21. RUJNA 1991. – IZ DALJSKE POLICIJSKE POSTAJE ODVEDENO DESET ZATOČENIKA: Arkanovi ljudi ubili ih kod Ćelija

U rujnu 1991. daljska policijska postaja, nakon okupacije mjesta, postala je zatvor. Ondje su srpske snage držale civile i pripadnike hrvatskih postrojbi. Među njima bila su desetorica muškaraca koje je Željko Ražnatović Arkan sa svojim pripadnicima odveo iz postaje oko 21. rujna. Haški sud utvrdio je da su ubijeni u Ćelijama ili njihovoj blizini. Zločin se zato ne može precizno opisati kao ubojstvo desetorice unutar policijske postaje: ondje su bili zatočeni, a odande odvedeni u smrt.

Imena koja moraju ostati zapamćena

Zoran Anđal bio je pripadnik ZNG-a. Haso Brajić bio je civil. Željko Filipčić pripadao je hrvatskim pričuvnim snagama, Darko Kušić policiji, a Dražen Štimec, Čedomir Predojević i Ivan Forjan ZNG-u. Među ubijenima bili su i Ivan Zelember, Pavo Zemljak te njegov sin Vladimir Zemljak. Prema podacima koje je prihvatio sud, osmorica su bili Hrvati, Anđal Mađar, a Brajić Musliman. Zato naslov „jedanaest ubijenih Hrvata“ ne odgovara sudski utvrđenim činjenicama.

Za svaku žrtvu nije pouzdano utvrđen pojedinačan datum uhićenja. Sudski spis potvrđuje da su desetorica bila zatočena u daljskoj postaji oko 21. rujna. Svjedočenja opisuju kako su u postaju dovođeni ljudi koje su uhitili pripadnici srpske Teritorijalne obrane, JNA, milicije i specijalne policije. U zatočeništvu su bili izloženi ispitivanjima i premlaćivanju.

Zatočenik Luka Šutalo preživio je jer je pušten zajedno sa Slavkom Palinkašem. Pred postajom je vidio Arkana i njegove naoružane ljude. Ostalu desetoricu više nije vidio. Izvještaj zapovjednika tadašnje daljske milicije od 23. rujna 1991., svjedočenja i forenzički nalazi poslije su postali dokazi na temelju kojih je sud rekonstruirao njihovu sudbinu.

Osam pronađenih u Ćelijama

U masovnoj grobnici u Ćelijama 23. veljače 1998. ekshumirani su posmrtni ostaci Anđala, Filipčića, Kušića, Predojevića, Štimeca, Zelembera te Pave i Vladimira Zemljaka. Forenzički nalazi potvrdili su nasilnu smrt. Sud je i Ivana Forjana te Hasu Brajića utvrdio kao žrtve istog ubojstva na temelju ostalih dokaza, iako njihovi posmrtni ostaci nisu među tom osmoricom forenzički utvrđenom u grobnici.

Zašto se u ranijim zapisima pojavljuje jedanaesto ime?

Pavle Beck nalazi se na popisu jedanaestorice iz ranije optužne građe i hrvatskog podneska Međunarodnom sudu pravde. Međutim, dokumentacija o nestalima navodi da je uhićen 12. listopada 1991. te da ga je majka posjetila u daljskom zatvoru 16. listopada. Njegovi su ostaci pronađeni 18. ožujka 1999. u Dalju, na drugom mjestu od ostataka osmorice iz Ćelija. Sud nije mogao s potrebnom sigurnošću utvrditi kada je, tko i u kojim okolnostima ubio Becka te ga nije ubrojio među deset žrtava ovog događaja. Beck jest žrtva ubojstva; sporno je njegovo svrstavanje u skupinu odvedenu 21. rujna.

Što je sudski epilog?

Prvostupanjsko vijeće Haškog suda u predmetu Stanišić i Simatović utvrdilo je ubojstvo desetorice iz daljske postaje. I Međunarodni sud pravde u presudi iz 2015. pozvao se na nalaz o deset ubijenih, među kojima je osam Hrvata. To je sudski utvrđena činjenica o zločinu, ali nije presuda Arkanu za ta ubojstva: umro je 2000. godine i nije mu suđeno za njih.

Goran Hadžić bio je optužen za zločine u Dalju, no postupak protiv njega obustavljen je nakon njegove smrti 2016., bez presude. Stanišić i Simatović pravomoćno su osuđeni 2023., ali njihove osude ne obuhvaćaju ubojstva u daljskoj postaji u rujnu 1991. Utvrđivanje zločina u presudi ne smije se predstavljati kao pravomoćna osuda počinitelja baš za tih deset ubojstava.

Deset imena, iskazi preživjelih, izvještaj tadašnje daljske milicije i nalazi iz Ćelija danas omogućuju preciznije ispričati što se dogodilo. Njihov dosje traži i preciznost prema jedanaestom imenu: Pavlu Becku pripada istina o njegovoj smrti, bez pripisivanja datuma i okolnosti koje sud nije mogao potvrditi.