TO SE ZOVE TRAGEDIJA: Nevenka Topalušić, medicinska sestra iz Vrbovca,  heroina koja je preživjela najteže ratne bitke,  u Oluji je previjala ranjenog 18.godišnjeg sina, preživjela četiri snajperska metka, umrla je pred Ministarstvom branitelja. To  je velika i apsurdna TRAGEDIJA. Kad je u akciji Oluja Banovin,i na prvoj liniji bojišnice,  na putu između Šestanj Brda i Dvora na Uni, naišla na ranjenike, među kojima je bio i njezin 18-godišnji sin Dubravko, previla ga,, zaliječila mu rane i nastavila dalje: “Sine, rat, mama mora dalje”, pričala je hrabra žena, među ratnicima poznata po dugoj plavoj kosi svezanoj u rep, koja je od samog početka rata, kao viša medicinska sestra, u stopu pratila vojnike Druge gardijske brigade popularnih Gromova. S Tako je bilo i u Oluji i nakon nje, do samog kraja rata, sve do akcije Una u Bosanskoj Dubici, 18. rujna 1995., u kojoj ju je neprijateljski snajper pogodio s četiri metka. Njezini su suborci ležali oko nje mrtvi ili teško ranjeni. U najtežim trenucima njoj nije imao tko pomoći. Izvukla se, a nakon brojnih operaija u tijelu je  ostalo 28 gelera, kreće se uz pomoć invalidskih kolica i svakodnevno se bori s posljedicama ranjavanja. No, više od svega ljute je oni koji omalovažavaju njezin ulogu u ratu. “Zašto neki ljudi na meni peru svoju savjest i govore mi kako sam privilegirana jer imam veliku mirovinu? Zar zdravlje ima cijenu. Svi su imali priliku ići u rat. Tko sam ja da im sudim? Ali neka ni oni ne sude meni i mojoj djeci”, govorila je Nevenka koja je 1991. osjetila snažnu želju da pridonese stvaranju bolje Hrvatske iako u Vrbovcu, gdje je živjela i radila kao medicinska sestra, nije bilo rata. Kod kuće je ostavila troje djece i puna entuzijazma otišla spašavati živote. Prošla je sva ratišta i uvijek, bez puške ali sa svojom medicinskom torbom, ulazila najdublje u neprijateljski teritorij. Nakon rata četvrti je put postala majka. Proživjela je ratni pakao, no nakon rata ni sekunde nije dvojila, da može vratiti vrijeme – sve ponovila. Zadnju poruka koju je napisala bila je upućena visoki časnicima: “Dragi zapovjednici(visokih činova ) s masu ordena i bog zna čega , vojska vam na ulici a vas ‘NEMA’!” Smrt Nevenke Topalušić dodatno je ražalostila ionako nesretne branitelje koji prosvjeduju pred zgradom Ministarstva branitelja. Donijelo je tugu, ljutnju i bijes, ali i odlučnost koja je pojačana smrću drage prijateljice. Ministru Matiću poručuju: “Ovdje će nas umrijeti više nego u Oluji, ali ne odustajemo!” Izvorni članak pogledajte OVDJE