović i Ivan Svržnjak

Kada se danas govori o Oluji, većina kronologije prirodno se veže uz 4. i 5. kolovoza 1995., početak operacije i oslobođenje Knina. Na Banovini, međutim, ratna stvarnost 7. kolovoza još nije bila završena. Hrvatske postrojbe napredovale su prema državnoj granici i Dvoru na Uni, dok su se dijelovi Srpske vojske Krajine povlačili i na pojedinim mjestima organizirali zaštitnice kako bi usporili hrvatsko napredovanje.

Za 2. gardijsku brigadu Hrvatske vojske „Gromovi“ taj je dan imao cijenu koja se ne može objasniti samo crtama na vojnoj karti. U Januzima je poginuo časnički namjesnik Ivan Svržnjak. U Brezovu Polju život je izgubio narednik Igor Gustović. Obojica su pripadala brigadi koja je od prvoga dana Oluje vodila teške borbe na Banovini.

Davor Marijan u knjizi Oluja, objavljenoj u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, navodi da je Zborno područje Zagreb imalo zadaću razbiti obranu Banijskog korpusa SVK, osloboditi Banovinu i spojiti se s 5. korpusom Armije BiH na području Obljaja i Žirovca. Na petrinjskom pravcu bile su angažirane 2. gardijska brigada, 57. brigada te 12. i 20. domobranska pukovnija. Prema Glini djelovale su 153. brigada i 20. domobranska pukovnija, dok su na sunjsko-kostajničkom pravcu djelovale druge postrojbe Zbornog područja.

To je bitna razlika kada govorimo o 7. kolovoza. Ne treba sve hrvatske postrojbe koje su djelovale na Banovini toga dana smjestiti u borbu kod Januza i Brezova Polja. Ondje je glavninu napredovanja nosila 2. gardijska brigada.

Od oslobođene Petrinje prema Dvoru na Uni

Dan ranije oslobođena je Petrinja, a tijekom noći sa 6. na 7. kolovoza hrvatske su snage ovladale i Glinom. Glavnina Banijskog korpusa SVK tada se već izvlačila prema Dvoru na Uni. HMDCDR navodi da je okupirani dio Banovine branio Banijski korpus SVK, sastavljen od 24., 26. i 33. pješačke te 31. motorizirane brigade, odreda Caprag i Obljaj i 87. pozadinske baze. Zapovjednik korpusa bio je general-major Slobodan Tarbuk.

Ovdje treba biti sasvim jasan. Hrvatska vojska napredovala je preko teritorija Republike Hrvatske koji je do Oluje bio pod nadzorom pobunjeničkih srpskih vlasti i njihove vojske. SVK je oružjem pokušavala zaustaviti hrvatske snage, a 7. kolovoza njezina je glavnina bila u povlačenju. To povlačenje nije značilo da je otpor posvuda prestao.

Ujutro toga dana „Gromovi“ su krenuli pravcem Maja – Donji Klasnić – Donji Žirovac – Dvor na Uni. Prema ratnom putu Brigade, sačuvanom u Monografiji 2. gardijske brigade Hrvatske vojske Gromovi, u Majskom Trtniku ustrojene su borbene kolone. Na čelu prve nalazili su se pripadnici 1. pješačke bojne i Izvidničke satnije, koju je vodio bojnik Ivica Kozjak. Drugu kolonu činili su oklop i snage 3. pješačke bojne pod zapovijedanjem pukovnika Slavka Franca. Dio 3. bojne ostao je u Maji kao osiguranje, ojačan poslugom protuoklopnog lansera i dvama tenkovima T-55.

U Januzima je otvorena vatra na čelo kolone

Između 12 i 12.30 sati hrvatske čelne snage stigle su do Januza, ispred Brezova Polja. Prema monografiji Brigade, ondje je na prvu skupinu otvorena pješačka i protuoklopna vatra. Nekoliko pripadnika 1. pješačke bojne i Izvidničke satnije lakše je ranjeno, a borba se potom nastavila.

HMDCDR ovaj događaj opisuje nešto sažetije, ali potvrđuje njegovu vojnu narav. Do križanja u Januzima nailazilo se na manje protivničke skupine, dok su u Januzima i Grabnu srpske snage organizirale obranu kao zaštitnicu vojnicima i civilima koji su se preko Velikog i Malog Obljaja povlačili iz Vojnića i Vrginmosta. Dio hrvatskih snaga blokirao je područje, dok je glavnina 2. gardijske brigade nastavila prema Brezovu Polju i Donjem Žirovcu.

Nakon borbe kod Januza satnija 3. pješačke bojne, uz potporu mješovite minobacačke bitnice 1. pješačke bojne, dobila je zadaću zaposjesti položaje ispod sela i onemogućiti novi udar na glavnu prometnicu. Glavnina je nastavila dalje. Uz nju su bili dijelovi Protuoklopnog raketnog divizijuna i Protuzračne bitnice Brigade. Brigadom je zapovijedao brigadir Zvonko Peternel.

To su postrojbe i sastavnice koje dostupna monografska građa izravno veže uz događaje na ovom pravcu 7. kolovoza. Na protivničkoj strani izvori potvrđuju srpsku zaštitnicu kod Januza i Grabna te nešto dalje tenkovski vod iz područja Gornjeg Žirovca.

Ivan Svržnjak u Januzima, Igor Gustović u Brezovu Polju

Upravo u toj kronologiji nalaze se dvije pogibije zbog kojih 7. kolovoza ima posebno mjesto u ratnom putu „Gromova“.

Časnički namjesnik Ivan Svržnjak rođen je 19. kolovoza 1963. u Našicama. Evidencija Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade navodi da je poginuo 7. kolovoza 1995. u selu Januzi na Banovini. Svržnjak je posmrtno odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog.

Igor Gustović bio je devet godina mlađi. Rođen je 10. veljače 1973. u Zagrebu, a u službenim odlukama naveden je kao narednik 2. gardijske brigade. Poginuo je istoga dana u Brezovu Polju. U ratnom zapisu pripadnika „Gromova“ Zlatka Pintera, koji je Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade također objavila na svojim stranicama, Gustović se navodi kao tenkist 1. tenkovske satnije Oklopne bojne, smrtno pogođen snajperskim hicem tijekom nastavka kretanja prema Brezovu Polju.

Gustović je posmrtno odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Monografski prikaz borbenih djelovanja „Gromova“ za 7. kolovoza bilježi dvojicu poginulih i još pet ranjenih pripadnika Brigade.

Kod Vratnika napredovanje ponovno zaustavljaju srpski tenkovi

Smrću dvojice pripadnika Brigade borbeni dan nije bio završen. Glavnina „Gromova“ nastavila je prema Donjem Žirovcu.

Kod prijevoja Vratnik napredovanje je zaustavio vod srpskih tenkova iz Gornjeg Žirovca koji je vatrom nadzirao cestu prema Donjem Žirovcu. Hrvatski su zapovjednici odlučili ne forsirati daljnji borbeni kontakt u sumrak. Snage su se utvrdile na dostignutoj crti, organizirale obranu i izviđanje. Dio Brigade ovladao je Čavlovicom, Brđanima i Ličinama.

Ta odluka također pripada priči o zapovijedanju u Oluji. Napredovanje nije bilo samo pitanje brzine. Nakon pogibija i ranjavanja toga dana postojala je obveza sačuvati ljude kada daljnji napad po mraku nije donosio razuman vojni dobitak.

Sljedećeg dana, 8. kolovoza, „Gromovi“ su izbili prema Žirovcu i spojili se s dijelovima 505. brigade 5. korpusa Armije BiH. Dakle, 505. brigadu ne treba ubrajati među postrojbe koje su 7. kolovoza zajedno s „Gromovima“ vodile borbu kod Januza. Spoj je ostvaren dan poslije. Točno razlikovanje ta dva dana važno je upravo zato da se kasnija sjećanja ne pretvore u jednu pojednostavljenu priču.

Trideset i jedna godina poslije

Od događaja u Januzima i Brezovu Polju prošla je 31 godina. Istodobno se 2026. obilježava 35 godina od ustrojavanja 2. gardijske brigade „Gromovi“, osnovane 1991. To nisu iste obljetnice.

U svibnju je MORH u Petrinji obilježio 35. obljetnicu ustrojavanja ratne Brigade i Dan današnje 2. mehanizirane bojne „Gromovi“. Počast poginulima odana je kod spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima, a tradiciju ratne postrojbe danas nosi nova generacija pripadnika Hrvatske vojske.

Uoči ovogodišnjeg Dana pobjede veterani „Gromova“, 57. brigade „Marijan Celjak“, 12. domobranske pukovnije Petrinja i 20. domobranske pukovnije Glina ponovno su se okupili na Banovini. U sklopu obilježavanja „Oluja-95 na Banovini – 2026.“ 4. kolovoza odana je počast poginulim hrvatskim braniteljima u Kotar šumi i na Senjaku.

Igor Gustović imao je 22 godine. Ivan Svržnjak poginuo je dvanaest dana prije 32. rođendana. Njihove pogibije dogodile su se dok se pobjeda Hrvatske vojske već jasno nazirala, ali dok su na Banovini naoružane postrojbe SVK još pružale otpor i pokušavale usporiti hrvatske snage.

Zato o 7. kolovozu 1995. ne treba govoriti kao o fusnoti nakon oslobođenja Knina. Za „Gromove“ je to bio još jedan borbeni dan. Za Gustovića i Svržnjaka bio je posljednji.