PAKRAC PRED LOGISTIČKIM SLOMOM: Grad bez vode, struje i hrane – „Omege“ 26. rujna probile obruč kroz Kukunjevac

PAKRAC – Obrana Pakraca krajem rujna 1991. nije bila ugrožena samo granatama, tenkovima i pješačkim napadima. Grad se približavao točki na kojoj više nije mogao održavati ni osnovne uvjete za obranu i život.

Nije bilo električne energije, vode, telefonskih veza ni plina. Zalihe hrane i streljiva bile su pri kraju, a Medicinski centar Pakrac više nije mogao primati nove ranjenike. Ceste prema slobodnom području zatvarale su srpske barikade i utvrđeni položaji.

Pakrac je bio pred logističkim slomom.

Voda zatvorena još 24. kolovoza

Kriza nije počela krajem rujna. Pobunjeni Srbi zatvorili su dovod vode Pakracu još 24. kolovoza 1991. godine, pet dana nakon početka općeg napada na grad.

Pakračka bolnica morala se opskrbljivati vodom iz bunara. Posebno su bili ugroženi pacijenti na hemodijalizi, za čije je liječenje bila potrebna voda visoke kakvoće. U bolnici je tada stalno boravilo 17 pacijenata s područja Pakraca, Daruvara i Novske, među kojima je bilo i sedam pacijenata srpske nacionalnosti. Ni apeli ni pregovori nisu doveli do ponovnog puštanja vode. Izvor: Identitet

Mjesec dana poslije prekid vode prerastao je u potpuni kolaps komunalnog, zdravstvenog i opskrbnog sustava.

JNA rasporedila tenkove i tešku artiljeriju

Od 23. rujna Policijska stanica Pakrac slala je Policijskoj upravi Bjelovar sve dramatičnije zahtjeve za pomoć.

Pobunjeničke snage iz Donjeg Čaglića minobacačima kalibra 120 milimetara tukle su Pakrac, Lipik, Dobrovac, Filipovac i Prekopakru. JNA je istodobno rasporedila tenkove na crti od Skenderovaca preko Donjeg Čaglića do Subocke.

Dana 24. rujna počeo je tenkovsko-pješački i topnički napad na Lipik i Dobrovac. U Donjem Čagliću bile su postavljene haubice kalibra 155 milimetara, a u napad su uključeni i višecijevni bacači raketa.

Pomoć iz Bjelovara, Čazme i Virovitice upućena je prema Pakracu, ali se zbog borbi i blokiranih prometnica nije mogla probiti do grada. Znanstveni rad Jakše Raguža

Dva pravca prema Pakracu – oba pod nadzorom neprijatelja

Prvi pravac vodio je iz Gaja preko Kukunjevca prema Dobrovcu, Lipiku i Pakracu. Na ulazu u Kukunjevac i kroz selo pobunjenici su noću postavljali barikade, dok su se danju povlačili u kuće i obližnje šume.

Drugi pravac prolazio je preko Tornja, Batinjana i Gornje Obriježi. Ondje su bile ukopane jače srpske snage, zbog čega je pokušaj prolaska tim putem procijenjen još opasnijim.

Nije se, dakle, vodila samo bitka za pojedino selo. Vodila se bitka za prometnice kojima su u Pakrac morali stići streljivo, hrana, pojačanja i sanitetska pomoć – i kojima su se morali izvući teško ranjeni i bolesnici.

Očajnički poziv iz opkoljenoga grada

Dana 25. rujna u 16.30 sati zapovjednik Policijske stanice Pakrac Vjekoslav Mudrić poslao je hitno izvješće Kriznom štabu Republike Hrvatske i Policijskoj upravi Bjelovar.

Upozorio je da napad na Pakrac, Lipik, Dobrovac, Filipovac i Prekopakru traje već dva dana, da su neprijateljska oruđa raspoređena oko naselja te da se očekuje usklađeni napad iz svih pravaca.

Medicinski centar bio je evakuiran i više nije mogao zbrinjavati ranjenike. Materijalno-tehnička sredstva bila su nedostatna, a streljivo svih vrsta i kalibara približavalo se kraju.

Mudrić je stanje grada sažeo u nekoliko riječi:

„Pakrac nema struje, vode, telefona, plina.“

Na kraju je upozorio:

„Suha hrana je na izmaku. Tražimo hitno rješenje.“

To nije bio rutinski zahtjev za pojačanjem. Bio je to dokument koji pokazuje da obrana grada više nije imala prostora za čekanje. Preslika sadržaja izvješća i ratna kronologija

Proboj je počeo 26. rujna u 14 sati

Oko stotinu pripadnika Posebne jedinice policije PU Bjelovar „Omega“ bilo je raspoređeno u Gaju. Izviđači Zdravko Novoselac, Mato Tutić i Marko Komljenović prethodno su zaobišli barikade i prikupili podatke o položajima pobunjenika u Kukunjevcu.

Dana 26. rujna u 14 sati „Omege“ su krenule u proboj.

Formirana je kolona oklopnih i drugih vozila natovarenih streljivom i hranom. Nakon otvaranja ceste u Pakrac je trebala ući i „A“ satnija ZNG-a iz Bjelovara, a iz grada su trebali biti izvučeni teški ranjenici i psihijatrijski bolesnici.

Na ulazu u Kukunjevac razbijena je prva barikada. Kod Seoskog doma iz šume je otvorena pješačka vatra na kolonu. Napad je slomljen djelovanjem hrvatskoga borbenog oklopnog vozila.

Borba se nastavila u središtu sela, gdje su pobunjenici iz kuća napali izvidnicu. Nakon njihova svladavanja kolona je nastavila prema Dobrovcu, unatoč povremenoj paljbi s okolnih uzvisina.

Zbog topničke vatre po cesti Dobrovac–Lipik pješaštvo i vozila nastavili su prema Klisi. Ondje su prenoćili jer nisu znali drže li selo hrvatske ili neprijateljske snage.

U Prekopakri poginuo Dražen Baniček

Ujutro 27. rujna „Omege“ su iz Klise stigle u Prekopakru. Pobunjenici su s okolnih uzvisina otkrili njihov raspored i otvorili tenkovsku i minobacačku vatru.

Tenkovski projektil pogodio je kuću u kojoj se sklonilo više hrvatskih specijalaca. Trojica su ranjena.

Tijekom prijevoza u bolnicu preminuo je 21-godišnji Dražen Baniček, pripadnik IV., koprivničkog voda „Omega“. Tihomiru Ruku poslije je amputirana noga, dok je Mladen Dam lakše ranjen.

Baničekova pogibija pokazuje koliko je skupo plaćeno otvaranje prolaza prema gradu. Dražen Baniček – životopis

U grad stiglo 200 branitelja, izvučeni ranjenici

„Omege“ su se pod raketno-topničkom vatrom izvukle preko Prekopakre, Matkovca i Novog Majura prema Omanovcu. Ondje su uklonjene barikade kojima je bila presječena prometnica Pakrac–Daruvar.

Akcijom je Pakrac prvi put deblokiran. U grad su dopremljene veće količine streljiva i hrane, a otvorenim koridorom 27. rujna stiglo je oko 200 novih branitelja. Istim putem izvučeni su teško ranjeni.

Međutim, potpuna evakuacija bolesnika nije uspjela. Topništvo JNA napalo je kod Dobrovca najprije konvoj s bolesnicima iz Lipika, a zatim i vozila Međunarodnog Crvenog križa koja su trebala preuzeti psihijatrijske bolesnike iz Pakraca.

Zdravstvena katastrofa bila je samo privremeno odgođena.

Koridor je otvoren, ali Pakrac još nije bio spašen

Prva deblokada nije značila trajno oslobađanje komunikacija. Već 28. rujna „Omege“ su ponovno morale prema Pakracu, ovaj put prateći haubice kalibra 155 milimetara i streljivo za obranu Prekopakre.

Početkom listopada srpske snage ponovno će presjeći prometnice preko Batinjana i Gornje Obriježi. Uslijedit će još teže borbe za „cestu života“ prema Pakracu i Lipiku.

Ipak, proboj izveden 26. rujna ostvario je ono najvažnije: u trenutku kada su braniteljima ponestajali streljivo i hrana, kada grad nije imao osnovne komunalne usluge i kada ranjenike više nije imao tko zbrinjavati, otvoren je prolaz prema slobodnom teritoriju.

Pakrac tada nije bio spašen konačnom pobjedom. Spašen je time što je obrana dobila još streljiva, još hrane, još ljudi – i još vremena.

Napad na pakračku bolnicu – snimke nastale u rujnu i listopadu 1991.

Domovinski rat u Pakracu i Lipiku 1991.–1995., drugi dio – razdoblje od 19. kolovoza 1991.