Hrvatska nema državnika, zato su moguće ovakve Pupovčeve provokacije

Nije slučajna ova epizoda s podvaljenom lažnom ustaškom kapom, kao ni sve dosadašnje Pupovčeve provokacije poslije kojih, što je posebno pokvareno, on sebe cmizdravim tonom prikazuje u javnosti ugroženim. Politički projekt bezuvjetne destabilizacije Hrvatske Nestvarno je to, ali u Hrvatskoj je, na žalost, moguće. Svi vide „ustašku“ fotografiju bez ustaškoga znaka na njoj, ali, okamenjeni, svi šute i nemaju hrabrosti javno reći: „Pa, čekajte, ljudi, ovo nije ustaška kapa!“ Jedan znanstvenik, psiholog, testirao je povodljivost pojedinaca za uvriježenim stavovima kolektiva ili mase tako što je na zidu predavaonice projicirao točku koja se kreće lijevo, desno, gore i dolje. Svi studenti su, dakako, na upit profesora, rekli da je točka pokretna. „A sada ćemo u dvoranu uvesti novoga kolegu studenta. Bez obzira što je točka pokretna, vi ćete svi na moj upit reći da je nepokretna i da se ne kreće“, pripremio ih je profesor nakon čega je ponovio situaciju, sada s novopridošlim studentom. Njega je nakon projekcije upitao što je vidio, pokretnu ili nepokretnu točku na zidu ispred sebe. Odgovorio je, dakako, da je točka pokretna. Onda je profesor upitao sve ostale, a oni su zborski, po dogovoru, odgovorili da se točka ne kreće. Nakon nekoliko minuta, a upozoren još jednom da razmisli, novopridošli student je nevoljko također rekao da se točka ne kreće iako je vidio da je zapravo pokretna. Priklonio se mišljenju većine jer nije htio biti izdvojen i izložen pogledima i podsmjesima. U Hrvatskoj su prošloga tjedna svi vidjeli da na kapi koju je prije dvadesetak godina u jednome trenutku na glavu stavio tadašnji student, a današnji ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović nema ni slova „U“ niti bilo kojega drugoga ustaškog obilježja, ali svi su ignorirali vlastite oči i zdrav razum i radije šutjeli. Nisu se htjeli zamjeriti onima koji su već objavili da je ministar na sebi imao ustašku kapu. Ne, nije riječ o fenomenu ni približno sličnome onome iz opisanoga psihološkoga eksperimenta. Ovdje je jednostavno riječ o strahu i jednoj čudnoj, mazohističkoj inačici hrvatskoga konformizma koja nalaže da se ne treba s rogatima bosti, da se nije mudro zamjeriti moćnim velikosrpsko-jugoslavenskim krugovima s obzirom na to da oni u mnogo čemu uživaju status svete krave. Etikete Ući u bitke s tim krugovima, koliko god bile logične i nužne sa stanovišta obrane zdravorazumskih načela ili nacionalnih interesa, znači izložiti se posljedicama, kao i nekad, uostalom, u Jugoslaviji, a to rijetki sebi mogu dopustiti. To znači biti označen fašistom, ustašom, nečovjekom, a kako ćete onda živjeti s tim etiketama. Dakle šačica notornih mrzitelja Hrvatske iz tjednika koji nema čitateljske publike, ali ga svejedno obilato financiraju hrvatski porezni obveznici, bez prava da pitaju u što se troši njihov novac, pljuje u obraz i zdrav mozak cijeloj naciji evidentno lažući da ministar na glavi ima ustašku kapu, a nitko nema snage suprotstaviti im se porukom da lažu. Da je Hrvatska normalna država, onda bi reagiralo Državno odvjetništvo protiv autora te podvale, zbog laži i zbog klevete jednoga čovjeka, ali Dorh u Hrvatskoj na funkcionira. Glavni bi se državni odvjetnik Dinko Cvitan trebao objesiti ili napustiti tu dužnost. Da ima imalo nacionalnoga samopoštovanja i odgovornosti za državu, ne bi šutio na ovako sustavno klevetanje države i njezinih tijela vlasti iz redova jedne šovinističke manjinske skupine. Istu večer kad je objavljena ta podvala bilo je očekivano da predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, premijer Tihomir Orešković i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, zajedno ili odvojeno, kažu da je to, kao što svi vide, prljava velikosrpska podvala protiv ministra, Vlade, države, naroda. Nije ih se čulo ni sutradan kad su već i sami autori podvale priznali da na kapi nema ustaškoga znaka, ali da je kapa svejedno ustaška, a kad ni taj „argument“ više nije mogao opstati, onda su počeli govoriti da kapa ionako nije važna, nego ono što je ispod kape. Opak politički projekt U pitanju je, dakako, vrlo opak politički projekt bezuvjetne destabilizacije Hrvatske, zacrtan u srbijanskome Memorandumu 2. Nije slučajna ova epizoda s podvaljenom lažnom ustaškom kapom, kao ni sve dosadašnje Pupovčeve provokacije poslije kojih, što je posebno pokvareno, on sebe cmizdravim tonom prikazuje u javnosti ugroženim. Već sutradan ujutro, u Hrvatskome saboru, s reprintom nekakva lista NDH, u kojemu je ta ministrova fotografija objavljena, mahao je SDP-ov neartikulirani zastupnik Nenad Stazić tražeći „Hasanbegovićevu glavu“, što znači da je sve unaprijed bilo isplanirano: što i kada će tko objaviti, držati u rukama, govoriti, koga pozvati izvana, što će tko objaviti itd. Uloge su bile podijeljene i isplanirane. Memorandum 2 je na djelu, a Hrvatska se može praviti i gluha i slijepa da to nije istina. Nismo znali, nismo vjerovali da je ova država toliko krhka da ju jedan takav proziran projekt, jedna svima vidljiva laž može uzdrmati i paralizirati. Na žalost, to je istina zato što nema političara državnika koji bi lupnuo šakom o stol i rekao popu pop, a bobu bob, odnosno dreknuo „Dosta!“i zaštitio svoj narod od takvih neprijatelja. Dok god se takav ne pojavi, iluzorno je očekivati da će velikosrpski i petokolonaški provokatori, provoditelji Memoranduma 2, prestati s provokacijama.