18. RUJNA 1991. – PETRINJA SAZNAJE ZA MASAKR 17 GARDISTA: Istoga dana hrvatska obrana ruši dva zrakoplova JNA

Dosje: datum vijesti nije isto što i datum zločina

U kronologijama 18. rujna 1991. pojavljuje se vijest da je na petrinjskim položajima pronađeno odnosno potvrđeno ubojstvo 17 pripadnika ZNG-a. Istoga dana bilježi se i novi teški napad JNA na Petrinju te obaranje dvaju zrakoplova JNA. Tako zapisana kronologija govori što je Petrinja toga dana saznala i što se toga dana vojno događalo.

Ne govori, međutim, nužno da je zločin nad tom skupinom počinjen 18. rujna.

Prema tekstu na službenom spomen-obilježju kod Vile Gavrilović i javno dostupnim podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, pogubljenje skupine datira se u 16. rujna 1991. Ista se službena memorijalna baza odvojeno odnosi na masovnu grobnicu u krugu Nove bolnice, gdje je evidentirano šest hrvatskih branitelja i civila, također vezanih uz 16. rujna.

Zato ovaj tekst razlikuje tri stvari:

1. rujna – datum kronološke vijesti i šireg vojnog događaja;

1. rujna – datum koji navode spomenici, službeni memorijalni opisi i sudski predmet za zarobljavanje i strijeljanje;

Vila Gavrilović i Nova bolnica – povezani, ali ne i istovjetni lokaliteti.

Najvažnija urednička napomena glasi: broj 17 jest povijesni i memorijalni broj, ali javno dostupna forenzička obrada iz 2019. nakon reekshumacije govori o ukupno 16 osoba u grobnici kod Vile Gavrilović. Zbog toga se danas ne može odgovorno izmisliti ni dopisati ime „sedamnaeste“ osobe.

1. Točno mjesto: od položaja Nove bolnice do Vile Gavrilović

Položaj Nove bolnice bio je istaknuta točka obrane Petrinje. Na njemu su se 16. rujna nalazili pripadnici 120. brigade Ban Toma Bakač iz Siska, pripadnici zagrebačkog MUP-a i lokalni branitelji ZNG-a Petrinja. Napad JNA i lokalnih srpskih snaga presjekao je njihovu vezu s gradom.

Dio skupine ostao je na položaju. Drugi dio pokušao se povući prema šumi, u pravcu Vile Gavrilović. Prema prikazu u časopisu Hrvatski vojnik, radilo se o najmanje dvadesetak ljudi. U pojedinačnim memorijalnim zapisima za žrtve više se puta spominje skupina od 24 zarobljenika, dok sudski predmet K-27/95 opisuje uži činjenični sklop s 14 ubijenih i četvoricom teško ranjenih. To nisu brojke koje se smiju mehanički zbrojiti: očito je riječ o različitim obuhvatima iste borbene i zarobljeničke situacije ili o različitim fazama dokumentiranja.

Zasjeda se, prema dostupnim opisima, dogodila neposredno prije ceste prema Vili Gavrilović. Zarobljenici su razoružani i odvedeni preko ceste do obližnje vikendice koja se u dokumentaciji navodi kao vlasništvo Dragana Čičića. Sama činjenica da je kuća bila nečije vlasništvo nije dokaz kaznene odgovornosti njezina vlasnika; odgovornost se mora vezati uz konkretne radnje i sudske nalaze.

Upravo je prostor kod vikendice, odnosno područje Vile Gavrilović, mjesto na kojem je nakon rata pronađena masovna grobnica. Precizno je, dakle, reći da su ljudi zarobljeni u širem sektoru Nove bolnice, a odvedeni i pogubljeni kod Vile Gavrilović – a ne da se svih 17 žrtava bez ikakve ograde može smjestiti u samu bolnicu.

2. Okolnosti zarobljavanja i pogubljenja

Opis koji se ponavlja u memorijalnim i vojno-povijesnim izvorima ima nekoliko stalnih elemenata:

1. hrvatske snage ostaju odsječene tijekom napada JNA i lokalnih srpskih formacija;

2. skupina koja pokušava izići prema šumi upada u zasjedu izviđačke skupine;

3. ljudi se razoružavaju i vode do vikendice;

4. ondje su, prema svjedočenjima koja prenose SODR i Hrvatski vojnik, zlostavljani, pretraženi i prisiljeni ležati potrbuške;

5. potom se zarobljenike izvodi u manjim skupinama i na njih otvara vatra;

6. tijela ostaju na mjestu više dana, a zatim se, prema javno dostupnom opisu, strojem zatrpavaju u grobnicu.

Časopis Hrvatski vojnik prenosi da su prvi zarobljenici ubijani pucanjem u leđa iz strojnica M53, dok je drugima naređeno da bježe pa je na njih otvorena vatra. To treba označiti kao opis svjedočenja i rekonstrukcije, a ne kao javno objavljen cjelovit balistički nalaz. U dostupnim izvorima nema objavljenog kompletnog obdukcijskog izvještaja za svaku osobu, s brojem projektila, ulaznim i izlaznim ranama te eventualnim razlikovanjem oružja.

Broj preživjelih također se u javnim izvorima ne navodi jednako. Hrvatski vojnik govori o četvorici koji su se uspjeli spasiti, memorijalne biografije na SODR-u na više mjesta navode šest preživjelih, a pravomoćni sudski predmet za svoj uži činjenični opis navodi četvoricu teško ranjenih. Najsigurniji je zaključak da je bilo preživjelih svjedoka i da njihov broj u javnoj dokumentaciji nije urednički usklađen.

3. Identiteti: što se može imenovati, a što ne može

Službena stranica SODR-a za lokalitet Vila Gavrilović javno objavljuje sljedećih 16 imena:

1. Tomislav Bursik – pripadnik 120. brigade; na položaj Nove bolnice stigao je s pojačanjem iz Siska.

2. Ivan Caban – pripadnik ZNG-a Petrinja.

3. Nikola Dumbović – pripadnik 120. brigade Ban Toma Bakač.

4. Zdenko Grgec – pripadnik ZNG-a Petrinja.

5. Ivica Jelačić – dragovoljac ZNG-a.

6. Božidar Kovačić – pripadnik 120. brigade.

7. Francek Lukačević – dragovoljac ZNG-a.

8. Vladimir Mikulin – pripadnik 120. brigade.

9. Nevenko Muškić – pripadnik ZNG-a Petrinja.

10. Marijan Pečirko – pripadnik ZNG-a Petrinja.

11. Milivoj Rogulja – dragovoljac hrvatske obrane.

12. Mišo Svoboda – pripadnik ZNG-a Petrinja.

13. Branimir Tomašić – pripadnik 120. brigade.

14. Radoslav Tutić – dragovoljac raspoređen u obranu Petrinje.

15. Ivica Žgela – djelatnik MUP-a, raspoređen na petrinjsko bojište.

16. Vlado Žugaj – pripadnik ZNG-a Petrinja.

To je popis koji treba objaviti uz važnu metodološku ogradu. U javnim sudskim i publicističkim zapisima pojavljuju se varijante osobnih imena – primjerice Franjo/Francek Lukačević, Branko/Branimir Tomašić, Radislav/Radoslav Tutić, Neno/Nevenko Muškić te Vlado/Vladimir Mikulin. U ovom dosjeu zadržan je oblik s javne SODR stranice, a varijante se ne pretvaraju automatski u nove osobe.

Gdje je „sedamnaesti“?

Tu se nalazi središnji problem cijele priče. Spomenik kod Vile Gavrilović i raniji nalazi govore o 17 hrvatskih branitelja. Detaljni forenzičko-antropološki prikaz objavljen u Hrvatskom vojniku i na SODR-u, međutim, navodi da je nakon reekshumacije 2019. utvrđeno kako se radi o ukupno 16 osoba. U istom se prikazu navodi da je jedna dotad nestala osoba pozitivno identificirana, a DNK potvrdom potvrđeni identiteti ostalih 15.

Drugim riječima, javni stručni prikaz govori o 16 rekonstruiranih osoba i 16 identiteta, dok ista SODR stranica na drugom mjestu još zadržava staru rečenicu da iz grobnice jedna osoba nije identificirana. To je interna nesukladnost izvora.

Najpoštenija formulacija za objavu jest:

Povijesni i memorijalni zapis govori o 17 pogubljenih branitelja. Nakon reekshumacije i nove obrade javno je potvrđeno 16 osoba; za sedamnaestu zasebnu osobu u dostupnoj dokumentaciji nema potvrđenog identiteta ni jasnog objašnjenja kako je nastala razlika u ranijem brojanju.

To nije umanjivanje žrtve, nego razlikovanje memorijalnog broja od trenutačno objavljenog forenzičkog nalaza.

4. Nova bolnica: zasebna masovna grobnica i šest žrtava

SODR za masovnu grobnicu u krugu Nove bolnice vodi zaseban zapis. Tamo su 1995. obavljene dvije ekshumacije: 5. listopada pronađeni su posmrtni ostaci triju osoba, a 14. studenoga još triju. Spomenik postavljen 2001. govori o šest pogubljenih hrvatskih branitelja i civila.

Na tom su lokalitetu javno navedeni:

• Ivan Žugaj, pripadnik ZNG-a Petrinja;

• Emil Korečić, civil;

• Stevan Demonja, civilna žrtva rata;

• Dejan Gregec, pripadnik ZNG-a Petrinja;

• Darinko Britvec, pripadnik MUP-a RH, PP Dubrava;

• Ivan Pleša, pripadnik ZNG-a.

Ovaj popis nije drugi način imenovanja istih 17 ljudi. To je zaseban zapis lokaliteta. Posebno treba paziti na dva para imena koji se lako zamijene: Dejan Gregec s Nove bolnice nije isto što i Zdenko Grgec s popisa Vile Gavrilović, a Ivan Žugaj s Nove bolnice nije isto što i Vlado Žugaj s popisa Vile Gavrilović.

Zbog toga je naslovna formulacija „na položajima oko nove bolnice“ razumljiva kao opis bojišta, ali nije dovoljno precizna za dosje o mjestu zločina. Za 17-članu skupinu potrebno je navesti Vilu Gavrilović, vikendicu i prostor uz cestu prema šumi; za šest žrtava navesti masovnu grobnicu u krugu Nove bolnice.

5. Forenzika: što je pronađeno i što je doista potvrđeno

Masovna grobnica kod Vile Gavrilović otkrivena je u rujnu 1995. nakon oslobođenja područja. U detaljnom prikazu navodi se da su na dubini od približno 80 centimetara pronađeni prvi posmrtni ostaci, uz žicu, zavezanu obuću te kosti potkoljenice i bedara. Početna identifikacija oslanjala se na osobne predmete, visinu, zubni status i tragove ranijih ozljeda. Takva je identifikacija bila razumljiva za tadašnje uvjete, ali nije bila dovoljna za konačno razdvajanje svih koštanih elemenata.

Od 1998. do 2012. pokušavane su DNK identifikacije. Zbog sumnje da klasične identifikacije nisu dale potpunu sliku, Ministarstvo hrvatskih branitelja koordiniralo je 2019. reekshumaciju svih ostataka. U završnoj obradi uzeta su 53 uzorka, a kombinirani su DNK rezultati i forenzička antropologija: koštani elementi nisu spajani samo prema DNK-u, nego i prema morfološkim i fizičkim obilježjima.

Javno objavljen zaključak te obrade jest:

• ranije se računalo na 17 osoba, od kojih je 15 bilo pokopano, a dvije su se vodile kao neidentificirane;

• nakon reekshumacije utvrđeno je da se radi o ukupno 16 osoba;

• jedna dotad nestala osoba pozitivno je identificirana;

• DNK-om je potvrđeno još 15 identiteta.

To je najjači javno dostupni forenzički podatak. On ne daje javnosti kompletnu obdukcijsku i balističku dokumentaciju, pa se ne smije napisati da je forenzika javno dokazala točan broj hitaca ili točan model svakog korištenog oružja. Opis M53 i pucanja u leđa dolazi iz iskaza i rekonstrukcija, dok je forenzika javno dokumentirala grobnicu, ostatke, žicu, postupak reekshumacije i identifikacije.

6. Počinitelji: svjedočenje, optužnica i pravomoćna presuda

U memorijalnim opisima i svjedočenjima kao zapovjednik izviđačko-diverzantske skupine koja je zarobila branitelje i izdala nalog za likvidaciju navodi se Dragan Sanader. Međutim, za novinski tekst nije dovoljno ponoviti samo memorijalni opis. Potrebno je provjeriti što je sud pravomoćno utvrdio.

U predmetu Županijskog suda u Sisku K-27/95, koji je dokumentirala Documenta, optuženi su bili:

• Dragan Sanader;

• Mile Sanader;

• Milan Drobnjak;

• Slavko Drobnjak.

Prvostupanjskom presudom od 3. ožujka 1999. sva četvorica proglašena su krivima za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i svakome je izrečeno po 20 godina zatvora. Činjenični opis presude, prema javno dostupnom sažetku predmeta, utvrđuje da su zarobljeni i razoružani pripadnici hrvatskih postrojbi bili izloženi napadu te da je Dragan Sanader kao vođa formacije naredio ostalima da pucaju; u tom sudskom obuhvatu ubijeno je 14, a četvorica su teško ranjena.

Vrhovni sud je 6. rujna 2000. odbio žalbe Dragana Sanadera, Mileta Sanadera i Milana Drobnjaka. Za Slavka Drobnjaka postupak je nakon uhićenja morao biti ponovljen jer je prvotno bio osuđen u odsutnosti; prema javno dostupnim pregledima, i u ponovljenom postupku dobio je 20 godina.

To je stvarni sudski epilog za neposrednu skupinu počinitelja: četiri pravomoćno osuđena muškarca, svaki na 20 godina. Istodobno treba ostati pravno precizan:

• vlasništvo nad vikendicom nije samo po sebi dokaz sudjelovanja u zločinu;

• širi napad JNA i lokalnih srpskih formacija nije isto što i individualna presuda za samu egzekuciju;

• Slobodan Tarbuk kao zapovjednik petrinjskog garnizona pripada kontekstu napada na grad, ali u javno dostupnom predmetu K-27/95 nije pravomoćno utvrđeno da je on izdao zapovijed za ovo strijeljanje;

• pripadnost JNA ili lokalnoj formaciji ne može se bez individualnog dokaza pretvoriti u popis osobne kaznene odgovornosti.

7. Presude koje se ne smiju pomiješati s ovim zločinom

Petrinja ima više sudskih predmeta za različite žrtve i lokacije. To je razlog zbog kojega se u javnosti često pogrešno stvara dojam da jedna presuda obuhvaća sve.

Jugoslav Vidić pravomoćno je osuđen na 20 godina za ubojstvo Stjepana Komesa u krugu Mesne industrije Gavrilović 16. rujna 1991. To je zaseban ratni zločin nad civilom, a ne presuda za skupinu zarobljenih branitelja kod Vile Gavrilović.

U novijem predmetu protiv Jovana Vitorca, Milana Ćorkovića i Đure Šušnjara radilo se o ubojstvu civila Stanka Bugarina; prvostupanjski su osuđeni u odsutnosti, ali ni taj predmet nije sudski epilog za 17 branitelja.

Takvo razdvajanje nije formalizam. Ono čuva i žrtve i činjenice: druga presuda ne smije se pripisati događaju samo zato što se sve dogodilo u Petrinji.

Što danas možemo potpisati

Možemo potpisati da je 16. rujna 1991. u sektoru Nove bolnice i Vile Gavrilović došlo do zarobljavanja hrvatskih branitelja, njihova razoružavanja, zlostavljanja i pogubljenja. Možemo precizno navesti mjesto masovne grobnice kod Vile Gavrilović, vikendicu koja se u dokumentaciji navodi kao mjesto zatočenja, te put izvlačenja iz odsječenog položaja Nove bolnice.

Možemo objaviti 16 imena koja javno navodi SODR i navesti da je za neposredni zločin pravomoćno osuđena četvorica: Dragan Sanader, Mile Sanader, Milan Drobnjak i Slavko Drobnjak.

Ne možemo pošteno tvrditi da je javno potvrđen identitet svih 17 odvojenih osoba. Spomenik i ratne kronologije čuvaju broj 17, ali nova obrada ostataka govori o 16 osoba. Dok se ne objavi izvorni forenzički spis ili službeno objašnjenje razlike, sedamnaesti identitet mora ostati označen kao nerazriješen podatak, a ne popunjen nagađanjem.

I upravo je to bit dosjea: ne dopustiti da 18. rujna kao datum vijesti izbriše 16. rujna kao datum zločina, da Nova bolnica prekrije Vilu Gavrilović kao mjesto egzekucije, niti da broj 17 prekrije imena ljudi i stvarni sudski trag.

Izvori:

• SODR – Petrinja, Vila Gavrilović – memorijalni opis, popis imena, mjesto masovne grobnice i opis reekshumacije.

• Hrvatski vojnik – Vila Gavrilović u Petrinji – vojno-povijesna rekonstrukcija položaja, zarobljavanja i forenzičke obrade.

• SODR – Petrinja, Nova bolnica – zaseban lokalitet, šest žrtava i podaci o ekshumacijama.

• Documenta – Zločin u Petrinji, opt. Dragan Sanader i dr. – javni sažetak predmeta K-27/95.

• Documenta – Zločin u Petrinji, opt. Jugoslav Vidić – odvojeni predmet za ubojstvo Stjepana Komesa.

• Portal hrvatskih branitelja – Vila Gavrilović u Petrinji – pregled javno dostupnih podataka o presudi i izvršenju kazni.

• Ministarstvo hrvatskih branitelja – Dani sjećanja u Petrinji – službeni datum 16. rujna i memorijalni kontekst.

• HRT – Petrinja, dani sjećanja na poginule i nestale – javni pregled događaja i službenog sjećanja.

• Hrvatska udruga Benedikt – borbe za Petrinju 2.–21. rujna 1991. – kronološko razlikovanje 16. i 18. rujna.