07. kolovoza 1991. – Opći napad na Hrvatsku: primirje je ostalo samo na papiru (VIDEO)

Na današnji dan, 7. kolovoza 1991. godine, prije točno 35 godina, Hrvatska je dočekala još jedno primirje. Predsjedništvo SFRJ prethodnog je dana jednoglasno prihvatilo odluku o „apsolutnoj i bezuvjetnoj“ obustavi vatre, koja je trebala stupiti na snagu u šest sati ujutro.

Nije dugo trebalo da se pokaže koliko je ta odluka bila udaljena od stvarnosti na terenu.

Već tijekom prvih sati stizale su vijesti o nastavku sukoba. Tadašnji izvještaji američkog Washington Posta bilježe da su se, praktički odmah nakon objave primirja, pojavila izvješća o novim borbama, dok se Jugoslavenska narodna armija istodobno uključila u događaje na Šolti koristeći ratne brodove i helikoptere.

Šolta pod blokadom JNA

Posebno dramatično bilo je na srednjem Jadranu.

Neposredno prije 7. kolovoza hrvatske su snage i stanovništvo sa skladišta na području Vele Straže na Šolti izvukli znatnu količinu oružja, streljiva i druge vojne opreme. U dostupnim naknadnim izvorima postoji razlika oko točnog datuma te akcije – pojedini zapisi navode 5. kolovoza, dok jedan od sudionika navodi 4. kolovoza – no oko posljedica nema dvojbe: JNA je odgovorila pomorskom blokadom i vojnom intervencijom.

Jugoslavenska ratna mornarica blokirala je pomorski prostor između Splita i Šolte, a ratni brodovi i helikopteri sudjelovali su u prebacivanju snaga na otok. Suvremeni američki izvještaj potvrđuje da je savezna vojska ratnim brodovima i helikopterima preuzela nadzor nad Šoltom nakon što je iz vojnog skladišta odneseno naoružanje te da je JNA najavila ostanak na otoku dok oprema ne bude vraćena.

Prema kasnije objavljenim hrvatskim kronikama, u operaciji je sudjelovalo 12 brodova, šest helikoptera te oko 280 vojnika i časnika, koji su iskrcavani u Rogaču i na središnjem dijelu otoka. Uslijedile su kontrole prometa i pretresi, a JNA je odnijela preostalu vojnu opremu te onesposobljavala sredstva obalne obrane.

Bio je to vrlo jasan pokazatelj onoga što će se sljedećih mjeseci događati diljem Hrvatske: JNA više nije djelovala kao neutralna savezna vojska koja razdvaja sukobljene strane, nego je sve otvorenije koristila svoju golemu vojnu moć protiv hrvatskih interesa.

Na istoku Hrvatske primirja gotovo da nije ni bilo

Dok su ratni brodovi demonstrirali silu na Jadranu, mnogo teža situacija vladala je na istoku Hrvatske.

Samo šest dana ranije, 1. kolovoza 1991., napadnut je Dalj. U napadima srpskih paravojnih snaga, uz sudjelovanje i potporu JNA, poginuli su hrvatski policajci, pripadnici Zbora narodne garde i pripadnici Civilne zaštite, a hrvatsko stanovništvo Dalja, Erduta i Aljmaša bilo je izloženo progonu i masovnom izbjeglištvu. Zločini u Dalju zabilježeni su i u tadašnjim međunarodnim izvještajima o kršenjima ljudskih prava.

Početkom kolovoza istočna Slavonija već je postajala jedno od glavnih područja otvorene agresije. JNA je mogla koristiti teritorij Srbije kao neposredno zaleđe, preko Dunava su pristizale snage i tehnika, a pobunjenička uporišta poput Mirkovaca i drugih mjesta omogućavala su kontinuirani pritisak na Vinkovce, Osijek i Vukovar. Hrvatska enciklopedija upravo istok zemlje opisuje kao prostor na kojem se izravna agresija iz Srbije odvijala uz masovno sudjelovanje JNA.

Vukovar početkom kolovoza još nije bio u onoj fazi potpune opsade kakvu će svijet gledati tijekom jeseni 1991., ali se obruč sve više zatvarao. Otvoreni veliki napad JNA i srpskih snaga na grad iz kopna, zraka i s Dunava HRT smješta u 24. kolovoza 1991., nakon čega počinje najkrvavije razdoblje bitke za Vukovar.

Zato 7. kolovoza treba promatrati kao dio procesa u kojem se dotadašnja pobuna i lokalizirani oružani sukobi pretvaraju u sve otvoreniji rat protiv Hrvatske.

Hrvatska odgovara Vladom demokratskog jedinstva

Zagreb je istodobno pokušavao odgovoriti političkim okupljanjem svih važnijih demokratskih snaga.

Samo nekoliko dana ranije, 3. kolovoza 1991., Hrvatski sabor dao je povjerenje Vladi demokratskog jedinstva na čelu s Franjom Gregurićem. Bila je to ratna vlada stvorena u trenutku kada je postajalo jasno da Hrvatskoj predstoji borba za fizički opstanak i obranu njezina teritorija.

Političke razlike morale su biti potisnute pred pitanjem obrane zemlje.

Europa pokušava zaustaviti rat – ali bez uspjeha

Događaji u Hrvatskoj izazivali su sve veću zabrinutost i u Europskoj zajednici.

Europska diplomacija pokušavala je proširiti djelovanje svojih promatrača i pronaći politički mehanizam kojim bi se zaustavili sukobi. No širenju promatračke misije na područje Hrvatske protivili su se Beograd i prosrpske strukture u tadašnjim saveznim institucijama. Nakon novih neuspjeha diplomatskih pokušaja, ministri vanjskih poslova Europske zajednice sastali su se 6. kolovoza na izvanrednom zasjedanju u Haagu kako bi raspravili sve ozbiljniju jugoslavensku krizu.

Europa je još uvijek govorila jezikom sporazuma, promatrača i prekida vatre.

Na hrvatskim bojištima govorili su tenkovi, topništvo, ratni brodovi i zrakoplovi.

Primirje koje je pokazalo da primirja nema

Upravo je zato 7. kolovoza 1991. jedan od simbolički važnih datuma prvog ratnog ljeta.

Na papiru je trebala početi apsolutna i bezuvjetna obustava vatre.

U stvarnosti, JNA je intervenirala na Šolti, na istoku Hrvatske nastavljali su se sukobi, protjerivanja i napadi, a hrvatski gradovi sve su dublje ulazili u rat.

HRT-ova dokumentarna serija Rat prije rata pokazuje da su u vojnim strukturama JNA već postojali znatno širi operativni planovi protiv Hrvatske. Još tijekom srpnja razmatrani su pravci kojima bi se hrvatski teritorij presjekao i vojno izolirao, dok će nekoliko tjedana poslije JNA pokrenuti i odlučujuću široku ofenzivu s glavnim pravcima djelovanja prema istočnoj Slavoniji i drugim dijelovima Hrvatske.

Zbog toga naziv „opći napad na Hrvatsku“ za 7. kolovoza treba razumjeti prije svega kao opis trenutka u kojem je postalo gotovo nemoguće govoriti o izoliranim incidentima.

Rat se širio.

JNA je sve otvorenije pokazivala na čijoj je strani.

A Hrvatska je, premda međunarodno još nepriznata i vojno neusporedivo slabija, ulazila u mjesece u kojima će se odlučivati o njezinu opstanku.

Sedmi kolovoza 1991. pokazao je i još nešto: primirja su se mogla potpisivati i proglašavati, ali bez stvarne volje Beograda i vrha JNA ona nisu mogla zaustaviti rat. Hrvatska je mir pokušavala izboriti političkim putem, ali slobodu će na kraju morati obraniti na bojištu.

Video možete vidjeti OVDJE