35 godina od zaboravljenog zločina iz Domovinskog rata koji se željelo pripisati Hrvatima

Ubojstvo kod raskrižja prema Majuru

Viktor Nogin i Genadij Kurinnoj bili su novinari tada još uvijek sovjetske državne televizije koji su izvještavali s ratišta u Hrvatskoj u trenutku kad se raspadao Sovjetski Savez. Prvog rujna 1991. dvojica novinara su, vozeći se plavim Opelom Omegom s diplomatskim registarskim pločicama SSSR-a i jasno istaknutim oznakama TV i PRESS, naišli na položaje pripadnika separatističke specijalne postrojbe takozvane SAO Krajine kod Panjana.

Prema navodima optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, s položaja iznad mjesnog društvenog doma, nasuprot raskrižju prema Majuru, oko petnaestero pripadnika srpske postrojbe otvorilo je vatru iz pješačkog naoružanja na vozilo. Automobil se, pogođen rafalnom paljbom, zaustavio pedesetak metara od raskrižja.

Kad su se pripadnici postrojbe približili vozilu, utvrdili su da su obojica novinara još uvijek živi. Prema optužnici jedan pripadnik iste srpske jedinice, pretražio je ranjenike i oduzeo im putovnice i novinarske iskaznice, a potom ih hicima iz pištolja usmrtio, unatoč tome što mu se, prema svjedočanstvima iz istrage, jedan od ranjenika obraćao riječima da ne puca jer je Rus. Zapovjedniku se stavlja na teret da je, iako svjestan da se u vozilu nalaze dvije ranjene civilne osobe kojima je trebalo pružiti pomoć, ne samo propustio spriječiti ubojstvo nego je naknadno naredio i dopustio prikrivanje zločina, uključujući uništavanje automobila eksplozijom i odvoženje spaljene olupine zajedno s posmrtnim ostacima na lokaciju u selu Donji Kukuruzari. Tijela dvojice novinara nikada nisu pronađena.

Dvadeset godina prešućivane istine

Ono što ovaj zločin čini osobito upečatljivim jest desetljećima dug proces prikrivanja i preusmjeravanja odgovornosti. Pobunjeni separatistički hrvatski Srbi u prvim su godinama za ubojstvo optuživali hrvatsku stranu, a dokumenti o pravoj pozadini događaja postali su dostupni hrvatskim vlastima tek nakon oslobodilačke vojno-redarstvene akcije Oluja 1995. godine. Prema tim dokumentima, jedan od svjedoka je saslušan u istrazi pred sudom u Glini u svibnju 1992. godine, posvjedočio je da su novinare ubili pripadnici specijalnih postrojbi srpske paravojske.

Paralelno je istinu utvrđivala i ruska strana. Ruski novinar i tadašnji zastupnik u parlamentu Ruske Federacije Vladimir Mukusev, osobni prijatelj Viktora Nogina, vodio je vlastitu, dvadesetogodišnju istragu o sudbini ruskih novinara. Kao čelnik parlamentarne istražne skupine koju je oformio predsjednik Mihail Gorbačov, zajedno s dvojicom pukovnika FSB-a i zamjenikom ruskog državnog tužitelja, Mukusev je došao do nepobitnih dokaza da ubojstvo nisu počinile hrvatske snage, nego pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. Tu je istinu, međutim, za vrijeme predsjedanja Borisa Jeljcina ruska službena politika odbila prihvatiti, ocijenivši Mukuseva izazovom ruskih nacionalnih interesa u jugoistočnoj Europi. Rezultate svoje istrage Mukusev je 2011. objavio u knjizi Crna mapa, priča jedne novinarske istrage(rus. Чернаяпапка: историяодногожурналистскогорасследования), čije je hrvatsko izdanje, objavila lokalna udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata iz Selišta Kostajničkog. Iste je godine, u organizaciji hrvatskih branitelja, na mjestu pogibije postavljena spomen-ploča dvojici novinara.

Politička neugodnost slučaja ogledala se i u višegodišnjem odnosu službene Rusije prema samim žrtvama. Međutim, ona je završena 2017. godina kad je ruski predsjednik Vladimir Putin posthumno odlikovao Nogina i Kurinnoja, čime je simbolički, iako možda kasno, priznata njihova pogibija u obavljanju novinarske dužnosti, dok materijalna istina o počiniteljima i dalje nije bila predmet nikakvog pravnog epiloga u samoj Rusiji.

Sudski put: od prijave do optužnice

Hrvatsko pravosuđe pokretalo je korake prema procesuiranju odgovornih, ali s nekoliko prekida. Jedan od optuženika uhićen je u Zagrebu u svibnju 2013. godine, no ne u sklopu izravne istrage o ubojstvu novinara, nego kada je došao svjedočiti u vlastitoj privatnoj tužbi za klevetu protiv Jutarnjeg lista. Tom je prilikom zadržan u pritvoru, sumnjičen i za druge ratne zločine nad hrvatskim civilima počinjene 1991. godine.

Slučaj je zatim ponovno dulje vrijeme mirovao u javnom prostoru, obilježen kao „zaboravljeni zločin“ te su poneki hrvatski mediji upozoravali da ubojice ruskih novinara mirno žive u Bosni i Hercegovini. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u veljači je 2025. godine podiglo je optužnicu pred Županijskim sudom u Zagrebu protiv tada pomoćnika zapovjednika navedene specijalne jedinice „SAO Krajine“ i zapovjednika odjeljenja te pripadnika iste postrojbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Optužnica se poziva na kršenje Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i pripadajućeg protokola o zaštiti žrtava oružanih sukoba.

Oba okrivljenika, međutim, ostaju nedostupna hrvatskim vlastima. Prema navodima tužiteljstva, nalaze se na području Bosne i Hercegovine, što u praksi znači da se suđenje, unatoč podignutoj optužnici, ne može provesti u njihovoj nazočnosti dok se pitanje njihova izručenja ili suđenja u odsutnosti ne razriješi kroz mehanizme pravosudne suradnje.

Zašto je zločin ostao zaboravljen

Slučaj Nogina i Kurinnoja primjer je preklapanja nekoliko čimbenika koji dugoročno guraju određene ratne zločine izvan fokusa javnog povijesnog sjećanja. Prvo, žrtve nisu bile državljani zemlje u kojoj se zločin dogodio, što je otežavalo domaći politički pritisak za procesuiranje. Drugo, država čiji su državljani ubijeni, tadašnji Sovjetski Savez, a potom Ruska Federacija, imala je vlastite diplomatske razloge da istinu o zločinu ne aktualizira, budući da bi otvoreno priznanje da su počinitelji bili srpske paravojne postrojbe potencijalno otežalo odnose Moskve s Beogradom u razdoblju geopolitičkih (re)pozicioniranja u jugoistočnoj Europi. Treće, počinitelji su nakon rata živjeli izvan dosega hrvatskog pravosuđa, u susjednoj Bosni i Hercegovini, gdje im teritorijalna udaljenost i sustavni izostanak izručenja osobama optuženima za ratne zločine osiguravaju stvarnu nekažnjivost bez obzira na formalni status optužnice.

Rezultat ovih okolnosti je zločin koji je desetljećima postojao u svojevrsnom pravnom i medijskom limbu, poznat stručnjacima, povremeno obrađivan u pojedinačnim novinskim člancima i jednoj knjizi prijatelja poginulih, bez sustavnog institucionalnog epiloga.

Tek podizanje optužnice 2025. vraća slučaj u okvir formalnog pravosudnog procesa, ali simboličan trenutak 35. obljetnice u rujnu 2026. dolazi u trenutku kad tijela žrtava još uvijek nisu pronađena, okrivljenici nisu u dosegu hrvatskog suda, a šira javnost, i hrvatska i ruska, o ovom je slučaju i dalje slabo informirana.

Obljetnica stoga nije samo prigoda za podsjećanje na konkretan zločin, nego i za širu refleksiju o mehanizmima kojima ratni zločini nad stranim novinarima, počinjeni u kontekstu većih geopolitičkih interesa uključenih država, ostaju izvan dosega pravde znatno dulje nego ostali zločini.

Literatura

D.I.C. Veritas (2012) Zašto Rusija, Srbija i Hrvatska uporno odbijaju pokrenuti istragu o ubojstvu dvojice ruskih novinara 1991.?. Dostupno: https://www.veritas.org.rs/slobodna-dalmacija-13-07-2012-zasto-rusija-srbija-i-hrvatska-uporno-odbijaju-pokrenuti-istragu-o-ubojstvu-dvojice-ruskih-novinara-1991/ (Pristupljeno 28.08.2026).

Dnevno.hr (2021) HRVATI ILI SRBI? Uporni ruski novinar uspio raspetljati tko je ’91. ubio njegove kolege na Banovini. Dostupno: https://www.dnevno.hr/domovina/hrvati-ili-srbi-uporni-ruski-novinar-uspio-raspetljati-tko-je-91-ubio-njegove-kolege-na-banovini-1680289/ (Pristupljeno 28.08.2026).

HRT (2021) Dvojica srpskih specijalaca pod istragom zbogubojstva ruskih novinara 1991. Dostupno: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/dvojica-srpskih-specijalaca-pod-istragom-zbog-ubojstva-ruskih-novinara-1991-829307 (Pristupljeno 28.08.2026).

Index.hr (2021) Dvojica bivših srpskih specijalaca prijavljena za ubojstvo ruskih novinara 1991. Dostupno: https://www.index.hr/vijesti/clanak/dvojica-bivsih-srpskih-specijalaca-prijavljena-za-ubojstvo-ruskih-novinara-1991/2256412.aspx (Pristupljeno 28.08.2026).

Maxportal.hr (2025) Srbi optuženi da su 1991. u Hrvatskoj ubili dvojicu ruskih novinara. Putin ih odlikovao. Dostupno: https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/srbi-optuzeni-da-su-1991-u-hrvatskoj-ubili-dvojicu-ruskih-novinara/ (Pristupljeno 28.08.2026).

Мукусев, Владимир (2011) Черная папка: история одного журналистского расследования. Dostupno: https://books.google.hr/books/about/Черная_папка.html?id=PnyEMwEACAAJ&redir_esc=y (Pristupljeno 28.08.2026).

Mukusev, Vladimir (2011) Crnamapa, priča jedne novinarske istrage. Zagreb: Udruga dragovoljaca Domovinskog rata – Ogranak Selište Kostajničko i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar.

Nacional.hr (2021) Ivica Pandža Orkan 2017.: ‘Vladimir Putin odlikovao je novinare čije sam ubojstvo istražio’. Dostupno: https://www.nacional.hr/ivica-pandza-orkan-2017-vladimir-putin-odlikovao-je-novinare-cije-sam-ubojstvo-istrazio/ (Pristupljeno 28.08.2026).

Новая газета (2018) Владимир Мукусев: «У дружбы и памяти нет срока давности». Dostupno: https://novayagazeta.ru/articles/2018/08/26/77608-vladimir-mukusev-u-druzhby-i-pamyati-net-sroka-davnosti (Pristupljeno 28.08.2026).

Policijska uprava sisačko-moslavačka (2021) Ratni zločin protiv civilnog stanovništva – ubojstvo ruskih novinara. Dostupno: https://sisacko-moslavacka-policija.gov.hr/vijesti-8/ratni-zlocin-protiv-civilnog-stanovnistva-ubojstvo-ruskih-novinara/35925 (Pristupljeno 28.08.2026).

Portal Dnevnih Novosti (2014) Pucanj u istinu o Domovinskom ratu: Banovina po broju stradalih novinara poput Libanona! Dostupno: https://portal.braniteljski-forum.com/blog/novosti/pucanj-u-istinu-o-domovinskom-ratu-banovina-po-broju-stradalih-novinara-poput-libanona (Pristupljeno 28.08.2026).

Portal hrvatskih branitelja (2026) Suđenje za ubojstvo ruskih novinara: Optuženi za ratni zločin ponovno pred sudom. Dostupno: https://portal.braniteljski-forum.com/blog/vijesti/sudenje-za-ubojstvo-ruskih-novinara-optuzeni-za-ratni-zlocin-ponovno-pred-sudom (Pristupljeno 28.08.2026).

Sisak.info (2025) Podignuta optužnica protiv vojnika tzv. RSK koji su 1991. ubili ruske novinare kod Panjana. Dostupno: https://www.sisak.info/2025/02/18/podignuta-optuznica-protiv-vojnika-tzv-rsk-koji-su-1991-ubili-ruske-novinare-kod-panjana/ (Pristupljeno 28.08.2026).

Slobodna Evropa (2013) Hrvatska: Uhićen osumnjičenik za ubojstvo dvojice ruskih novinara 1991. Dostupno: https://www.slobodnaevropa.org/a/hrvatska-uhicen-osumnjicenik-za-ubojstvo-ruskih-novinara/24990298.html (Pristupljeno 28.08.2026).

Telegram.hr (2021) Policija nakon 30 godina riješila ubojstvo ruskih novinara u Hrvatskoj. Prijavili jednog od šefova srpske paravojske. Dostupno: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/policija-nakon-30-godina-rijesila-ubojstvo-ruskih-novinara-u-hrvatskoj-prijavili-jednog-od-sefova-srpske-paravojske/ (Pristupljeno 28.08.2026).

Tportal.hr (2011) Spomen ploča ruskim novinarima ubijenim 1991. Dostupno: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/spomen-ploca-ruskim-novinarima-ubijenim-1991-20110519 (Pristupljeno 28.08.2026).