domovina,
Kao što nam je poznato, opće stanje u RH-a, kao i problematika hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, te hrvatskog naroda općenito, niti približno nisu zadovoljavajući.
Iz dana u dan, svjedoci smo svakojakih afera, koje proizvode obnašatelji visokih dužnosti, a shodno tome Hrvatska je postala njihov talac jer su ulogu obnašanja vlasti totalno krivo shvatili, te se ponašaju kao da obnašati vlast znači vladati, a ne služiti, odnosno oni u praksi svoje osobne interese pretpostavljaju općem dobru.
Osim bahatog i ne odgovornog ponašanja političkih elita, u državnim tijelima i nadalje „caruju“ birokrati koji nemaju niti malo senzibiliteta niti ljudskosti, prvenstveno prema hrvatskim braniteljima, a potom i hrvatskom narodu općenito, a samim time i Domovini nam Hrvatskoj, radi kojih su oni tamo i radi kojih oni imaju svoje radno mjesto i dosta dobre plaće za naše prilike.
U posljednje vrijeme, osim svakojakih afera političara, svjedoci smo i svakodnevnog napada i „pisane agresije“ na hrvatske branitelje, hrvatski narod i sve hrvatske vrijednosti, kako od strane pojedinih ne vladinih antihrvatskih udruga i političkih stranaka, tako i od strane pojedinaca, a u zadnje vrijeme su im se priključili i pojedini političari, visoki državni dužnosnici, članovi stranke koja se naziva državotvornom i domoljubnom, sa namjerom da se pošto-poto održe na vlasti.
Hrvatski branitelji, uz svesrdnu pomoć i žrtvu hrvatskog naroda, borili su se i ginuli u Domovinskom ratu, ne samo za slobodu hrvatskog naroda, nego da Hrvatska bude prosperitetna ii uspješna europska država, kao što su i ostale europske države.
Veliki dio hrvatskih branitelja, ako ne i svi, kažu da se nisu borili za ovakvu Hrvatsku, nego su očekivali da će ona biti bolja, država blagostanja, prilike i država ravnopravna za sve njene građane, a ne samo podobne i poslušne.
Hrvatski branitelji obranili su državu os srbo-četničke agresije, i opet će stati u obranu voljene nam Domovine, ako ona bude ugrožena, bez obzira na sve, jer domoljublje hrvatskih branitelja nema cijenu.
Međutim, hrvatski branitelji i hrvatski narod imaju pravo iskazati svoje nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj i zatražiti od onih kojima su predali slobodnu i suverenu Hrvatsku da njome upravljaju i da od nje učine državu blagostanja za sve njene građane i da ne dopuste da Hrvatska bude trećerazredna europska država, kao što se vidi i na raznim primjerima kako nas tretiraju države i kompanije koje na naše tržište distribuiraju „brendovsku“ robu sumnjive kvalitete uz veće cijene, te se moramo zapitati da li je Hrvatska postala kolonija koja nema svoje institucije koje mogu reagirati i to spriječiti.
Nas hrvatske branitelje naročito boli što su naši poginuli prijatelji položili svoje živote za bolju Hrvatsku i pošto se oni danas ne mogu oglasiti, dužnost je nas preživjelih hrvatskih branitelja, da se oglasimo i u njihovo ime, te da od institucija Republike Hrvatske zatražimo da ne dopuste ovakva poniženja i pretvaranje Hrvatske u trećerazrednu europsku državu. Za to se nismo borili, za tu i takvu Hrvatsku nismo svoju mladost i svoje zdravlje ostavili po raznim ratištima „Lijepe naše“, a niti su za tu i takvu Hrvatsku tisuće naših prijatelja i suboraca dali ono naj vrijednije što su imali, svoje mlade živote.
Činjenica da su na braniteljskoj sceni, a ujedno i u medijima, stalno prisutni jedni te isti, kako bi ih ja nazvao „samozvani“ predstavnici svih hrvatskih branitelja, a u biti to nisu jer prema mojim saznanjima nikada i nigdje nije održan nikakav sastanak predstavnika braniteljskih i stradalničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata na kojem bi oni bili izabrani i na taj način dobili legitimitet da govore u ime svih nas, koji su našu kategoriju privatizirali, te za koju smatraju da oni jedini imaju ekskluzivno pravo zastupati ju, jasno mi ukazuje da u tom segmentu društva i poimanja demokracije u društvu nešto ne štima.
Ako se braniteljska populacija u Republici Hrvatskoj svodi na to da se uporno nekoliko jednih te istih pojedinaca nasilno gura u prvi plan, uglavnom onih politički podobnih, koji zastupaju interese svojih političkih stranaka i slušaju naređenja njihovih „partijskih“ šefova, a ne zastupaju prvenstveno interese članstva udruga kojima su na čelu, a potom i interese svih hrvatskih branitelja i obitelji stradalnika Domovinskog rata, dok se onim drugim među nama, onim koji nisu ničiji „igraći“, onim normalnim i običnim braniteljima, koji zagovaraju međusobno uvažavanje, poštovanje, zajedništvo i dijalog, ne daje niti malo prostora ili prilike da iznesu svoje mišljenje i svoj stav, a ako im se kojim slučajem to i omogući, njihovi prijedlozi i sugestije u startu budu ignorirani, dovelo nas je u situaciju u kojoj se trenutno nalazimo, u kojoj smo razjedinjeni, da ne kažem uništeni, te prepušteni sami sebi, odnosno birokratskom aparatu i volji pojedinaca, a što apsolutno nije dobro.
Odnos države prema braniteljima je zabrinjavajući i svaki dan je sve gori, mada se uporno želi stvoriti privid kako je sve idealno, a o govoru mržnje, koji plasiraju protuhrvatske ne vladine udruge i pojedinci koji su yugo-komunistički i srbo-četnički nastrojeni da niti ne govorim. Najporaznija je činjenica, da se svi oni financiraju javnim novcem, a ta sredstva koriste kako bi blatili hrvatske branitelje, hrvatski narod i našu Domovinu, pa se moram zapitati „Tko je tu lud?“
Za takvo stanje nisu krive samo neodgovorne, nesposobne i nedosljedne političke elite niti „samozvani“ predstavnici hrvatskih branitelja, nego i mediji koji plasiraju neistine i laži na naš račun, kako bi se destabilizirali i ovako narušeni međuljudski odnosi u našoj skupini, te što više omalovažilo, uvrijedilo i sotoniziralo hrvatske branitelje, a ujedno pogazilo njihovo dostojanstvo i njihov ponos, a sa druge strane prikupio koji pozitivan bod kod vladajuće garniture.
To što su hrvatski branitelji totalno rastureni, podijeljeni i nesložni, krivi smo i mi sami – baš mi, obični, skromni i samozatajni hrvatski branitelji.
Krivi smo jer smo dopustili da hrvatski branitelji budu igračka pojedinaca koji misle samo na svoje osobne interese i ciljeve, a pravi problemi koji tište i muče hrvatske branitelje stavljaju se pod tepih i o njima se uopće ne raspravlja, te se ne vodi adekvatna briga i skrb o onima kojima je to najpotrebnije. Onima koji su u problemu, koji nemaju niti naj osnovnije uvijete za život dostojan čovjeka.
Takvih problema smo svakodnevno svjedoci, jer nema dana da negdje ne možemo pročitati kako je branitelj ili njegova obitelj u bezizlaznoj situaciji, gladni, bolesni, goli i bosi.
Kad sagledamo sve činjenice, stvarno se čovjek mora zapitati u što se to naša Hrvatska pretvara, ako se cijene oni koji nas maltretiraju i omalovažavaju, vrijeđaju i „cipelare“ oni koji su u Domovinskom ratu izvojevali veličanstvenu pobjedu nad daleko nadmoćnijim i tehnički opremljenijem neprijatelju, te oslobodili voljenu nam domovinu Hrvatsku.
Prijateljice i prijatelji hrvatski branitelji i domoljubi, današnja zbivanja na političkoj sceni općenito, a poglavito odnosom političkih elita, nevladinih antihrvatskih udruga i pro srpski orijentiranih pojedinaca prema hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu, bez obzira o kome se radi, te bujanje govora mržnje i netrpeljivosti prema braniteljima i svemu što je naše hrvatsko, još su jedan dokaz da se ozbiljno moramo zamisliti i pod hitno "skockati", krenuvši prvenstveno od sebe samih.
Naše vrle političke elite, u vrijeme provođenja izbornih kampanja, vrijeme obljetnica i sjećanja, puna su usta branitelja i brige o njima, a kad se svjetla reflektora ugase sve ostaje po starom i o braniteljima se ne vodi adekvatna skrb, te ih se ostavlja na milost i nemilost birokratskom aparatu i njima samima do nove prigode.
Nije im dosta što su nas prevarili, razjedinili, što manipuliraju sa nama i što muče nas žive, već su se bez imalo srama i pijeteta, okomili i na naše poginule prijatelje , suborce i „braću po oružju“ – naše heroje.
Za ovakvu razjedinjenost hrvatskih branitelja i ovakvo neodrživo stanje., osobno krivim i držim odgovornim upravo naše političke elite, bez obzira iz koje stranke dolazili, jer su se oni sve ove godine, prema nama hrvatskim braniteljima odnosili maćehinski i provodili politiku „Divida impera“ (razjedini pa vladaj).
Glavni i prioritetni cilj nam treba biti zaštita digniteta i dostojanstva hrvatskih branitelja i članova naših obitelji, zaštita digniteta Domovinskog rata i vračanje dostojanstva hrvatskim braniteljima, a da bi u tome uspjeli treba nam zajedništvo kakvo nas je krasilo ranih 90-ih, a ne da dozvoljavamo drugima da nas dijele i uvode nemir u našu skupinu.
Svaki istinski hrvatski branitelj je dobro došao, međusobnim razgovorima i međusobnim uvažavanjem doći ćemo do kvalitetnih prijedloga i rješenja, te iznjedriti kvalitetne i sposobne osobe, koje će znati, htjeti i moći kvalitetno zastupati interese svih hrvatskih branitelja, a ne samo onih podobnih, sa posebnim naglaskom na brigu i skrb za one među nama, koji su u problemu, koji nisu znali ili nisu mogli ostvariti svoja prava, one koji nemaju.
Kao što znate, u Domovinskom ratu koji nam je bio nametnut i koji mi hrvati nismo htjeli, imali smo volje, hrabrosti i odvažnosti, u trapericama i tenisicama, sa lakim pješačkim naoružanjem i lovačkim puškama, kolokvijalno rečeno praktički goloruki, suprotstaviti se srbočetničkoj i yugo-komunističkoj „hordi zla“, koja je izvršila agresiju na našu domovinu, te ju zajedništvom i junačkom borbom i obranili, a potom i osloboditi.
Paralelno sa našom borbom u Domovinskom ratu, u našim braniteljskim redovima, stasali su sposobni ljudi, koji su kasnije postali kvalitetni zapovjedni kadar i okosnica stvaranja Hrvatske vojske i policije, te svojim znanjem i sposobnostima dali veliki doprinos u izgradnji sustava unutar MORH-a, MUP-a i drugih institucija, a nesposobne političke elite su te institucije, a zajedno sa njima i Hrvatsku pretvorile u treće razrednu europsku zemlju.
Uvjeren sam, ako smo uspjeli u daleko težim okolnostima i uvjetima, uspjet ćemo i danas, ali nam je za to kako bi hrvatski branitelji konačno ponovno postali jedno tijelo i jedan duh.
Kad taj cilj ostvarimo, onda ćemo postati respektabilan čimbenik u našem društvu, pa više apsolutno nikad nitko neće moći sa nama manipulirati, zapostavljati nas, omalovažavati i vrijeđati, kako ne vladajuća politička elita, tako niti nekakve ne vladine građanske udruge, inicijative i pojedinci.
Stoga, mi hrvatski branitelji i domoljubi, prvenstveno moramo poraditi na sebi, uozbiljiti se, zasukati rukave i primiti se ozbiljnog posla kako bi se suprotstavili ovoj „agresiji“ i zaustavili one koji Hrvatsku ne vole.
Uz navedeno, zapitao bih se gdje smo bili sve ove godine kad se je trebalo kritizirati nerad, samovolju, korupciju i neznanje pojedinaca, kad se je vršilo medijsko nasilje i progon nad jednom skupinom ljudi , koji su ranih 90-ih smogli snage i hrabrosti i odlučili se suprotstaviti srbočetničkoj agresiji na našu Domovinu, te su ostavili svoju mladost i svoje zdravlje na raznim bojištima lijepe naše, a naši suborci ostavili su i ono naj vrijednije što su imali, svoje mlade živote.
Naš glavni problem sve ove godine je taj što kolektivno zatvaramo oči pred ključnim problemima koji su pojeli naš dignitet i naš ponos, te nas doveli u situaciju da smo ovako podijeljeni.
Šutimo pred stanjem u koje smo dovedeni i ništa ne poduzimamo, a svojom šutnjom i nečinjenjem dopustili smo pojedincima da manipuliraju sa nama, centraliziraju novac i moć u ruke istih nekoliko ljudi koji nam cijelo vrijeme mažu oči o njihovoj velikoj skrbi za branitelje i cjelokupan hrvatski narod.
Da se oni stvarno brinu o nama, svakodnevno ne bi morali čitati po nekoliko tužnih sudbina i apela za pomoć, kako od strane samih branitelja, tako i od strane hrvatskog naroda koji nemaju što za jesti..
Dignimo svoj glas, suprotstavimo se samovolji pojedinaca i zajedničkim snagama izgradimo kvalitetno društvo na čast i ponos svakog hrvatskog građana, a to smo ostali dužni našim poginulim suborcima, članovima njihovih obitelji, našoj djeci i budućim naraštajima, te sebi samima, jer ova sadašnja Hrvatska, nije Hrvatska za koju smo svi zajedno krvarili i za koju smo se borili.
Nemojmo dozvoliti da nas se podcjenjuje, omalovažava, vrijeđa i degradira, nego ponovno stanimo jedan uz drugoga i ponovno obranimo Hrvatsku od anti hrvatskih agresora, jer više ne možemo nijemo promatrati kako se gaze i urušavaju temeljne vrijednosti Domovinskog rata, a samim time i temeljne vrijednosti naše Domovine, jer hrvatski branitelji i Domovinski rat su temelj moderne i samostalne Države Hrvatske, a kao takvi njihova je dužnost da zaštite svoj narod i svoju Domovinu i od njene nesposobne vlasti ako je to potrebno.
„Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veći, a hrvatski narod preći!!“
***Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti