Dragotinci 15. kolovoza 1991. — kraj dvodnevnog djelovanja ATJ-a Lučko

Kronologija ratnog puta objavljena u Hrvatskom vojniku nedvojbeno bilježi Dragotince 14. i 15. kolovoza 1991. Riječ je o prvoj ratnoj godini, djelovanje je smješteno između srpanjskih zadaća ATJ-a Lučko u Petrinji i odlaska jedinice prema Smrtiću, Okučanima i Pakracu od 16. kolovoza.

ATJ Lučko tada je bio postrojba Specijalne policije MUP-a, ustrojena 7. rujna 1990. Dragotinci nisu bili usputna točka. Selo je sa susjednim Kraljevčanima i Hrvatskim Čuntićem već u srpnju bilo izloženo tenkovskim napadima JNA i napadima pobunjenih srpskih snaga, potom zauzeto i velikim dijelom razoreno. Fotoreporter Zoran Filipović ušao je u Dragotince 23. srpnja, zatekavši opustošeno mjesto iza neprijateljskih crta.

Trojica ranjenih i granice poznate kronologije

Najdetaljniji javno dostupan prikaz, koji se poziva na monografiju Specijalna policija u Domovinskom ratu, navodi da je ATJ u kolovozu upućen u sela oko Petrinje. Na ulazu u Jabukovac u oružanom su sukobu ranjena trojica pripadnika, ali je jedinica blokirala neprijatelja i zadržala položaje. Bio je to ozbiljan borbeni rezultat, ostvaren uz ranjene i na području koje je protivnik već nadzirao.

Tu završava ono što se može čvrsto potkrijepiti o sastavu snaga. Za djelovanje 14. i 15. kolovoza izvori poimence navode samo ATJ Lučko na hrvatskoj strani. Ne navode drugu hrvatsku postrojbu kao neposrednog sudionika niti identificiraju protivničku taktičku jedinicu. Dokumenti potvrđuju djelovanje struktura „SAO Krajine“, srpskih paravojnih snaga i prisutnost JNA na tom području, ali to nije dovoljno da ih se bez izvornog operativnog izvješća rasporedi u borbeni poredak toga okršaja.

Pet civilnih žrtava i dva datuma u izvorima

Težinu tih dana pokazuje zapovijed Štaba Teritorijalne obrane Glina od 16. kolovoza za pokop ljudi i stoke u Kraljevčanima, Dragotincima, Prnjavoru i Čuntiću. Urednička bilješka HMDCDR-a navodi da je pripadnik srpske paravojske 15. kolovoza u Kraljevčanima ubio petero hrvatskih civila: Marka i Anu Krznar, Nikolu i Anu Šustić te Mariju Turković. Članovi obitelji pokapali su ih pod nadzorom JNA.

Znanstveni rad Josipe Maras Kraljević isti pokolj datira 14. kolovoza. U uspoređenim izvorima podudaraju se broj žrtava i počiniteljska strana, ali razliku u datumu pošteno je ostaviti vidljivom.

Trideset i pet godina poslije javnost lakše nalazi datum nego zapovijed, sastav skupine i cjelovit tijek zadaće. Pripadnicima ATJ-a i zapovjednicima koji su vodili zadaću pripada priznanje za disciplinirano djelovanje nakon ranjavanja trojice ljudi. Agresorske snage valja imenovati prema dokazima, kao pobunjene i paravojne srpske formacije, uz dokumentiranu ulogu JNA na tom području.