15. kolovoza 1991. – Proglašena pobunjenička „Opština Okučani“, hrvatske snage napadnute iste večeri

Pobunjenička „općina“ izvan hrvatskog pravnog poretka

Okučani 1991. nisu bili zasebna općina, nego mjesna zajednica u sastavu tadašnje općine Nova Gradiška. Ipak, 15. kolovoza pobunjeničko srpsko vodstvo proglasilo je takozvanu „Opštinu Okučani“, administrativnu tvorevinu bez uporišta u ustavno-pravnom poretku Republike Hrvatske.

Starija arhiva Portala taj čin pripisuje „rukovodstvu SDS-a Okučani“. Stručna literatura formalnim donositeljem odluke navodi Srpsko nacionalno vijeće. Te se formulacije ne moraju međusobno isključivati: SDS je bio politički pokretač pobunjeničkih struktura, dok je Srpsko nacionalno vijeće nastupalo kao tijelo koje je donosilo odluke. Zbog dokumentarne preciznosti najtočnije je napisati da je pobunjeničko vodstvo okupljeno oko SDS-a, preko Srpskog nacionalnog vijeća, proglasilo novu „općinu“.

Proglašenju je prethodilo izjašnjavanje u tridesetak sela u kojima su Srbi činili većinu ili znatan dio stanovništva. Zamisao nije bila tek promijeniti lokalnu upravu. Prema znanstvenim radovima, samoproglašena općina trebala je obuhvatiti zapadni dio tadašnje općine Nova Gradiška i istočni dio općine Novska te postati dijelom pobunjeničke teritorijalne cjeline u zapadnoj Slavoniji.

Tri dana prije, 12. kolovoza, u Pakracu je proglašena takozvana Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija. Proglašenje „Opštine Okučani“ bilo je zato lokalno provođenje šireg projekta: stvaranja odvojenog teritorija, njegova oružanog nadzora i povezivanja s pobunjeničkim područjima te snagama JNA južno od Save.

Zašto su Okučani bili presudni

Vrijednost Okučana nije proizlazila samo iz veličine mjesta. Ondje su se križali autocesta Zagreb – Beograd, željeznička pruga i pravci prema Pakracu, Novskoj, Novoj Gradiški i Staroj Gradiški. Most preko Save povezivao je Staru s Bosanskom Gradiškom, gdje su se nalazile snage 5. banjalučkog korpusa JNA.

Tko bi ovladao Okučanima, mogao je presjeći glavnu prometnu vezu između Zagreba i istočne Slavonije te otvoriti smjer Gradiška – Okučani – Pakrac – Daruvar – Virovitica. Upravo takav smjer poslije se pojavljivao u planovima JNA za presijecanje Hrvatske.

Zato se političko proglašenje pobunjeničke „općine“ ne može odvojiti od vojnog događaja koji je uslijedio istoga dana. Tvorevina proglašena na papiru mogla je opstati samo ako se prostor zauzme i obrani oružjem.

Hrvatska policija i ZNG ulaze u ključne objekte

Hrvatske vlasti prepoznale su opasnost. Još 13. kolovoza predstavnici 329. oklopne brigade JNA tražili su uklanjanje prepreka s mosta između Stare i Bosanske Gradiške kako bi vojne kolone mogle nesmetano prolaziti. Hrvatska je strana otvaranje mosta uvjetovala odmicanjem postrojbi i borbene tehnike JNA.

U noći s 13. na 14. kolovoza pripadnici 3. novogradiške bojne 108. brigade ZNG-a zaposjeli su „Partizanku“, nekadašnji objekt Kazneno-popravnog doma Stara Gradiška nadomak Okučana.

Dana 15. kolovoza snage Policijske uprave Slavonski Brod i Zbora narodne garde zaposjele su zgradu nekadašnje policijske ispostave te još nekoliko važnih objekata u Okučanima i okolici. Noviji pregled borbi precizira da su u središtu akcije bili pripadnici novogradiške 3. satnije 3. bojne 3. „A“ brigade ZNG-a „Kune“ i policajci PU Slavonski Brod.

Cilj nije bio napad na stanovništvo, nego povratak zakonitog nadzora nad državnim ustanovama i komunikacijama te sprečavanje uvođenja snaga JNA iz Bosne i Hercegovine.

Napad iste večeri

Hrvatske snage napadnute su već navečer 15. kolovoza u središtu Okučana. U jednoj od sačuvanih kronologija navodi se i napad na automobil prometne policije, na koji je, uz vatru iz pješačkog naoružanja, ispaljena tromblonska mina.

Tijekom noći s 15. na 16. kolovoza sukob se proširio. Sa svitanjem su pobunjeni Srbi napali hrvatske položaje pješačkim oružjem, minobacačima i vojnim transporterom. Ono što je dan prije još izgledalo kao pokušaj uspostave policijskog i upravnog nadzora postalo je otvorena bitka.

Znanstveni rad objavljen u časopisu Radovi Zavoda za hrvatsku povijest zato 15. kolovoza uzima kao početak borbi na ovom dijelu zapadnoslavonskog bojišta. Drugi rad ide korak dalje i navodi da su toga dana u Okučanima ispaljene prve mine, zbog čega se taj datum može smatrati početkom rata u zapadnom dijelu tadašnje općine Nova Gradiška.

To ne znači da prije 15. kolovoza u zapadnoj Slavoniji nije bilo pobune, nasilja i oružanih incidenata. Pakrac je napadnut još početkom ožujka, na cestama su postavljane barikade, a 7. kolovoza kod Trnakovca ubijen je hrvatski policajac Slavko Došlić. No 15. kolovoza oko Okučana počinje neprekinuta borba za prostor, prometnice i naselja – borba koja će prerasti u pravo bojište.

Od barikada do otvorene intervencije JNA

Već 16. kolovoza policijske i gardijske postrojbe iz smjera Novske pokušale su doći u pomoć snagama u Okučanima. Nakon prolaska kroz Rajić i Borovac zaustavljene su kod Lađevca vatrom iz protuzračnog topa i ručnih bacača te su se uz gubitke morale povući.

Presudan udar slijedio je 17. kolovoza. U Okučane je stigla borbena skupina 265. mehanizirane brigade JNA iz Bjelovara, pod zapovijedanjem pukovnika Milana Čeleketića. Umjesto nepristranog razdvajanja sukobljenih strana, ta je skupina napala hrvatske postrojbe i prisilila ih na povlačenje iz mjesta.

Istodobno je 329. oklopna brigada 5. banjalučkog korpusa JNA djelovala prema Staroj Gradiški. Dana 18. kolovoza njezine su postrojbe prešle Savu i uspostavile mostobran na hrvatskom teritoriju. Time je postalo jasno da napad u Okučanima nije bio izolirani lokalni incident, nego dio šireg pokušaja povezivanja pobunjeničkih snaga s JNA i presijecanja Hrvatske.

Datum kada je pobunjenička odluka dobila oružje

Petnaesti kolovoza 1991. u Okučanima imao je dva lica istog procesa. Prvo je bilo političko: proglašena je nelegalna „Opština Okučani“. Drugo je bilo vojno: napadnute su hrvatske snage koje su pokušavale očuvati ustavni poredak i nadzor nad ključnim objektima.

Zato taj datum nije samo uvod u okupaciju Okučana dva dana poslije. To je trenutak u kojem je administrativno prekrajanje hrvatskog teritorija izravno povezano s oružanom silom. Pobunjenička „općina“ nije nastala izborom provedenim prema hrvatskim zakonima, nego jednostranom odlukom, barikadama i napadom.

Okučani će potom postati političko, vojno i logističko središte okupiranog dijela zapadne Slavonije. Hrvatski ustavno-pravni poredak na tom će području biti obnovljen tek 1. svibnja 1995. vojno-redarstvenom operacijom Bljesak.

Okupacija Okučana 1991. - VIDEO