BRANITELJI, JESTE LI NASJELI? Kako je država zbog 30 'lažnjaka' žrtvovala stotine tisuća veterana!

Prodaja priče o važnosti javne objave imena i prezimena onih koji su bili u Domovinskom ratu, a sve u svrhu "lova na lažne", i sama je potpuno lažna. Da bi otkrili 30 "lažnih branitelja", bivšim i potencijalnim budućim neprijateljima smo otkrili stotine tisuća pravih. Previsoka cijena, zar ne?

Policija je, od pompozne objave registra branitelja, do sada protiv "lažnjaka" podigla 30 kaznenih prijava, a odbacila 650! Eto i prve potvrde da je projekt registar bio "ćorav posao" i uludo bacanje novaca kojeg ionako nema.

Na objavu braniteljskog registra otpočetka su najviše rasle zazubice onima koji uopće nisu bili u ratu. Činio im se to najbrži put da prokažu susjeda koji je "u mirovini koju nije zaslužio, koji je dobio stan, kredit i čija djeca dobivaju besplatne udžbenike".

Iako je većina branitelja s odobravanjem dočekala objavu registra kako bi uvjerili nikad mobilizirane "sumnjičavce" u istinitost njihovog ratovanja, činjenica je da smo jedna od rijetkih zemalja koja je javno objavila imena svojih vojnika, kao i broj dana provedenih u ratu! Ono što ostali čuvaju kao zmija noge, Hrvati su objavili na sva zvona i to kako bi ulovili (zasad) tridesetak lažova koji su se kitili tuđim (odličjem) perjem. Naime, sve i da se to žarko želi, registar ne može uloviti lažnog ratnog vojnog invalida jer se dokazi o ranjavanju nalaze u njegovom ratnom putu koji je (ups!) označen kao vojna tajna i koji se može objaviti samo ako branitelj to osobno odobri.

Znate li kojeg lažnog RVI-a koji je bio spreman objelodaniti svoj ratni put? Ne znate, jer ne postoji.

Prodaja priče oko lažnih branitelja smiješna je od prvog dana jer je poznato da branitelji i nemaju bogzna kakva prava. Nisu branitelji ti koji rasterećuju državnu blagajnu, nego vojni invalidi zbog kojih ne treba žaliti ni lipe. Žaliti svakako treba za onim što je zgrabio lažni vojni invalid, a do takvih je (barem putem registra) nemoguće doći. Možda je najzgodnije cijelu situaciju sročio jedan branitelj kazavši:

"Registar branitelja je kao bikini tj. pokriva ono najvažnije. Ako nema podataka o nazivu postrojbe, činu, broju provedenih dana u pojedinoj postrojbi, da li je dotični u vojnoj mirovini, da li je HRVI i s kojim postotkom invalidnosti (dijagnoza se naravno ne smije objaviti) onda se "lažnjaci" ne mogu otkriti".

Malo je koji istinski vojnik i ratni vojni invalid poželio objaviti svoj ratni put jer on u sebi sadržava vrlo detaljne podatke o mjestu ratovanja, okolnostima stradavanja i slično. Takvi detalji jasno kazuju da su u određeno vrijeme bili na određenom mjestu, pa su kao takvi mogli postati svjedoci ili okrivljenici u nekom od sudskih procesa, a mogli bi vrlo lako ostati zatočeni unutar granica Hrvatske kako ne bi doživjeli sudbinu Veljka Marića. Prodaja priče o važnosti javne objave imena i prezimena onih koji su bili u Domovinskom ratu, a sve u svrhu "lova na lažne", i sama je potpuno lažna. Da bi otkrili 30 "lažnih branitelja", bivšim i potencijalnim budućim neprijateljima smo otkrili stotine tisuća pravih. Previsoka cijena, zar ne?

• Autor: S.Vučković/Dnevno.hr
• Photo: Screenshoot youtube