Oprez! Vojska Srbije pjeva četničke i slavi Dražu, a Hrvatskoj najavljuje 2. poluvrijeme

Službena delegacija vojske Srbije položila je vijenac na spomenik “Čiči” Draži Mihailoviću na čijoj je karti velike Srbije čitava BiH i 60 posto Hrvatske Prije nekoliko godina, kada sam zadnji put intervjuirao pokojnog generala Petra Stipetića, negdje je na kraju znakovito dodao i ovu rečenicu: “Jednim okom uvijek moramo paziti što se događa u Beogradu.” To me tada iznenadilo jer Stipetić nikada nije bio “turbo Hrvat” niti je bio opsjednut Srbijom i Srbima, na kraju krajeva, on je bio general još u JNA. No, kada je takav profesionalac i umjerenjak smatrao važnim upozoriti Hrvatsku da pazi na zbivanja u susjedstvu, onda taj savjet treba uvažiti. Legendarni general očito je bio u pravu jer su se u Beogradu počele događati za Hrvatsku opasne i zabrinjavajuće stvari. Prije nekoliko tjedana objavljena je snimka sa svečanosti kopnene vojske Srbije gdje njezin zapovjednik, general Milisav Simović, pjeva četničku pjesmu “Planino moja, planino”, no to nije uzbudilo nikoga. No, kada je na Dan pobjede nad fašizmom 9. svibnja delegacija oficira i vojnika vojske Srbije u službenim uniformama položila vijenac na spomenik četničkom vojvodi Draži Mihailoviću na Ravnoj gori, ipak je zazvonilo na uzbunu. To je sada bilo previše skandalozno čak i za službenu Srbiju, pa je i notorni ministar obrane Aleksandar Vulin prvo demantirao vijest, a kada je na Twitteru osvanula fotografija događaja, nije više imao kuda, nego je njegovo ministarstvo izjavilo da “pripadnici vojske Srbije nisu dobili dozvolu da to naprave”. Vojska je, dakle, položila vijence na oltar četništva, no “neslužbeno”. Da nama u Hrvatskoj bude jasnije što se to događa u vojsci Srbije, to bi bilo otprilike kao da je netko od generala HV-a na danu HV-a otpjevao “Juru i Bobana”, a da ga je nakon toga izljubio ministar obrane Damir Krstičević, kao što je to svom generalu pjevaču Simoviću učinio ministar Vulin nakon njegove točke. A onda da je delegacija HV-a otišla u Slunj i na nepostojeći, ali zamislimo da ga ima, spomenik ustaškom vojskovođi Juri Francetiću položila vijenac. Premda je ova usporedba, naravno, malo nategnuta, jer ni jedni ni drugi ne žele uspoređivati Čiču Dražu s Francetićem, no poslužit će svrsi. Svaka ozbiljna država ili barem država koja poput Hrvatske ima toliko bolnih iskustava sa svojim susjedom Srbijom, obratila bi pažnju na ova dva događaja jer oni ne mogu biti slučajni. Vojni i sigurnosni stručnjaci u ovakvim potezima vojske susjedne države prepoznat će psihološke pripreme za “drugo poluvrijeme”. Kada je jedan hrvatski vojni i stručnjak za nacionalnu sigurnost ovih dana upitao svog kolegu iz Srbije: “Pa zašto to radite”, on mu je, naime, otvoreno rekao da oni nikada nisu priznali poraz u ratu te da mladima govore o “srpskoj Dalmaciji, Slavoniji, Vukovaru, zato da zapamte da su to srpske zemlje i da to treba vratiti”. Davor Ivanković / Večernji list