Slabinja 1991. – u pokušaju proboja prema Hrvatskoj Kostajnici poginuli Mario Šalić i Velimir Šuštić
U pokušaju deblokade Hrvatske Kostajnice 9. rujna 1991. kod Slabinje poginuli su pripadnici sisačkog 55. LAD-a PZO Mario Šalić i Velimir Šuštić. Trideset pet godina poslije njihova je žrtva ponovno istaknuta u Sisku, gdje su im 2026. posthumno dodijeljene Plakete „Marijan Celjak – junak obrane Grada Siska u Domovinskom ratu“.
Početkom rujna 1991. obrana Hrvatske Kostajnice nalazila se u sve težem položaju. Srpske pobunjeničke snage pritiskale su grad i komunikacije prema Hrvatskoj Dubici, dok su se borbe vodile i na širem području Banovine. Gubitkom položaja kod Šupljeg kamena 9. rujna prekinuta je cesta prema Hrvatskoj Dubici, čime se Kostajnica našla u potpunom okruženju. Pokušaji hrvatskih snaga da se probiju iz smjera Dubice nisu uspjeli.
U jednom od tih pokušaja prema Slabinji krenuli su pripadnici 55. lakog artiljerijskog diviziona protuzračne obrane Sisak, zajedno s dijelom 120. brigade HV-a „Ban Toma Bakač“. Svjedočanstvo sudionika Alena Čauševića, koje je zabilježio povjesničar Borna Marinić za Hrvatsku katoličku mrežu, opisuje napredovanje cestom od Baćina prema Slabinji, uz minske zapreke i snajpersku vatru.
Mario Šalić pod vatrom je motornom pilom uklonio srušeno stablo koje je blokiralo cestu. Kasnije je improvizirano oklopno vozilo 55. LAD-a PZO nagazilo na protutenkovsku minu. Velimir Šuštić poginuo je na mjestu, dok je teško ranjeni Mario Šalić izvučen ispod vozila, ali je ubrzo podlegao ozljedama. Šalić je imao 21 godinu.
Što pouzdano znamo o postrojbama
Za samu skupinu koja je 9. rujna napredovala kroz Slabinju pouzdano su potvrđeni 55. LAD PZO Sisak i dio 120. brigade HV-a. Izvori o širem pokušaju deblokade Hrvatske Kostajnice navode i Antiterorističku jedinicu Lučko, ali dostupna dokumentacija ne omogućuje da njezine pripadnike bez zadrške smjestimo upravo uz vozilo na kojem su stradali Šalić i Šuštić. Zato te dvije razine događaja treba razlikovati.
Povjesnica 55. LAD-a PZO bilježi da je postrojba sudjelovala u obrani Komareva, oslobađanju Barutane, borbama na sisačkom području i proboju za Hrvatsku Kostajnicu. Postrojba je bila ustrojena od radničkih bitnica sisačke Rafinerije i Željezare, a tijekom rata izgubila je osam pripadnika.
Na neprijateljskoj strani na kostajničkom području djelovale su srpske teritorijalne i druge pobunjeničke postrojbe. Dokumenti koje je objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata potvrđuju djelovanje štabova TO Kostajnica, Sisak i Banija te koordinirane napade na hrvatske položaje. Međutim, točnu neprijateljsku jedinicu odgovornu za zasjedu u kojoj su poginuli Šalić i Šuštić dostupni izvori ne identificiraju dovoljno pouzdano, pa je ne treba naknadno određivati.
Godine 2026. dobili su priznanje svoga grada
Sjećanje na dvojicu branitelja ove je godine dobilo posebno mjesto. Prema službenoj objavi Grada Siska, Mario Šalić i Velimir Šuštić posthumno su 2026. dobili Plaketu „Marijan Celjak – junak obrane Grada Siska u Domovinskom ratu“. Grad pritom izrijekom navodi njihovo sudjelovanje u obrani Komareva, oslobađanju Barutane i akciji Brđani te pogibiju 9. rujna u Slabinji. Priznanja su preuzele njihove obitelji.
Šalić i Šuštić poginuli su u pokušaju da se otvori put prema ljudima i braniteljima koji su ostajali u sve čvršćem neprijateljskom obruču. Pokušaj nije uspio, ali njihova odluka da krenu prema opkoljenoj Kostajnici govori dovoljno o karakteru hrvatske obrane u tim danima.
