Hrvatski stradalnici i branitelji konačno su dobili nadu da će resor Ministarstva branitelja ispraviti mnoge nepravde koje ih godinama tište, prije i iznad svega vezano za dignitet i dostojanstvo, što se ne može kompenzirati nikakvim materijalnim pravima i davanjima, ma kolika bila. Da je pravi čovjek na čelu ministarstva, ovih nas dana uvjeravaju i prizemni pro-fašistički napadi klike koja nastoji nastaviti s blaćenjem ovoga naroda i njegovih temeljnih vrijednosti vrijeđajući na sirov, primitivan i javnoj komunikaciji posve neprimjeren način. Ministra Medveda naziva se „poglavnikom ustaške vlade“, „financijerom revizionista“ itd., itd. Zašto? Samo zato što je Ministarstvo branitelja po prvi put otkako postoji (koliko znam) izdvojilo cca 100.000 kuna (za 2018. godinu) udrugama koje istražuju žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća! U isto vrijeme, isti kočijaši i primitivci koji ovako „časte“ ministra branitelja ne odriču se „ustaških“ kuna koje su iz državnog proračuna (i to u mnogo većim iznosima!) legle na njihove račune i omogućuju im da i dalje nesmetano pljuju po ovom narodu i državi! Srpske Novosti, Antifašistički vjesnik, Autograf – kliknite da vidite što su mržnja, primitivizam i pozivi na linč! Zamislite! Ideološki sljedbenici onih koji su zadnjih 72 godine krivotvorili povijest do te mjere da se čovjek ničega dotaknuti ne može a da ne otkrije laž, oni koji su se već poodavno pretvorili u čuvare velikosrpskih i komunističkih mitova, laži i perverzija, oni koji su nam do 1990. godine pod prijetnjom zatvora branili progovoriti o našim žrtvama i grobištima, pitati za njihove sudbine i spominjati ih – čak što više obilježavati grobove, pokopati ih i zapaliti svijeće (barem onima čiji se grobovi znaju) i danas nas nastavljaju prozivati, vrijeđati i prijetiti. Prozivaju nas i vrijeđaju crveni fašisti koji su pobili više ljudi na ovim prostorima nego Hitlerova, Mussolinijeva vojska i svi njihovi pomagači skupa! Prozivaju nas sljedbenici ideologije koja je u XX stoljeću ostavila krvave tragove od preko 120 milijuna pobijenih diljem svijeta (samo u Kini i SSSR-u komunistički režimi pobili su blizu 100 milijuna ljudi u ime „svjetlije budućnosti“). Prozivaju nas oni čiji su djedovi, očevi, ujaci, stričevi UBIJALI ZBOG NAPISANE ILI IZGOVORENE RIJEČI i u naslijeđe im ostavili stanove i kuće „državnih neprijatelja“ što su ih pobili ni krive ni dužne samo kako bi se dočepali njihove imovine. Napadaju nas oni koji se generacijski raspoređuju u državne institucije, na sveučilišta, akademije, u državne strukture dok naša djeca i danas odlaze trbuhom za kruhom u bijeli svijet! Čuvari vlastitih pozicija i privilegija, nabiguzice, uhljebi, apatridi koji bi ovu zemlju najradije izbrisali sa zemljopisne karte! Napadaju s neviđenom mržnjom, pozivaju na nasilje, žale što Križni put i Bleiburg nisu progutali više žrtava!? Obećavaju „krv do koljena“ i prijete kako će „padati glave“! Panično se boje istine. Zato to čine. Kad istina izađe na vidjelo, njihova će se ideologija (koju nastoje umotati u „antifašizam“) rasprsnuti poput mjehura od sapunice. Prije i iznad svega potrebna nam je istina o Jasenovcu! Taj prljavi, zloćudni, kancerogeni mit srpsko-komunističke propagande uz pomoć kojega je hrvatski narod obilježen kao „genocidan“, već je na izdisaju! Znaju crveni fašisti dobro što slijedi nakon toga. I zato su jako, jako nervozni. Za sada samo laju, ali nije isključeno da će početi i gristi. S njima treba biti spreman na sve! No, na njihovu žalost, stvari se ne mogu vratiti unatrag. Neće im pomoći svi silni tomovi knjižurina Vladimira Dedijera, Antuna Miletića, Radomira Bulatovića, Milana Bulajića i ostalih lešinara koji su „napuhavali“ žrtve „ustaškog logora Jasenovac“ do 1.200.000! Bez srama i grižnje savjesti! I skrojili „službene brojke“ od 600 ili 700 tisuća – koje i danas ponavljaju poput papiga. Ni svi „dokumentarci“ koje su desetljećima krivotvorili. Bilo to komu drago ili ne, ni jedan relevantan izvor ne potvrđuje nikakva masovna smaknuća u „sistemu ustaških logora Jasenovac“ (kako ovo područje zovu velikosrpski i komunistički propagandisti). NI JEDAN. TAKVOG DOKAZA NEMA. Ni jedan od logoraša koji su tamo boravili (od Ante Cilige, preko Đorđa Miliše do Milka Riffera, Vojislava Prnjatovića i drugih) ne pruža ni jedno jedino svjedočanstvo da se takvo što tamo događalo! A činjenica koje govore u prilog tomu da je riječ o radnom logoru ima na pretek. Preko STOTINU radnih pogona i pratećih i uslužnih službi je bilo u krugu ustaškog logora Jasenovac. To tvrde sami zatočenici u svojim knjigama (Ciliga, Miliša, Riffer, Prnjatović itd.). Ostavite se psovki, prijetnji, uvreda i dajte na uvid činjenice! Možda ih danas, poslije 72 godine istraživanja, snimanja, sondiranja i kopanja imate? Zašto ih krijete? Samo naprijed! Istinu na sunce! Zašto Jasenovac, Gradina, Stara Gradiška nisu prekopani onako kako treba i zašto nije utvrđena istina? Istraživanja, sondiranja terena, selektivna iskapanja (na mikro-lokacijama) vršena su od 1945. godine nadalje, uključujući aero-snimanja, kasnije (70-ih i 80-ih godina) i daljinska snimanja terena (pankromatska, multispektralna, infracrvena). Sve je rađeno tajno (JNA i komunisti su vodili istraživanja – i rezultate nikad nisu objavili). Što je pronađeno? NIŠTA! Ili točnije, ništa što bi potvrdilo da su ustaše vršile masovna smaknuća! Jer da se našlo bilo što u prilog dotadašnjeg mita o Jasenovcu, obnarodovalo bi se na sva zvona i mahalo dokazima, to je više nego sigurno. Iz pojedinih izvještaja vidljivo je čak da su u gornjim slojevima pronađeni ostaci osoba koje zasigurno nisu bile logoraši, nego žrtve iz seljačkog ili građanskog sloja koje su ubrzo nakon dovođenja na ove lokacije ubijani – od koga? Od koga su ubijani? Nađeni su ostaci ženske civilne obuće, zlatnina, ogledala, novčanici, ostaci narodne nošnje (pa i slavonski dukati ušiveni u nošnje!). Ako nisu bili zatočenici logora, tko ih je pobio? Ako ih nisu (a nisu) ubijale ustaše, TKO IH JE POBIO!? To daje odgovor na pitanje ZAŠTO SE DIŽE DREKA NA SVAKI SPOMEN NEPRISTRANIH ISTRAŽIVANJA! Prije 15-ak godina Slavko Goldstein je u emisiji OTV-a (2 u 9, voditelj Romano Bolković) priznao u kameru kako „ima određenih saznanja i svjedoka da je logor Jasenovac bio u funkciji i poslije 9. svibnja 1945. godine“, ali da „sve treba još istražiti, ispitati i onda donositi zaključke“, da bi kasnije u tiskovinama negirao bilo kakvu mogućnost postojanja poratnog (komunističkog logora) na lokalitetu Jasenovca. Zadnjih godina „Hrvatska družba povjesničara ‘dr Rudolf Horvat’“ iznijela je na vidjelo dana dokumenta (komunističke OZN-e i Uprave poratnog logora – komunističkog) koja dokazuju postojanje poratnog komunističkog logora tijekom 1946/47. godine. Na mrežnom popisu JUSP Jasenovac otkriveno je preko 1.000 lažnih imena žrtava – koja su čim je to izašlo u javnost izbrisana i odmah zamijenjena drugima (jednostavno su upisana nova imena sa skupnog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata iz projekta „Dotrščina“)!? Je li to put ka istini!? Znate li dragi moji Hrvati, koliko je posmrtnih ostataka iskopano od 1945. godine do danas na području „sistema ustaških jasenovačkih logora“? Ja ne znam, ali to ne zna nitko ni u JUSP Jasenovcu – ili neće reći! Osobno sam po tom pitanju bio u kontaktu s Ivom Pejakovićem, sadašnjim ravnateljem JUSP Jasenovac koji je tvrdio da ne zna broj i uputio me na literaturu i traganje! U prepisci s njime (putem e-maila) shvatio sam da čovjek ne zna niti što je to antropološka obrada posmrtnih ostataka! I tada sam prekinuo komunikaciju. Jedine brojke su ona od 725 posmrtnih ostataka i druga od 2.570, ali s malim brojem (cca 50-ak ostataka) djelomično antropološki obrađenih artefakata. Forenzički nije obrađen ni jedan jedini posmrtni ostatak! I danas su skriveni negdje na tavanima patologije (bolnica Šalata i neke druge ustanove). Što to znači? Samo jedno: KRIJE SE ISTINA! Tko god pogleda službenu statistiku stanovništva predratne Jugoslavije i analizira ratne gubitke (koristeći relevantne izvore bilo srpske ili hrvatske), jasno mu je KAKO JE JASENOVAC JEDNA VELIKA LAŽ! Uostalom, to potvrđuje i izvješće „Komisije za utvrđivanje žrtava fašističkog terora“ SIV-a SFRJ (iz 1964. godine, rađeno za potrebe ratne reparacije), kad je za cijelu Jugoslaviju popisano ukupno 597.323 osobe koje su smrtno stradale kao „žrtve fašističkog terora“ (naravno, tu su ubrojeni i nestali, deportirani, umrli od posljedica rata – dakle, nisu svi bili ubijeni). Da bi se brojka nekako „navukla“ barem do 1 milijun, dodano je na popis 200.000 žrtava na strani neprijatelja i 200.000 neidentificiranih! Potrebna brojka se ipak nikako nije mogla dostići – jer za potrebe ratne reparacije bilo je prijavljeno 1.700.000 jugoslavenskih žrtava „fašističkog terora“! Gdje su tada bili popisi? Zašto se žrtve nisu detaljno popisale u poratnim godinama u sklopu redovitih popisa stanovništva kojih je bilo nekoliko!? Zato što se istina nije htjela otkriti, jer su brojke „srpskih“ žrtava (prije svega) megalomanski preuveličane, pogotovu one u logoru Jasenovac i Jadovno, pa i u NDH općenito. Da nije tako, ne bi se čekalo 65 godina s objavom popisa žrtava logora (objavljen je tek 2009.). I u svakoj normalnoj zemlji bi on odavno bio sustavno revidiran, nakon što je pronađeno preko 1.000 LAŽNJAKA (nepostojećih ljudi, dupliranih imena ili onih koji nemaju veze s Jasenovcem, umrli poslije rata, nestali u inozemstvu itd., itd.) Ministre, nemojte popustiti pritiscima, kao što, uvjeren sam u to neće popustiti „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“, „Hrvatska družba povjesničara ‘dr Rudolf Horvat’“ i svi drugi kojima je stalo do istine i do toga da se zloćudna hipoteka „genocidnog naroda“ koju su nam nametnuli velikosrpski nacisti i naši crveni fašisti jednom zauvijek skine s nas Hrvata! Potpora Vama i svima koji tragaju za istinom i obilježavaju stratišta naših žrtava koje do 1990. godine nismo smjeli ni spominjati. Istina oslobađa. I ona će kad-tad ugledati svjetlo dana. Ma koliko se oni žestili i lajali. Zlatko Pinter