„Obadva, obadva, oba su pala!“ – Krik Filipa Gaćine koji je postao simbol obrane Šibenika

„Pogodija ga je, pogodija ga je! Obadva, obadva! Oba su pala!“

Te riječi Filipa Gaćine odzvanjale su 21. rujna 1991. godine u trenutku kada su hrvatski branitelji kod Zečeva srušili dva zrakoplova JNA.

Snimka snimatelja Ivice Bilana obišla je Hrvatsku i zauvijek sačuvala nekoliko sekundi koje su u sebi nosile sve ono što je tada proživljavala mlada hrvatska država – strah, napetost, nevjericu, a potom i olakšanje i oduševljenje.

No iza tog kratkog uzvika stajala je jedna od najtežih bitaka za Šibenik.

Bitka za Šibenik

Rujan 1991. godine bio je iznimno težak za Šibenik i njegovo stanovništvo.

Opći napad na grad počeo je 16. rujna. Snage JNA nastojale su se probiti prema Jadranskoj magistrali i Šibenskom mostu, čije je zauzimanje moglo ozbiljno ugroziti kopnenu povezanost Dalmacije s ostatkom Hrvatske.

U napadu su sudjelovale oklopno-mehanizirane postrojbe JNA, zrakoplovstvo i Jugoslavenska ratna mornarica. Nasuprot njima stajale su hrvatske snage koje su raspolagale znatno skromnijim naoružanjem i opremom.

U obrani Šibenika sudjelovali su pripadnici 113. šibenske brigade, 4. gardijske brigade i policijskih postrojbi.

Situacija je bila iznimno teška.

JNA je raspolagala tenkovima, topništvom i snažnom zračnom potporom, dok su hrvatski branitelji tek stvarali obrambeni sustav.

Žirje – važna točka obrane

Jedan od važnih trenutaka u obrani šibenskog područja bilo je preuzimanje obalne topničke bitnice na otoku Žirju.

Topništvo sa Žirja omogućilo je hrvatskim snagama djelovanje protiv neprijateljskih plovila i dodatno ojačalo obranu šibenskog područja.

Istodobno se vodila borba za ključne položaje u zaleđu Šibenika i oko samog Šibenskog mosta.

JNA je uspjela napredovati na pojedinim pravcima, ali hrvatske su snage postupno stabilizirale obranu.

A onda je 21. rujna uslijedio događaj koji će obilježiti cijelu bitku.

Dva zrakoplova u nekoliko sekundi

Predvečer 21. rujna dva zrakoplova JNA tipa Soko J-21 Jastreb pojavila su se iznad područja Zečeva, nedaleko od Rogoznice.

Hrvatska protuzračna obrana bila je spremna.

Na protuzrakoplovnom topu kalibra 20/3 mm nalazio se Goran Pauk. Otvorio je vatru na jedan od zrakoplova i pogodio ga.

Zrakoplov je počeo gubiti visinu.

Drugi pilot pokušao je manevrom izbjeći sudbinu svojeg pratitelja, ali je na njega djelovao Neven Livajić, koji je ispalio projektil iz prijenosnog protuzračnog sustava Strela-2M.

I drugi je zrakoplov pogođen.

U samo nekoliko trenutaka oba su zrakoplova pala.

U obrani položaja sudjelovali su i Damir Fržop i Dražen Bilać.

„Pogodija ga je! Obadva, obadva!“

A onda je uslijedio trenutak koji će postati poznat cijeloj Hrvatskoj.

Snimatelj Ivica Bilan kamerom je pratio događaje na bojištu. Zabilježio je eksplozije i pad zrakoplova, ali i reakciju mladog hrvatskog branitelja Filipa Gaćine.

U trenutku uzbuđenja Gaćina je povikao:

„Pogodija ga je, pogodija ga je! Obadva, obadva! Oba su pala!“

Nije to bio pripremljeni govor niti službena poruka. Bio je to spontani krik čovjeka koji je upravo svjedočio rušenju dvaju neprijateljskih zrakoplova.

Upravo je zato snimka ostala toliko snažna.

Kada je prikazana hrvatskoj javnosti, riječi „Obadva, obadva, oba su pala!“ postale su jedan od najprepoznatljivijih simbola Rujanske bitke.

Šibenik se nije predao

Rušenje dvaju zrakoplova dogodilo se u trenutku kada se obrana Šibenika postupno stabilizirala.

Hrvatske snage prethodnih su dana pružale snažan otpor na šibenskom području, a borbe su se vodile i u zaleđu grada.

Kod Pakovog Sela hrvatski su branitelji uspjeli zaustaviti i dio oklopnih snaga JNA.

Iako je neprijatelj na pojedinim pravcima ostvario značajan prodor, cilj zauzimanja Šibenika nije ostvaren.

Do 23. rujna snage JNA počele su se povlačiti s pojedinih položaja.

Šibenik je obranjen.

Za Hrvatsku je obrana grada imala šire značenje. Zadržavanje Šibenika i ključnih prometnih pravaca bilo je važno za očuvanje povezanosti s Dalmacijom.

Nekoliko sekundi koje su ostale zauvijek

Goran Pauk mnogo je godina poslije opisivao što je osjetio neposredno nakon rušenja zrakoplova:

„Sve je trajalo 2-3 sekunde i sjećam se samo da su mi se oduzele noge, a onda su trnci i obamrlost krenuli prema glavi.“

Na bojištu, međutim, nije bilo vremena za slavlje.

Rat se nastavljao, a borbe su tek ulazile u svoje najteže razdoblje.

Ipak, snimka iz Zečeva ostala je zabilježena kao jedan od trenutaka koji su hrvatskim braniteljima pokazali da se i tehnički nadmoćnijem protivniku može pružiti otpor.

Filip Gaćina – glas koji je preživio rat

Sudbina Filipa Gaćine dobila je tragičan nastavak nakon rata.

Čovjek čiji je glas 21. rujna 1991. postao simbol jednog trenutka pobjede nastavio je živjeti s posljedicama rata koji je obilježio njegovu generaciju.

Radio je kao pirotehničar u razminiranju, a u rujnu 1998. godine poginuo je tijekom razminiranja u zadarskom zaleđu, nakon što je nagazio na protupješačku minu.

Gotovo sedam godina nakon što je njegov glas odjeknuo iznad Zečeva, Filip Gaćina izgubio je život od iste one ratne ostavštine koja je nakon završetka borbi ostala skrivena pod zemljom.

Njegova priča zato nije samo priča o jednom uzviku.

To je priča o čovjeku čiji je glas ostao zabilježen u jednom od ključnih trenutaka obrane Šibenika – i o ratu čije su posljedice trajale dugo nakon što su utihnuli topovi.

„Obadva, obadva, oba su pala!“

Danas, kada se prisjećamo Rujanske bitke, snimka Ivice Bilana ponovno vraća sliku tog rujanskog dana.

Eksplozija.

Pad zrakoplova.

I glas mladog branitelja:

„Obadva, obadva! Oba su pala!“

Nekoliko sekundi koje su postale dio hrvatske ratne memorije.