DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN

16. kolovoza 1991. – Baranja pod minobacačima: nakon Belog Manastira napadnuti Branjin Vrh i Popovac

U zoru 16. kolovoza 1991. ponovno je minobacačima napadnuta Policijska postaja Beli Manastir. No toga dana rat više nije ostao koncentriran samo na grad – napadnuti su i Branjin Vrh te Popovac. Bio je to novi korak u eskalaciji koja će samo pet dana poslije završiti padom policijske postaje i povlačenjem njezinih branitelja

Podijeli:
16. kolovoza 1991. – Baranja pod minobacačima: nakon Belog Manastira napadnuti Branjin Vrh i Popovac

Samo dan nakon minobacačkog napada koji je 15. kolovoza počeo oko tri sata ujutro, branitelji Policijske postaje Beli Manastir ponovno su dočekali zoru pod vatrom.

Prema detaljnoj kronologiji rata u Baranji koju je za Hrvatski vojnik obradio Ivan Galović, 16. kolovoza 1991. oko pet sati počeo je novi srpski minobacački napad na Policijsku postaju Beli Manastir. Istoga dana napadi su se proširili i na Branjin Vrh i Popovac, sjeverno od grada.

Time 16. kolovoza dobiva posebno mjesto u kronologiji pada sjeverne Baranje. Više nije riječ samo o ponavljanju napada na jednu policijsku postaju. Vatra se širila na naselja u njezinoj okolici, dok je prostor kojim su hrvatske snage mogle komunicirati, kretati se i organizirati obranu postajao sve nesigurniji.

Baranja - karta

Od napada na postaju prema napadima na čitav prostor

Dan prije, 15. kolovoza, minobacačka vatra na Policijsku postaju počela je oko tri sata iz smjera vojarne u Belom Manastiru. Istoga dana pripadnici 3. satnije 1. bojne 3. brigade ZNG-a pod zapovjedništvom Ivana Rebrine djelovali su iz Čeminca minobacačima kalibra 120 milimetara po neprijateljskom minobacačkom položaju u Uglješu.

Ali 16. kolovoza donio je novu dimenziju. Nakon novog napada na Beli Manastir, u dostupnoj kronologiji izrijekom se navode Branjin Vrh i Popovac.

Oba su naselja bila važna i zbog lokalne organizacije hrvatskog stanovništva. Uoči otvorenog rata postrojbe Narodne zaštite bile su organizirane i u Popovcu i u Branjinu Vrhu, kao i u nizu drugih baranjskih mjesta. Hrvatska obrana na tom prostoru nastajala je u uvjetima izrazitog nedostatka naoružanja i velike nadmoći snaga kojima je raspolagala JNA.

Što točno znamo o napadima na Branjin Vrh i Popovac?

Ovdje je važno odvojiti potvrđene podatke od onoga što zasad nije dokumentirano dovoljno precizno.

Hrvatski vojnik potvrđuje da su 16. kolovoza napadnuti Branjin Vrh i Popovac, ali u javno dostupnom tekstu ne navodi točno vrijeme tih napada, broj ispaljenih projektila, položaje s kojih je otvorena vatra ni eventualne žrtve ili materijalnu štetu toga konkretnog dana.

Zato bez dodatnog ratnog dnevnika, policijskog izvješća ili arhivskog dokumenta ne bi bilo opravdano tvrditi da su isti minobacači koji su oko pet sati gađali Policijsku postaju Beli Manastir neposredno nakon toga prebacili vatru na Branjin Vrh i Popovac.

Ono što se može utvrditi jest slijed događaja: u ranim jutarnjim satima ponovno je napadnuta postaja, a tijekom istoga dana borbena djelovanja zabilježena su i sjeverno od grada.

To je dovoljno da se 16. kolovoza promatra kao nova faza širenja sukoba.

Obrana se lomila pod svakodnevnim pritiskom

Situacija hrvatskih policajaca već je tada bila iznimno teška. Hrvatski vojnik navodi da je Baranja u početku raspolagala sa stotinjak aktivnih hrvatskoj državi lojalnih policajaca, a mobilizacijom je broj aktivnih i pričuvnih policajaca, uključujući graničnu policiju, povećan na približno tristotinjak. Dio naoružanja Policijske postaje Beli Manastir ranije je bio prebačen u Osijek, pa nije bilo dovoljno oružja za opremanje svih raspoloživih pričuvnih snaga.

Nasuprot njima, JNA je tijekom srpnja u Baranju dovela snažne oklopne snage. Zapovijed Komande 12. korpusa JNA od 8. srpnja predviđala je formiranje Taktičke grupe „Baranja“ i pokret oklopno-mehaniziranih snaga pravcem Bezdan – Batina – Kneževi Vinogradi – Bilje, s razmještajem u spremnosti za djelovanje prema Osijeku.

Do sredine kolovoza prostor Baranje zato više nije bio područje izoliranih incidenata, barikada i pojedinačnih zasjeda. Policijske postaje, prometnice i hrvatska naselja nalazili su se pod gotovo neprekidnim pritiskom.

Od 16. kolovoza više gotovo nije bilo predaha

Ono što slijedi nakon 16. kolovoza pokazuje koliko je brzo napad eskalirao.

Od 17. do 20. kolovoza minobacački napadi zaredali su na Beli Manastir, Branjin Vrh, Čeminac, Petlovac i Dardu. Policijska postaja Beli Manastir 18. kolovoza pogođena je s trideset mina, a pobunjenici su do tada uspostavili kontrolu nad Švajcarnicom, Karancem i pustarom Mitrovac između Grabovca i Kozarca. Dan poslije, 19. kolovoza, iz Švajcarnice su minobacačima napadnuti Policijska postaja Darda i civilni objekti.

Obruč se stezao.

S južne strane prekidane su veze prema Osijeku, dok su napadi istodobno zahvaćali mjesta sjeverno i južno od Belog Manastira.

Pet dana poslije pala je Policijska postaja

Konačni napad uslijedio je 21. kolovoza 1991.

Prema Hrvatskom vojniku, pobunjenici iz Belog Manastira i okolnih sela, uz pomoć dobrovoljaca odnosno četnika pristiglih iz Srbije i JNA, pokrenuli su veću akciju zauzimanja Policijske postaje. Malobrojni hrvatski policajci više nisu mogli održati položaj te su se uspjeli izvući prema Petlovcu i Mađarskoj.

Njihova borba, međutim, nije završila padom zgrade postaje. Preostali pripadnici MUP-a iz Belog Manastira u Petlovcu su organizirali obranu prilaza mjestu, a u pomoć su stigli pripadnici Specijalne jedinice policije Osijek.

Dva dana poslije JNA će se i otvoreno, tenkovima i oklopnim transporterima, uključiti u borbe za Dardu.

Tri dana koja pokazuju kako je Baranja klizila prema okupaciji

Kada se događaji promatraju zajedno, vidi se vrlo jasna kronologija.

13. kolovoza u zasjedama kod Belog Manastira poginuli su policajci Marjan Kuzman i Zoran Sinanović, a u pokušaju dolaska u pomoć poginuo je i pripadnik Specijalne jedinice policije Osijek Vidoja Marić. Službena obilježavanja Policijske uprave osječko-baranjske i danas čuvaju uspomenu na prve policijske žrtve tog dijela Baranje.

15. kolovoza minobacačima je iz smjera vojarne napadnuta Policijska postaja.

16. kolovoza novi je napad počeo već oko pet sati, a istoga dana borbena djelovanja proširila su se prema Branjinu Vrhu i Popovcu.

Potom su uslijedili gotovo svakodnevni napadi sve do 21. kolovoza i pada postaje.

Zato se 16. kolovoza ne može svesti na još jedno jutarnje granatiranje Belog Manastira. Toga dana napad se prostorno proširio i postalo je sve jasnije da cilj više nije samo pritiskati hrvatsku policiju u gradu, nego slomiti sustav obrane šireg područja sjeverne Baranje.

Pet dana poslije obrana Policijske postaje Beli Manastir bila je slomljena.

Ali otpor Baranjaca nije bio.

BOB- Beli Manastir

Izvor:PHB

Autor: Dražen Šemovčan Šeki

Povezani članci