Deset dana prije otvorenog napada Ivica Arbanas stao na čelo obrane Vukovara
Ivica Arbanas je 15. kolovoza 1991. postavljen za zapovjednika obrane grada Vukovara
Vukovar 15. kolovoza 1991. još nije bio pod neprekidnim napadom kakav će početi deset dana poslije, ali rat je već stigao u njegovu svakodnevicu. Položaje Zbora narodne garde i policije napadali su pobunjeni lokalni Srbi, srpske paravojne skupine i JNA, čiji su zrakoplovi tijekom kolovoza raketirali hrvatske položaje. Grad je trebao jedinstveniju zapovjednu crtu prije nego što agresor krene punom snagom.
Do sredine kolovoza vodeću ulogu u obrani imao je Tomislav Merčep kao sekretar Sekretarijata za narodnu obranu Vukovara. Kada je otišao na dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova, u Sekretarijatu ga je naslijedio Danijel Rehak. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da je, prema internom dogovoru zapovjednika u gradu, Ivica Arbanas privremeno preuzeo zapovijedanje obranom Vukovara i pričuvnim sastavom ZNG-a. Kronologija „Hrvatskog vojnika“ taj događaj smješta upravo na 15. kolovoza.
Obrana koju je trebalo povezati
Arbanas je istodobno postavljen na čelo 4. bojne 3. „A“ brigade ZNG-a. Ta je djelatna postrojba nosila glavne obrambene zadaće. Prema istraživanju povjesničara Davora Marijana, krajem srpnja obranu Vukovara i Borova naselja činili su pripadnici 4. bojne 3. brigade, policijske snage MUP-a iz Vukovara i Varaždina te Narodna zaštita, ukupno oko 800 ljudi, od kojih je približno polovica bila nenaoružana. Obranu je tijekom srpnja pojačala i skupina 1. „A“ brigade ZNG-a, Tigrova. Memorijalni centar bilježi i raniji dolazak specijalnih policajaca iz Slavonskog Broda te policajaca iz Varaždinske i Međimurske županije, dok su na širem vukovarskom području bili pripadnici Tigrova kod Principovca i bojne „Zrinski“ kod Opatovca.
- 204.vukovarska brigada toga dana još nije postojala. Zapovijed o njezinu ustrojavanju izdana je 25. rujna 1991., pa obranu iz sredine kolovoza treba opisivati imenima tadašnjih sastava, a ne naknadnim zajedničkim nazivom.
Sve te postrojbe su činile obrambeni raspored koji je Arbanas trebao povezati. U razgovoru za HRT 18. studenoga 2024. rekao je da je obrana bila organizirana po mjesnim zajednicama i naseljima te da su 4. bojna 3. brigade i Tigrovi podupirali slabo naoružano domaće stanovništvo.
Na suprotnoj strani već su bili dijelovi 12. proleterske mehanizirane brigade JNA i 1. mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade iz Srijemske Mitrovice, uz naoružane pobunjenike u okolnim selima. Kasnije golemo širenje napadačkih snaga ne smije se vraćati unatrag i pripisivati 15. kolovoza, ali je i tada omjer pokazivao s čime će se branitelji uskoro suočiti.
Trideset i pet godina poslije
Godine 2026. navršilo se 35 godina od tog razdoblja. U lipnju je u Opatovcu, Vukovaru i Sotinu obilježena 35. obljetnica 4. vukovarske bojne, uz počast poginulim, nestalim i umrlim pripadnicima. Istoga je mjeseca Ministarstvo hrvatskih branitelja u Memorijalnom centru održalo okrugli stol o ulozi Tigrova na istočnoslavonskom bojištu, na kojem je Arbanas predstavljen kao prvi zapovjednik obrane Vukovara.
Obranu Vukovara stvorili su malobrojni gardisti, policajci i stanovnici koji su, često bez dovoljno oružja, povezali gradske četvrti u obrambenu cjelinu. Agresor je imao vojarnu, oklop i potporu iz Srbije, branitelji su imali grad koji nisu namjeravali predati bez otpora.
