26. KOLOVOZA 1991. – DRUGI DAN BITKE ZA VUKOVAR: „Slon“, Dom tehnike i Internat – kako je zaustavljen udar na Borovo Naselje

Na Internat i širi pojas Borova Naselja djelovali su tenkovi T-55. Rekonstrukcija izvora pokazuje i nešto važno: 26. kolovoza još nije postojao jedan neprekinuti, čvrsto ustrojen obrambeni sustav kakav će Vukovar izgraditi kasnije. Mnoge su kritične točke toga dana spašavale skupine od desetak ili dvadesetak ljudi.

Bitka za Vukovar otvoreno je započela 25. kolovoza 1991. godine. Već sljedećega dana JNA je ponovila zračno-kopnene napade na grad i Borovo Naselje, a upravo je 26. kolovoza postalo jasno da se više ne radi o demonstraciji sile, „razdvajanju sukobljenih strana“ ili incidentima, nego o pokušaju osvajanja grada. Povjesničar Davor Marijan, oslanjajući se na dokumentaciju tadašnjeg Zapovjedništva ZNG-a za istočnu Slavoniju i Baranju, navodi da su 25. kolovoza u napadu zajedno djelovali JNA i pobunjeni srpski sastavi, a da su 26. kolovoza ponovljeni snažni zračno-kopneni napadi.

KARTA BORBI: OD BOROVA SELA PREMA DOMU TEHNIKE, „SLONU“ I LIPOVAČKOM PUTU

KOLIKE SU SNAGE STVARNO BILE NA TERENU?

Ovdje je potreban oprez. Često se uz početak Bitke za Vukovar navode tisuće vojnika i stotine oklopnjaka JNA. Te brojke opisuju šire vukovarsko područje, a ne kolonu koja je 26. kolovoza ušla na Lipovački put.

Marijan procjenjuje da su hrvatske snage u Vukovaru i Borovu Naselju krajem srpnja imale oko 800 ljudi, od kojih čak oko 400 nije bilo naoružano. Postupnim pristizanjem oružja broj će tijekom bitke porasti na približno 1.800. Na širem području Vukovara JNA je početkom srpnja imala dijelove triju mehaniziranih brigada, gotovo 10.000 ljudi i oko 450 borbenih vozila, ali bilo bi potpuno pogrešno napisati da je svih 10.000 vojnika i 450 oklopnjaka 26. kolovoza napadalo Borovo Naselje.

Borbeni prostor Hrvatska strana

„Kod Slona“

Pero Perić dolazi s dvanaestoricom, dakle skupina od približno 13 ljudi

u neposrednom dodiru zabilježeni tenk i transporter; u drugom opisu kolone tenk, dva oklopna transportera, samohodni top i pješaštvo

Lipovački put

lokalni branitelji, policajci i pristigla pojačanja; broj pojačanja nije pouzdano utvrđen

tenk JNA i pješaštvo koje je prodrlo do područja Bobotskog kanala

Dom tehnike

Franjo Kračak navodi svojih 12 ljudi i približno još toliko ljudi Zorana Šipoša – oko 24 branitelja u toj kritičnoj fazi

napadači iz pravca Borova Sela preko otvorenog prostora; precizan broj pješaka i oklopa za taj pojedinačni napad nije utvrđen

Dom tehnike – pošta – Internat

iskaz jednog policajca govori o interventnoj skupini od 30 policajaca raspoređenoj na cijeloj liniji, ne o 30 ljudi na Internatu

u dokumentiranom napadu navedena dva T-55, uz djelovanje JNA i srpskih paravojnih snaga

To je mnogo realnija slika drugoga dana bitke: na pojedinim kritičnim mjestima desetak ili dvadesetak hrvatskih branitelja pokušava zaustaviti oklopno-pješačke skupine, uz neusporedivo snažniju topničku i zračnu potporu napadača.

SATNA REKONSTRUKCIJA 26. KOLOVOZA 1991.

Oko 01:30 – počinje novi opći udar na Borovo Naselje

Jedan od najdetaljnijih opisa događaja, nastao na temelju svjedočenja sudionika, početak napada stavlja već u 01:30 sati. Dio drugih kronologija navodi oko 02:00, pa je povijesno najpoštenije govoriti o početku između 01:30 i 02:00.

Težište je na Borovu Naselju. Ivica Arbanas i Pero Perić procjenjuju da je nužno poslati pojačanje prema punktu „Kod Slona“, pa Perić kreće s dvanaestoricom ljudi. Ondje ulaze u vrlo blisku borbu. Iza „Slona“ pronalaze mrtvog 21-godišnjeg Nikolu Matijevića. U neposrednoj blizini nalaze se tenk i transporter napadača, koji se nakon otvaranja vatre povlače.

Važna napomena za buduće tekstove: „Kod Slona“ i Vinko Budimir – Slon nisu nužno ista oznaka. Službena publikacija o Vukovaru među obrambenim punktovima zasebno navodi „Kod slona“, dok je Vinko Budimir nosio nadimak Slon i bio vlasnik kafića Alkar. U svjedočenjima se spominje i caffe bar Black & White. Te nazive ne treba automatski spajati u jedan lokalitet bez dodatnog izvora.

Oko 04:00 – Vinko Budimir još je u Black & Whiteu

Prema kasnijem svjedočenju objavljenom u Večernjem listu, oko četiri sata ujutro Vinko Budimir – Slon ulazi u kultni Black & White. Rat još nije pokazao što će donijeti nekoliko sati poslije.

U sljedećim satima Vinko će iz mirnog predaha otići izravno u borbu iz koje se neće vratiti.

Zora – tenkovi i pješaštvo prilaze Lipovačkom putu

Svjedočenja pripadnika policije iz Slavonskog Broda potvrđuju da su još u zoru plotuni postajali sve bliži Trpinjskoj cesti i Lipovačkom putu. Branitelji nisu imali čvrstu radiovezu između svih skupina. Dio ljudi morao se povlačiti od kuće do kuće i tražiti protuoklopno oružje.

Oko 07:00 – napadači dolaze do Bobotskog kanala

Zoran Sabljić, koji je noć proveo na položaju Lipovački put blizu mosta preko Bobotskog kanala, svjedočio je da je oko sedam sati počelo snažno granatiranje iz smjera Trpinje.

Situacija se ubrzo dramatično pogoršava. Napadači dolaze do mosta, tek sedamdesetak metara od hrvatskih položaja. Branitelji se povlače prema početku Lipovačkog puta i ondje organiziraju protunapad.

Tada stiže Vinko Budimir – Slon s pojačanjem. U jednom svjedočenju govori se o kamionu, u drugima o više vozila. Ono oko čega nema dvojbe jest da nije ostao u pozadini: krenuo je s ljudima prema tenku i pješaštvu koje je prodrlo u ulicu.

Oko 08:00 – pogiba Željko Kucjenić – Kuca

Na području iza Lipovačkog puta nalazi se i skupina specijalnih policajaca iz Slavonskog Broda.

Željko Kucjenić – Kuca pokušavao je pomoći suborcima koji su ostali prikliješteni napadom. Pronašao je policajca Zlatka Lucića, koji je imao protuoklopni bacač M-57, i s njim se probio prema položajima.

Prema sačuvanom svjedočenju, oko osam sati tenkovska granata pogađa rub kuće iza Kucjenića. Poginuo je na mjestu. Zlatko Lucić i Ivan Vrljić bili su ranjeni.

To je važan detalj jer pokazuje da se 26. kolovoza na Lipovačkom putu nisu borili samo lokalni stanovnici i pripadnici ZNG-a. U obranu su već bili uključeni i policajci pristigli iz drugih dijelova Hrvatske.

Prijepodne – Vinko Budimir Slon vodi protunapad i pogiba

Kod početka Lipovačkog puta branitelji čekaju pojačanje, a zatim kreću s obje strane ulice.

Vinko Budimir ide naprijed.

Prema Sabljićevu svjedočenju, nakon pedesetak metara približavaju se kući za koju ne znaju je li sigurna. Nedugo zatim odjekuje eksplozija tenkovske granate. Vinko Budimir – Slon pogiba.

Branitelji zatim iz RPG-a i ručnim bombama pokušavaju uništiti tenk koji je ispalio smrtonosni projektil. Tenk tada nije onesposobljen, ali prodor je zaustavljen i napadači su odbačeni.

Vinko Budimir imao je 33 godine.

Istodobno – „Kod Slona“ Željko Kušić izlazi pred tenk

Na drugom dijelu obrane Pero Perić i njegova skupina pokušavaju potisnuti napadače prema Borovu Selu.

Svjedočenje Željka Kušića posebno je vrijedno jer opisuje konkretan raspored neprijateljske borbene skupine: naprijed ide tenk i puca u pokretu; oko stotinu metara iza njega nalaze se dva oklopna transportera, potom samohodni top, a iza oklopa pješaštvo.

Kušić uzima RPG-7. Tenk mu se približio na otprilike 200 metara.

Pogađa ga.

Prema svjedočenju sudionika, tenk se zapalio. U drugoj akciji na transporter pucaju Mirko Kolarević, Damir Ramoda i Pero Perić.

Ovo je važnije od kasnijih općenitih brojki o „desecima uništenih tenkova“. To je mikrorekonstrukcija konkretne borbe, konkretnog oružja, konkretne udaljenosti i ljudi koji su gađali.

Oko 09:00 – JNA uključuje zrakoplovstvo u novi snažan val napada

Službena kronologija Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata bilježi novi važan vremenski marker.

U 9 sati počinje napad zrakoplova tipa Galeb.

Gađani su Borovo Naselje i središte Vukovara. Prema toj kronologiji, tijekom dana na grad je palo oko 1.200 projektila, dvije rakete zemlja-zemlja pogodile su vukovarsku bolnicu, a u bolnicu su primljena najmanje 42 ranjenika.

Dakle, kopnena borba koja je počela mnogo ranije nije prestala kada se uključilo zrakoplovstvo. Naprotiv – od jutra se istodobno vode pješačko-oklopne borbe na sjevernim prilazima i topničko-zračni napad na gradsku dubinu.

DOM TEHNIKE – DVADESETAK LJUDI NA OTVORENOM PRAVCU PREMA BOROVU SELU

Dok se vodi borba „Kod Slona“ i na Lipovačkom putu, kritično postaje i kod Doma tehnike.

Ivica Arbanas 26. kolovoza šalje Franju Kračka – Bradu sa skupinom pripadnika 4. bojne 3. brigade ZNG-a u pomoć Blagi Zadri i braniteljima toga dijela Borova Naselja.

Položaj je izrazito neugodan: ispred Doma tehnike nalazila se čistina i prostor sportskog aerodroma prema Borovu Selu. Ako bi napadači prešli taj prostor i ovladali položajem, otvorio bi im se pristup pogonima Kombinata Borovo i dubini Borova Naselja.

Kračak je poslije procijenio da je presudila precizna tromblonska vatra.

Napadači su već doprli do ulaza u kompleks Borova, ali su odbačeni. Branitelji su nakon borbe zarobili i određenu količinu njihova oružja.

A broj branitelja?

Kračak je bio vrlo konkretan: njegovih dvanaest ljudi i otprilike još toliko Šipoševih.

Dakle, približno 24 čovjeka u toj fazi obrane.

U borbi je poginuo Dražen Luketić – Dražica iz Sotina.

Dom tehnike poslije će postati jedan od najpoznatijih i najduže održanih položaja obrane Borova Naselja, pod zapovijedanjem Zorana Šipoša. Grad Vukovar danas ga opisuje kao jedan od najisturenijih položaja obrane, na kojem su se vodile i borbe prsa o prsa.

A INTERNAT? OVDJE TREBA BITI POSEBNO PRECIZAN

Internat se u ratnoj memoriji Borova Naselja pojavljuje kao važna točka, ali za 26. kolovoza ne postoji dovoljno čvrst izvor da bismo napisali: „u toliko i toliko sati tenkovi su napali Internat“.

Postoji, međutim, vrlo vrijedan dokumentarni trag.

U iskazu policajca sadržanom u optužnom materijalu navodi se da je pripadao interventnoj skupini od 30 policajaca raspoređenoj na liniji od Doma tehnike do pošte u Borovu Naselju. Iz smjera Borova Sela i „Koreje“ djelovala su dva tenka T-55, a među gađanim objektima izričito se navode pošta i Internat.

Drugi svjedok u istom predmetu razdoblje intenzivnih borbi na tom prostoru određuje od 25. kolovoza do 1. rujna i opisuje napade JNA i paravojnih formacija s oklopom na Dom tehnike.

Zato je najtočnija formulacija:

Internat je u prvim danima otvorene Bitke za Vukovar bio u vatrenom pojasu sjeverne obrane Borova Naselja i dokumentirano je njegovo granatiranje iz tenkova T-55, ali dostupni dokumenti zasad ne dopuštaju da to granatiranje vežemo uz točno određeni sat 26. kolovoza.

Sve drugo bilo bi dopisivanje povijesti.

DO 20:00 – NAPAD JE ODBIJEN

Prema Perićevu i Kušićevu opisu, do 20 sati 26. kolovoza situacija na napadnutim pravcima bila je stabilizirana.

Borovo Naselje nije osvojeno.

JNA i pridružene srpske snage nisu uspjele iskoristiti ni oklop, ni pješaštvo, ni topničku ni zračnu nadmoć da u jednom udaru slome sjeverni dio grada.

Marijan navodi da su hrvatske snage u izvješćima za 26. kolovoza procijenile da je JNA u zračno-kopnenim napadima izgubila deset oklopnih vozila. Tu brojku treba navoditi upravo tako – kao tadašnju procjenu branitelja, a ne kao deset naknadno neovisno potvrđenih uništenih vozila.

Lokalna rekonstrukcija „Kod Slona“ omogućuje čvršću tvrdnju o najmanje jednom pogođenom i uništenom tenku te napadu na transporter, dok se ukupna brojka od deset odnosi na širi prostor Vukovara i Borova Naselja tijekom cijelog dana.

NOĆ 26./27. KOLOVOZA – NAPADAČ SE NE MIRI S PORAZOM

Obrana je izdržala, ali nije bilo vremena za slavlje.

Već tijekom 27. kolovoza napadač dobiva novo ozbiljno pojačanje. Marijan na temelju vojne dokumentacije navodi da je područje Borova Sela pojačano mehaniziranim bataljunom 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade, koji je preko Iloka, Bačke Palanke i Dalja stigao prema Trpinjskoj cesti radi nadzora prostora između Borova Sela i Borova Naselja.

To je važno za razumijevanje drugoga dana bitke: taj bataljun ne treba retroaktivno ubacivati u napad 26. kolovoza. Dokument ga na ovo područje smješta 27. kolovoza.

U noći i rano ujutro napadi će se ponoviti, ponovno prema „Slonu“ i Domu tehnike.

Borba 26. kolovoza zato nije bila završetak jedne epizode.

Bila je tek upozorenje što dolazi.

26. KOLOVOZA PROMIJENIO JE PSIHOLOGIJU BITKE

Možda je najveći rezultat obrane toga dana bio teško mjerljiv brojem uništenih tenkova.

Branitelji su prvi put iz neposredne blizine vidjeli da tenk JNA može gorjeti, da oklopna kolona može stati i da se pješaštvo iza nje može natjerati na povlačenje.

Kod „Slona“ nekoliko desetaka ljudi zaustavilo je oklopno-pješački prodor.

Na Lipovačkom putu branitelji su vratili izgubljeni prostor, ali su platili životima Vinka Budimira – Slona, Željka Kucjenića – Kuce i drugih poginulih i ranjenih.

Kod Doma tehnike približno dvije desetine branitelja odbile su napadače koji su već došli do ulaza u tvornički kompleks. Ondje je poginuo Dražen Luketić – Dražica.

U pozadini istoga bojišta Internat i drugi civilni objekti Borova Naselja našli su se pod tenkovskom vatrom.

A iznad svega toga tukli su Galebovi, topništvo i rakete.

26. kolovoza 1991. JNA nije uspjela zauzeti Borovo Naselje. Umjesto brzog prodora dobila je ono što će joj sljedeća gotovo tri mjeseca postati najveći problem – mrežu malih, tvrdoglavih obrambenih točaka, ljudi koji su poznavali svaku ulicu i koji su upravo toga dana shvatili da se nadmoćniji protivnik ipak može zaustaviti.

To je pravi povijesni značaj drugoga dana Bitke za Vukovar.