Prognani Baranjci u Osijeku osnovali postrojbu koja je čuvala sjever grada

Krajem kolovoza 1991. Osijeku se približavao rat koji je već slomio većinu hrvatskih položaja sjeverno od Drave. Policijska postaja Beli Manastir pala je 21. kolovoza, a Darda dan poslije. Ipak, tvrdnja koja se često ponavlja, da je tada već bila okupirana cijela Baranja, nije sasvim točna. Prema istraživanju Ivana Galovića objavljenom u MORH-ovu Hrvatskom vojniku, organizirani otpor u Bilju trajao je do 3. rujna.

Postrojba nastala nakon progona

U takvim je okolnostima 26. kolovoza u Osijeku ustrojen Samostalni bataljun Baranja. Zapovjedništvo je preuzeo pričuvni poručnik Stipan Šašlin, a u tom je razdoblju osnovan i Krizni štab Republike Hrvatske za Baranju, na čelu s vladinim povjerenikom Markom Kvesićem.

Javno dostupni službeni izvori ne navode broj ljudi na prvom postrojavanju niti cjelovit početni raspored satnija, pa takve podatke nije opravdano nadopunjavati procjenama. Šašlin je 2024. rekao da je bataljun ubrzo narastao na više od tisuću pripadnika, ali taj broj ne treba prikazivati kao početno stanje postrojbe, navodi službena objava Osječko-baranjske županije.

Dostupni izvori ne navode druge postrojbe kao sudionice samog ustrojavanja, koje nije bilo združena borbena akcija. U obrambenom sustavu kojem se bataljun priključio djelovale su 106. osječka brigada, 107. valpovačka brigada ZNG-a i pripadnici MUP-a. Baranju su prije povlačenja branili policajci postaja Beli Manastir i Darda, Specijalna jedinica policije Osijek, dijelovi 3. satnije 1. bojne 3. brigade ZNG-a te nekolicina pripadnika HOS-a iz Čeminca. Te postrojbe treba imenovati, ali ih ne treba netočno upisivati među osnivače bataljuna.

Nasuprot njima stajale su snage koje su imale teški oklop i otvorenu potporu iz Srbije. MORH-ova povjesnica navodi 36. mehaniziranu brigadu 12. novosadskog korpusa JNA, Teritorijalnu obranu Baranje, domaće pobunjenike i dobrovoljce iz Srbije. Zapovijed 12. korpusa od 8. srpnja bilježi i formiranje Taktičke grupe „Baranja“ za kretanje pravcem Bezdan – Batina – Kneževi Vinogradi – Bilje. Ustrojem bataljuna prognani Baranjci odgovorili su organizacijom na agresiju koja ih je izbacila iz njihovih mjesta.

Od bataljuna do Baranjske brigade

Postrojba je odmah preuzela položaje u Podravlju i Tvrđavici, na sjevernoj strani Osijeka. U Čakovcu je 21. rujna ustrojen Baranjsko-međimurski bataljun pod zapovjedništvom pričuvnog satnika Josipa Bartolića, a 31. listopada u Marijancima još jedan baranjski bataljun kojim je zapovijedao pričuvni satnik Dragan Šimić. Istog je dana, prema zapovijedi zapovjednika 1. operativne zone Osijek Karla Gorinšeka, bojnik Mile Vukičević postavljen za zapovjednika novoosnovane 135. brigade HV-a. Samostalni bataljun postao je njezina 1. bojna, a Šašlin je ostao na njezinu čelu.

Pripadnici brigade potom su sudjelovali u prosinačkoj akciji Kopački rit, poznatoj kao Đavolja greda. U toj su taktičkoj skupini, uz 135. brigadu, bili dijelovi 106. i 160. brigade, Policijske postaje Beli Manastir, SJP-a Osijek, Bojne Frankopan i Riječne ratne flotile Drava. Napadačke snage odbačene su od Drave, čime je smanjena neposredna prijetnja sjevernom dijelu Osijeka.

Obljetnica u Dražu i praznine u javnom pamćenju

Trideset peta obljetnica obilježena je 22. kolovoza 2026. u Domu kulture u Dražu. Okupili su se veterani, mještani i predstavnici državnih i lokalnih vlasti, a o nastanku postrojbe govorili su predsjednik Udruge 135. baranjske brigade Josip Kamenar i prvi zapovjednik Stipan Šašlin, zabilježeno je u izvještaju s obilježavanja. Naziv Prvi baranjski bataljun, korišten na obljetnici, odnosi se na istu postrojbu koju MORH-ova povjesnica naziva Samostalnim bataljunom Baranja i koja je poslije postala 1. bojna 135. brigade.

Sjećanje se čuva i spomen-pločom pripadnicima 135. brigade, postavljenom 2024. kod Kapelice Kraljice mira u Osijeku, te oznakama postrojbe u MORH-ovoj virtualnoj izložbi Znakovlje pobjednika. Ipak, javnost još nedovoljno razlikuje pad većeg dijela Baranje, obranu Bilja i nastanak bataljuna od kasnijeg ustroja brigade.

Ta razlika nije sitničavost. Pokazuje da su hrvatski branitelji, i nakon gubitka domova, nastavili štititi preostali slobodni teritorij. JNA i srpske pobunjeničke snage imale su oklop, topništvo i opskrbnu vezu preko Dunava, Baranjci su imali tek nastajuću postrojbu i obvezu prema ljudima koji su čekali povratak. Iz te je neravnoteže nastala obrana koja je zaustavila agresora na Dravi.