Sabor je nastavio sjednicu raspravom o prijedlogu zakona o audiovizualnim djelatnostima kojim se preciznije definira način izbora i ovlasti članova tijela Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), među njima i Hrvatskog audiovizualnog vijeća koje donosi odluku o raspodjeli novca za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva. “HAVC nije stvoren kao izraz kulturne politike, nego, kao štošta u Sanaderovo doba, kao instrument partikularnih interesa”, istaknuo je Zlatko Hasanbegović (NHR). “HAVC se kroz desetljeće kao pojam pretvorio u istoznačnicu za sofisticiranu i zakonski institucionaliziranu interesno-koruptivnu i klijentelističku mrežu s obilježjima hobotnice, čiji su pipci duboko zadirali i zadiru u medije i napose u politiku, pretvarajući ministre, točnije ministrice kulture, tek u njezine pouzdanike i izvršitelje”. Temeljni problem hrvatskog filma, osim stanovite bezidejnosti i problema nenadarenosti – što ostavljam drugima – jest podjela novca poreznih obveznika bez ikakvih kriterija, osim onih interesno-klijentelističkih, dodao je Hasanbegović. “Takve prakse trajale su do zadnje minute madata faraona hrvatskog filma koji se povukao nakon nalaza državne revizije, nagrađen od današnje ministrice kulture mogućnošću da sam odstupi, umjesto da bude smijenjen i podvrgnut odgovarajućem kazneno-pravnom postupku”.