03. listopada 1991.: prve granate na Cetingrad i početak višemjesečne obrane

Na današnji dan prije 35 godina, oko 15 sati, počelo je granatiranje Cetingrada. Napad je trajao do večeri, a malobrojni branitelji uzvraćali su vatru oskudnim naoružanjem. To je bio početak napada na mjesto, ne i njegov pad — obrana se nastavila do studenoga 1991.

Granatiranje je trajalo do 21 sata

Neposredno prije napada slunjska policijska ispostava u Cetingradu imala je oko 65 djelatnika. Prema povjesničaru Borni Mariniću, napad su pokrenule snage Teritorijalne obrane Krstinja pod zapovjedništvom Slobodana Kraljevačkog. Topništvom je zapovijedao Petar Pavić, a topovi su, prema istom izvoru, stigli sa slunjskog poligona JNA. Prve su granate padale neprecizno, a zatim sve točnije.

Cetingradski branitelji imali su jedan minobacač kalibra 82 mm, bez nišanskih sprava, i pedesetak granata. HKM-ov prikaz navodi da su se nakon nekoliko ispaljenih granata slomile nožice minobacača, pa su branitelji cijev pridržavali rukama. Granatiranje je prestalo oko 21 sat. Nastava je tih dana bila obustavljena, pa djeca nisu bila u školi.

Autor dokumentarnog filma Zvonimir Mrgan navodi da je toga dana poginuo branitelj Mile Živčić; popis žrtava bilježi ime Milan Živčić i datum 3. listopada 1991.

Župnik Marijan Ožura sljedećeg je dana odvezao matične knjige i crkvene dokumente u Kladušu. Tri dana nakon napada stigla je ponuda za predaju, koju su župnik i zapovjednik Nikola Cindrić odbili. Do 13. listopada Cetingrad i okolna naselja bili su praktički u okruženju: promet prema Slunju i Velikoj Kladuši bio je blokiran.

Od početnog napada do okupacije

Cetingrad se nastavio braniti i nakon pada Slunja 16. studenoga. Izvori se razlikuju u datumu njegova pada: službena stranica Općine navodi da je napad počeo 27. studenoga, a da su se branitelji povukli sljedećeg dana; HKM-ov prikaz navodi ulazak okupatorskih snaga 27. studenoga. Općina navodi da je Cetingrad oslobođen 7. kolovoza 1995. u operaciji Oluja.